meni uvek ufati neka tuga kad pomislim na ovo...porodila sam se carskim rezom, naravno moralo je tako...htela sam spinalnom anestezijom, al nisu mi dozvolili...
nemam lose iskustvo. cak kazem da ovako ili onako seku te i boli...
ali eto uvek zalim za taj prvi susret, koji sam propustila dogodio...videla sam dete tek uvece (porodila sam se u 10.35, a videla ga tek popodne oko 18sati)
al eto utesime to sto je on jedna velika mamina maza....i svaki dan kaze mi kolko me voli![]()



Citat

ali sam sad pre godinu ipo dana rodila prelepu devojčicu prirodnim putem i opet naravno bez sečenja... tako da se sad moji veliki dečaci druže sad sa malom Dunjicom... i zato ako je moguće najbolje je prirodnim putem


, plus plastični tretman ožiljka - tako da se skoro i ne vidi.



sigurno je .
jer kuknjava ne može, a da ti ne skrene pažnju. Skenirala sam brzinom svetlosti sve one raščepljene nogice i legla na svoj krevet. Imala sam cimerku u dvokrevetnom boksu, dve godine mlađu, pa smo između bolova malo i ćaskale, što je značilo i meni i njoj. Sećam se da sam pitala šta rade ženi preko puta, obzirom da sam joj videla samo tabane jer od nje nismo mogle da komuniciramo sa našim doktorima koji bi nas obilazili. Kažu pusti budalu, lakše će da se porodi od vas dve a dere se kao sirena. To je bilo strašno.
Jaaaaaaaaao dete moje što me mučiš tolikooooooooooo šta sam ti ja kriva ja sam ti maaaajkaaaaaaa
Šta je bilo? Ja: Ijaaaao grrrrrčč! (uFatio me u nozi kako sam je podigla 





