Pretpostaviću da nisi čitala temu uopšte
Jer da jesi, naišla bi negde na priču da to što u naslovu stoji "Mrzim narodnjake!" i nema neku posebnu težinu, već je to quote iz jednog domaćeg filma... Kako je propao RNR
Dalje, ja rekoh da ove tekstove baš volim
kao što volim da pročitam viceve, recimo
najviše ih se naslušam kad tražim na youtubu neku ljubavnu da poklonim Yossi (što me podseti da dugo nisam).
Takođe, pisala sam i o tome koliko vezujem muziku i tekst, i koliko mi nekad nije ni bitno da čujem tekst... a negde ga i nema
(elektronika, klasika, instrumentali, ambijentali - ja i to volim) ili da on bude ne znam kako angažovan pa ću ja sad svuda da jurim poeziju. Dovoljan je i vibe koji mi godi u datom trenutku. E taj vibe nikako da mi prodrma guzicu kad čujem neki narodni novokomponovani tekst upakovan u muziku koji nije glup - (eto, navedi ti neki), jednostavno me ne rade te pesme - trideset devet sa dva toliko topla sam jaaaaaaaa i trule višnje i banane i ostala seča vena, ne prijaju mi i imam neku malu predrasudu, mislim da dosta šabana voli takvu muziku. Ne prija svakome ni ono što ja slušam i nikom ništa
Ja narodnjacima zovem i Zdravka Čolića i Bijelo dugme i Romane i Goce Tržan i ostale drmačice, jbga
Volim Disciplinu kičme. Koja napiše dve rečenice i od toga napravi pesmu. Nekom je glupo, a meni je super
Znači, ne gledam ja to po tekstu, meni se to narodno komplet ne dopada. I muzika i tekst i projekti i mesta na kojima se klate te snaše i frajeri i svadbe i opštenarodna veselja i festivali i parade i splavovi i nca nca nca nca ca i taaako.
Svako uvek ima izbor i svako neka sluša šta voli. To nije moj, jednostavno rečeno. I mrzim ih