Slučajni prolaznik
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 18
  1. #1

    Slučajni prolaznik

    postoji li u vasem zivotu neki neznanac, slucajni prolaznik, neko ko je jednom ili vise puta prosao pored vas, a da vam je ostao u secanju? promenio nesto u vasem razmisljanju ili pogledu na zivot??
    moomoo meee jooouu

  2. #2

    Odgovor: Slučajni prolaznik

    Setila sam se. mada bih u ovom slucaju pre rekla da sam ja slucajni prolaznik posto je on uvek stojao na istom mestu. (Mada posto sam ja u pokretu iz moje perspektive ispada da je on prolaznik. ) Al kako bilo.

    On je bio prodavac novina u ulici kroz koju prolazim gde god da idem. Upoznala sam ga kad sam bila jos 7. razred i isla na trening. I tako je on prodavao tu novine do pre 2 godine. Sto bi znacilo da je nekih 7 godina on bio prisutan u mom zivotu. I uvek mu se javim i svaki 5 put zastanem da popricam sa njim. I uvek je imao nesto da me pita. Pricala sam sa njim kad sam trebala da polazem prijemni za srednju skolu, pa znao je sve moje muke u srednjoj skoli, pa kada sam polagala prijemni za fax, pa na faxu kakve predmete imam i da li sam dala uslov ili ne.... A bio je samo prodavac novina u ulici kroz koju prolazim... Srela sam ga skoro i sad radi u nekoj firmi, nesto na racunarima. Cudno je to nase prijateljstvo ali mi je bas drago da je tako sve ispalo, zaista spontano i prijatno.

  3. #3

    Odgovor: Slučajni prolaznik

    Pre par godina sam srela zenu ciji pogled nikada necu zaboraviti,mislim da me i danas prolazi jeza kad je se setim.Cinilo mi se da je naisla niotkuda i da je isto tako i nestala,posle par metara sam stisla petlju da se okrenem za njom ali je nigde nije bilo...Nikada je necu zaboraviti i nikada vise ne bih volela ni da je sretnem...
    I may not be perfect but I'm always me

  4. #4

    Odgovor: Slučajni prolaznik

    jedan lik mi je ostao u sjećanju i to iz jednog odvratnog razloga. naime, lik je prolazio pored mene i krenuo je da pljune i paf, njegova odvratna pljuvačka pravo meni na farmerke . ja sam naravno planula i počela da se svađam sa njim na sred ulice, pa sam dobro zapamtila tu njegovu bezobraznu facu.
    nattydread is coming to dinner

  5. #5

    Odgovor: Slučajni prolaznik

    Jedne veceri vracala sam se kuci sa fakulteta. Neki momak mi je isao u susret. Imao je braon kaput do kolena i hanzaplast na desnom obrazu. Kada je prolazio pored mene pogledi su nam se slucajno susreli. Nisam mogla da se ne okrenem. Okrenuo se i on, u istom trenutku. Kroz telo mi je prostrujala neka jeza... Od te veceri proslo je vise od dve godine, a svega se secam kao da je bilo juce. Nikada ga vise nisam videla...
    Evo, promenila sam potpis

  6. #6

    Dogadjaj koji me je naterao da se zamislim

    Ne znam da li je ovo mesto gde bi trebalo ovo da stoji. Ali nema veze, imam potrebu da ovo podelim sa vama.

    Setao sam se sa jednim drugom juce. I naletosmo na jedno drvo, drvo jabuke. Ja, buduci gladan (ja sam uvek gladan ), se popnem na drvo i pocnem da berem. Ubrao sam jednu, nije mi se svidela, video sam vecu. Bacio sam je. Ubrao tu vecu, nije mi se svidela, video sam lepsu. Bacio sam je. Dugo je to trajalo, dok nisam nasao 4 just right jabuke. Sidjoh sa drveta i podelih plen sa drugom. Bratski - njemu jedna, meni tri. I u tom trenutku, pored moje oazice prolazi jedan onizi covek, tridesetih godina, duge kose i crne brade. Hodao je pognute glave. Nosio je jednostavno odelo. Zastao je. Sagnuo se, i pokupio jednu od mojih odbacenih jabuka. Pokupio je najlosiju. Otvorio je praznu vrecicu, i ubacio je unutra. Nastavio je svojim putem, ne izgovorivsi ni reci, ne uputivsi ni jedan jedini pogled prema meni. Prema halapljivcu, prema unistitelju. Nisam mu zamerio.

    I dalje ne mogu da skrenem misli sa te teme. Kako postati covek kao on? Kako se zadovoljiti osrednjim (da ne kazem losim), kada postoji mnogo bolje? Nasao sam odgovor, ali nepotpun: Navici se na osrednje. Ali, opet, kako odoliti boljem?

    I sada, sto deluje jos cudnije, shvatam da je neki slucajni (ili mozda namerni?) prolaznik postao moj ucitelj. Iako mi nije uputio ni reci, ni pogleda. Posmatrajmo ljude oko sebe, cak i one koji se neprimetno provlace kroz zivot. Ljude koji cute, kupe odbacene plodove, ljude koji su srecni. Iskonski srecni.

    Danas sam se vratio na mesto tog drveta. Poneo sam i kesu. Sakupio sam one jabuke koje sam bacio i odneo ih kuci. Ipak, znam da time nisam popravio sebe u ocima tog duhovnika. Njemu to verovatno nije ni bitno. Meni jeste.

    Iskreno se nadam da je ovo neko procitao, a i da nije, nema veze, stajace ovde kao jos jedna zaboravljena prica iz zivota, o zivotu.

    Mozda bi ova tema trebala da se zove: Zivot i njegovi ucitelji. Ali, nwm.
    Poruku je izmenio stane37, 22.08.2007 u 18:13
    Nije bitno koliko jako udaras, vec koliko jako mozes biti udaren a da ne padnes.

    Uberi cvet, jer ce uvenuti iako ga ne uberes.

  7. #7

    Odgovor: Slučajni prolaznik

    Ovog proleca sam ga videla dva puta u razmaku od nekih nedelju dana.Lice mu nisam dobro videla, ali glas kojim je otpozdravljao komsijama i na "kako je danas", odgovarao:"Odlicno,evo idem do prodavnice" - glas je bio ubedljiv.Sasvim.Skromno obucen.U jednoj ruci kesa i staka,u drugoj samo staka.I koraci kojima ce do tog Maxi-ja, udaljenog oko stotinak metara, stici za pola sata,sat-svejedno.

    I kad god me nesto mrzi, setim ga se i krenem.Slucajno je prosao, a meni slucajno sve manje stvari prolazi tek tako i sve manje zmurim.
    Talog slucajnosti mi je nekako sve veci i sa njega gledajuci,ovo nije bol.

  8. #8

    Odgovor: Slučajni prolaznik

    Za docek 2006 u gradskom prevozu u Bgd-u vidim coveka od jedno pedesetak godina,pristojno obucenog,secam se da je nosio bradu,srednje visine,sve u svemu prilicno neupadljivog izgleda. Ono zbog cega ga nikada necu zaboraviti je sto je izmedju cetiri prsta,okrenute nagore (pogledajte u vasu saku i probajte da zamislite) drzao 3 sargarepe. I grickao ih,jednu po jednu. Tada sam u potpunosti i bez ostatka shvatio sta znaci biti samo svoj...u gomili ljudi. Be yourself,no matter what they say...ili tako nekako ...

  9. #9

    Odgovor: Slučajni prolaznik

    Desilo mi se....
    Letos sam sedela u basti kafica u Sibeniku i pila kafu, bilo je prijatno pre podne i posto je kafic u srcu starog grada mnogo ljudi se setkalo....Susreo mi se pogled sa jednim muskarcem, to je neko ko je tim pogledom zavirio u moju dusu i video srz....Imala sam utisak da je to moja srodna dusa....Prvi poriv je bio da ustanem i pridjem....Suzdrzala sam i on je prosao.....Pamticu taj osecaj i susret i pogled jos dugo.....

    p.s. ja inace ne primecujem bas puno ljude oko sebe, uglavnom sam zadubljena ili u svoje misli ili u osobe koje su tog trenutka samnom....
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  10. #10

    Odgovor: Slučajni prolaznik

    Pre nekoliko godina,suprug i ja se vracamo sa doceka n.godine.Pet ujutro srecemo coveka koji nas upita za neki voz(tada smo ziveli kod z.stanice),mi mu velimo da nema,a on poce neku tuznu pricu kako je posetio sestru koju nije sreo godinama,pa je trebao da preseda u nasem gradu u drugi voz,koji mu je pobegao,da mu je hladno i da je gladan.Ja ga gledam covek od pedeset i kusur godina pristojno obucen,sa ocima nekog dobrice...Mi ga pozovemo kod nas u stan da se ugreje,posluzim ga sa klopom i picem a on se rasprico ko da smo domaci a ne da se vidimo prvi put u zivotu.Onda nam se predstavi i upita da li ga znamo,ja i muz ga belo gledamo nemamo pojma ko je,a on veli da je u mladosti bio nas reprezentativac na olimpijadi,u atletici,covek je satima pricao o tome,tu sam ja bila malo u neverici...Kad je doslo vreme da podje zahvali se sto smo ga primili,a meni rece da pitam roditelje za njega(znala ga je cela Juga)i ode.Prodje par godina,gledam na tv-u,emisiju o starim zvezdama naseg sporta...kad ono,emisija o slucajnom prolazniku,coveku koji je osvajao zlato gde god se takmicio,sad je i neki predsednik u vezi atletike na drzavnom nivou,a ono sve sto je pricao meni i muzu bilo je tacno,pomislih kako sam se ogresila o coveka,nisam mu bas verovala,al to je valjda i normalno kad sretnes nekog u pet ujutru...

  11. #11

    Odgovor: Slučajni prolaznik

    Citat yige_gui kaže: Pogledaj poruku
    postoji li u vasem zivotu neki neznanac, slucajni prolaznik, neko ko je jednom ili vise puta prosao pored vas, a da vam je ostao u secanju?
    Jednom ...
    Ne volim jesen.Kivna sam na njene boje i kise.
    Ne volim ni da je posmatram,uprem pogled u trotar i zurno prelazim preko lisca, svih nijansi.

    Tako je bilo i tada.
    Dunavski park, u vazduhu pirka vetric, lisce plese po puteljku i pocinju prve kapljice kise.
    Hodam pogleda uprtog u vrh cipela, misli mi lelujaju ko zna gde.
    I ... negde tamo pored jezerceta, sa ona dva scucurena labuda dignem pogled.
    Oci modro plave, blistav osmeh odgurnu u casu svu tmurnost tog jesenjeg dana.
    Ne micem se,ni on ...
    Gledamo se, oci njegove prodiru u srz moje duse,kao kad nekog koga citav zivot znam sretnem posle milion svetlosnih godina.
    U meni ushicenje.
    Na njegovom licu i dalje osmeh i pogled ispitivacki, vragolast,harizmatican,ne svakidasnji ...

    Samo delic sekunde je trajalo, a sve sam upamtila.
    Produzih, posle par koraka osvrnem se.
    On stoji i gleda.
    Onaj osmeh sa biserno belim zubima jos se vidi kao da je tik uz mene.
    Nikad ga vise nisam srela.
    A trazila sam ga u prolaznicima godinama ...

  12. #12

    Odgovor: Slučajni prolaznik

    da..i nikako da mu saznam ime evo već treća godina...prvi put kad sam ga viđela kompletnu kafu sam prosula po sebi...od šoka...
    'Ako vam se neka ptica posere na glavu, obrišite se diskretno i pravite se ludi, kao i uvek kad su vas posrali.' - čika Dušan Radović

  13. #13

    Odgovor: Slučajni prolaznik

    Kisa sipi ...
    Na samom uglu svakog jutra sretala sam jednu staricu, a onda se naprosto izgubila i cini mi se da je dugo nisam videla, mozda par godina.
    Sa vremena na vreme, kad bih zasla za taj ugao setila bih se nje i onih crvenih kantica iz kojih je prodavala cvece.
    Nikad rec nismo prozborile, samo poglede razmenili u hodu.

    Juce, vracam se i izdaljine vidim poznat lik.
    Scucuren, zgrbljen,preko glave marama, ona stara strikana, sto se retko gde jos moze videti i ... starica i cvece.
    Usporim korak, setivsi se svih onih momenata kada sam prolazila pored nje i kao da se podrazumevalo da ce ona tu biti sacekivati me i ispracati svojim pogledom.
    Setih se i kako sam se nebrojano puta pitala gde je, kad vise nije stajala na tom uglu i kad me nije posmatrala svojim krupnim srnecim ocima.
    Zastanem, da kupim buketic cveca, ne zbog cveca, vec zbog nje, ne bi li je osmotrila izbliza.

    - Dobar dan, nema vas.
    - Sreco moja dobar dan,bolesljiva sam bila, nije za mene vise ovo sedenje po vazdan.
    - Pitala sam se gde ste, na neki nacin ste mi nedostajali.
    - Eh, da i ja nekom nedostajem ( rece , a one njene krupne oci postadose jos vece, neka iskra proleti njima, osmeh se stidno razleze licem i nastavi)
    niko ne mari za mene, kao ni za onog psa lutalicu, a tri sina sam od'ranila, ne pitaju me ni kako sam.Samo istu,a moja penzija nikakva, jadna ...
    Sve sam na lekove dala, niko mi solju caja nije pruzio.Snahe ko snahe, sta ih se tice tudja krv,povukle ih na svoju stranu, a majka vazda misli na svoju decu i kad joj ledja okrenu, eh muke moje ...

    - Nemojte, bice to sve dobro, zivot je brz pa vise niko nema vremena za nikog.
    - Razumem ja to,ali ne razumem da me nisu pitali imam li sta jesti, imam li ogreva,
    treba li me ko do doktora odvesti.Sve sama, sa ovim mojim propalim nogama.
    Eto, nesto cveca sam donela , a idu i svisveti i par venaca sam isplela, kupuju ljudi,a ja sretna,nestojim uzalud.

    Pruzam joj pare,uzimam cvece,pocinje da duva neki vetar, ona se jos vise ogrce onom maramom.
    - Cuvajte se i ne brinite,vidjacemo se ovih dana.
    - Bog mene cuva, sreco moja, nek' si ti meni samo tako dobra, na ti jos ovaj struk belih, dugo traju, a i moje su , mojom rukom zasadjene i pozuri vi's da ce kisa.

    Nasmesih se, okrenem se jos jednom da je pogledam, a ona stoji i ceka, neke nove prolaznike, ne bi li zaradila koji dinar , a kisa je sipila ...

  14. #14

    Odgovor: Slučajni prolaznik

    Pre oko 15-tak godina. Stojim s' drustvom ispred pozorisnjaka.
    Gomilu jos ljudi pored (nikad mi nije bilo jasno to...provali se neko mesto, i onda svi tu izlaze, makar jedno drugom na glavu stajali).
    Od sve te gomile, prilazi mi jedan deda koji je tu prolazio. Pita me "Da li ste mozda videli mladu?".
    Pogledam ga, onako onizi dedica, ne..nije odavao sliku skitnice i prosjaka, ali se videlo na njemu da zivi sam.
    Ovi iz mog drustva samo zakolutali ocima...u prevodu...ovaj je skroz odlepio.
    Kazem ja njemu da je nisam videla i ako je vidim reci cu joj da je trazio. Nastavi on tako pricu, malo o mladi...malo o sebi...
    Odjednom, kao da ga je sustiglo neko "otreznjenje", vazi pismo iz dzepa...od unuka iz Australije
    Ponosan je na njega, uci, radi...zao mu je sto ne moze da ga vidi...sin anesteziolog, lepo zive...

    I odjednom "Dobro, idem ja sada, mozda nadjem mladu, a vama hvala sto ste me saslusali"

    Pamtim ga jos dan danas...
    Budi pametan i pravi se lud

  15. #15

    Odgovor: Slučajni prolaznik

    Imam jednog slucajnog prolaznika!


    Negde u Beogradu na jednoj benzinskoj stanici, zadrzao sam se da odspavam malo. Cekao sam neki sastanak, pa mi se nije zurilo, u toplini auta mi je bilo prijatno i ja sam razgledao okolis.
    Zapazio sam je po nekim cudnim pokretima, prvo nisam znao sta je cudno, pa sam krenuo u detaljnu analizi. Bila je pocetnica, cistacica na pumpi. Ali pokreti su joj bili iz duse, odmereni, profesionalni i savesni. Tip osobe koja se retko srece, osobe koja je u potpunoj koegzistenciji sa okolinom, a njen pogled...
    Lutala je sa mesta na mesto, posmatrala ljude, predmete, ucila je, sakupljala iskustva. Uveren sam da joj nista nije odmakao paznji.
    Shvatio sam da je osoba koju bi u trenu zaposlio, osoba koja je sposobna za mnogo vise od onoga sto radi. Pretpostavljao sam da joj je to samo privremeno radno mesto, odskocna daska.

    Bilo je to pre oko dve godine.
    Nenki dan me je put naneo u taj kraj i shvatio sam da moram stati na nekoj pumpi. Obzirom da gorivo punim samo kod dve kompanije, resio sam da stanem na prvoj ``renomiranoj`` benzijskoj stanici.
    Ukljucio GPS, i ubrzo se pokazao simbol benzinske stanice. Krecuci se dotle, shvatio sam da je to bas ona stanica gde sam se nekad zadrzavao i odjednom setio sam se nje. Tek tako, posle toliko vremena, ja se setio nje...

    Bila je tamo. Stajala, posmatrala okolinu. Nije me primecivala.
    Opet, citajuci njeno lice dok joj je pogled lutao u daljini, nisam bio toliko siguran. Ucinilo mi se da me se itekako seca. Da, jednom, nekada davno, pogledi su nam se susreli na par sekundi.
    Gospodine, vase dete se plazi na mene!

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Saobraćajni znaci
    Autor zmax u forumu Humor i zabava
    Odgovora: 15
    Poslednja poruka: 30.05.2010, 23:34

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •