Rainer Maria Rilke
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 17
  1. #1

    Rainer Maria Rilke



    RILKE, [r'iJke], Rainer Maria, austr. pjesnik; r. 4. XII 1875. u Pragu, u. 29. XII 1926. u Val-Montu kod Montreuxa. Nakon djetinjstva provedenog u Pragu otac ga šalje u vojnu školu, koju je napustio. Studira povijest umjetnosti, književnost i filozofiju u Pragu,
    Munchenu i Berlinu. Luta Evropom i Afrikom, te se tako nalazio u Italiji, Rusiji, Francuskoj, Danskoj, Švedskoj, Belgiji, Njemačkoj, Austriji, sjev. Africi, Španjolskoj, u Devinu na Jadranu i Švicarskoj. Rilkeova lirika,koja predstavlja završetak evr. dekadencije, a početak
    poezije biti (njem. Wesenspoesie), ima svoja tri jasna razvojna stupnja, tri razdoblja, od kojih je svako u znaku različite klime i različitih utjecaja. U prvom razdoblju, od 1900. do 1906. njegovim pjesmama posve nedostaju oštri obrisi. Ljudi, krajolici i predmeti kao da tonu u sutonskim ugođajima na pozadini zavičajnog Praga, a onda se to sve više stapa s elementima iz kult. područja Rusije, Italije, Skandinavije i Pariza (Rane pjesme Die frtihen Gedichte, 1902; Knjiga slika Buch der Bilder, 1902; Časoslov Das Stundenbiich, .1906). I dok se u početku jasno osjećaju tonovi Liliencrona i
    lirike ugođaja, poslije je sve manje impresionističke razlivenosti, jer mu izraz (pod utjecajem Rodina kojem je bio osobni tajnik), dobiva stanovitu oštrinu i čvrstoću,postaje jasan, čil i providan (Soneti Orfeju Sonette an Orpheus). R. nastoji riječima ostvariti ono što kipar ostvaruje mramorom da vanjskoj stvarnosti predmeta doda unutarnju. Drugo razdoblje, od 1906. do 1910 (Pjesan o ljubavi i smrti Korneta Christopha Rilkea Die Weise von Liebe und Tod des ('ornets Christoph Rilke, 1907; Nove pjesme Neue Gedichte, 190708; Zapisi Maltea Lquridsa Briggea Die Aufzeichmmgen des Malte
    Laurids Brigge, 1910) sadržava u liku M. L. Briggea,njegovu proznu parabolu o izgubljenom sinu koja je primijenjena na novo stanje, s pomoću metamorfoza i tajni djetinjstva, ljubavi i smrti. Treće je razdoblje Devinskih elegija (l)nincser Illegien, 1923), koje obuhvaća
    desetak godina, koliko je s prekidima trajao njegov rad na tome njegovu posljednjem i najboljem djelu. Rilkeova lirika, morbidna i sjetna, ugođaja sumračnih i samrtničkih, nameće se jedinstvenim slikama i bogatim glazb. oblicima. Kako teži obuhvatili i neobuhvatljivo, iskazati i neiskazivo misli su mu često magične i neuhvatljive. Kompleksna ličnost, povučena u sebe i preosjetljiva, snob koji snuje o svojim imaginarnim plemenitim precima,R. je izraz jednog doba u prijelomu i svijeta na razmeđu Istoka
    i Zapada, posebne mješavine slavenskog i germanskog. Prvi između velike trojice novije njem. lirike (uz Stefana Georgea i l luga von Hofmannsthala), nenadmašeni majstor stiha, on je izvršio snažan utjecaj na modernu evr. liriku. Prevodio je s francuskog, talijanskog i engleskog (Andre Gide, Paul Valerv, Mallarme, Verlaine, Petrarca, Michelangelo, Hlisabeth Barret-Browning).
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  2. #2

    Odgovor: Rainer Maria Rilke

    JA ŽIVIM U KRUZIMA KOJI SE ŠIRE

    Ja živim u kruzima koji se šire,
    i njima sve više obuhvatit žudim.
    Ja možda i neću polučit zadnji,
    konačni krug, no ja se trudim.

    Ja kružim i kružim okolo Boga,
    tog prastarog tornja, već tisuće ljeta,
    i ne znam još, jesam li sokol il vihor,
    il velika pjesma ovoga svijeta.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  3. #3

    Odgovor: Rainer Maria Rilke

    OZBILJAN ČAS

    Tko sada plače negdje u svijetu,
    bez razloga plače negdje u svijetu,
    nada mnom plače.

    Tko se sad smije negdje u noći,
    bez razloga smije negdje u noći,
    meni se smije.

    Tko sada ide negdje u svijetu,
    bez razloga ide negdje u svijetu,
    polazi k meni.

    Tko umire sada negdje u svijetu,
    bez razloga umire negdje u svijetu,
    pogleda mene.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  4. #4

    Odgovor: Rainer Maria Rilke

    Ljubavna pesma

    Kako da dušu sputam, da se tvoje ne takne?
    Kako, mimo tebe, njom da grlim stvari i daljine?
    Ah, rado bih je sklonio na koje
    zaboravljeno mesto u sred tmine,
    u neki izgubljeni kut, u kom
    neće je tvoje njihati dubine.
    Al' ipak, sve što dodirne nas dvoje
    ko gudalo nas neko spaja, koje
    iz dveju struna jedan mami glas.
    Na kom instrumentu?
    Ko nas satka?
    I koji ovo svirač drži nas?
    O, pesmo slatka.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  5. #5

    Odgovor: Rainer Maria Rilke

    Ovo je čežnja: sred talasa biti
    i nemati u vremenu svoj stan.
    I to su želje: pritajene niti
    koje za večnost vezuju naš dan.

    I to je život. Dok ne dođe jedan
    čas drevni, najsamotniji od svih,
    drukčiji od svih ostalih, i čedan
    presretne večnost uz osmejak tih.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  6. #6

    Odgovor: Rainer Maria Rilke

    Vrteška

    (Jardin du Luxembourg)

    C krovom i senkom njegovom se vrti
    čopor šarenih konja što se gone
    trenutak jedan, svi iz zemlje one
    koja toliko okleva pre smrti.
    Nekih u kola upregnutih ima,
    al' je u sviju izraz srčan sav.
    Jedan je crven namrgođen lav
    i katkad jedan beli slon sa njima.

    Čak i jelena jednog eno - pravom
    jelenu šumskom sličan je po svemu,
    samo što nosi sedlo, i na njemu
    jednu malenu devojku u plavom.

    Za njom, odeven u belo odelo,
    jaše na lavu dečačić, u stravi,
    dok zube lav pokazuje i ždrelo.

    I katkad se beli slon pojavi.

    Promiču vedre devojke nekamo,
    već nepristale skoro igri toj;
    usred ludoga leta one svoj
    podižu pogled, nekuda, ovamo -

    I katkad se beli slon pojavi.

    I sve to ide, okončanju žuri
    vrti se, kruži, a bez cilja svog.
    Poneki pramen, crven, zelen, suri,
    jedva započet profil lica kog.
    I katkad osmeh, ovamo obraćen,
    blažen i bleštav i uludo straćen
    sred zadihanog slepog kola tog.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  7. #7

    Odgovor: Rainer Maria Rilke

    Jesenji dan


    Gospode, čas je. Natraja se leto.
    Zasenči sunčanike, razobruči
    vetar, da poljem jesenjim zahuči.

    Poslednjem plodu zrenje zapovedi;
    još dva-tri dana južnija mu daj,
    usavršenju nagnaj ga, nacedi
    poslednju slast u teškog vina sjaj.

    Ko dom sad nema, taj ga steći neće.
    Ko sam je sada, dugo sam će biti,
    čitaće, pisma pisati i bditi,
    i nemirno će gledati drveće
    kada se lišće stane zrakom viti.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  8. #8

    Odgovor: Rainer Maria Rilke

    Ostavljen na planinama srca



    Ostavljen na planinama srca
    Gle, u daljini sićušno, gle:
    poslednje naselje reči, a još više,
    ali i on majušan, poslednji
    zaselak osećanja. Prepoznaješ li ga?
    Ostavljen na planinama srca. Kamen
    pod rukama. Jest, tu cveta ponešto;
    iz neme litice cveta raspevan korov
    koji ni o čem ne zna. Ali onaj ko zna?
    Ah, onaj što poče da zna, pa sad ćuti,
    ostavljen na planinama srca.
    Jest, tu se kreće ponešto, nenačete svesti,
    kreće poneka bezbedna životinja s planine,
    ide, zastaje. I velika zaštićena ptica
    kruži oko čistog protivljenja vrhova.
    Ali ne zaštićen, ovde na planini srca.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  9. #9

    Odgovor: Rainer Maria Rilke

    Dodirne dušu skoro svaka stvar



    Dodirne dušu skoro svaka stvar,
    odasvud bruji spominjanja glas.
    Poneki dan što prođe stran za nas
    u budućnosti stigne tek k'o dar.

    Ko meri naš doprinos? Da li ko
    od prošlih, starih leta nas raspreda?
    Šta od postanja saznasmo, sem to:
    da sve se jedno u drugom ogleda?

    Da se na nama ravnodušnost greke?
    O, dome, travo, o, večernja seni,
    dok se gledamo tako, obrgljeni,
    najednom sve to kroz vac k nama veje.

    Kroz sva se bića pruža prostor jedan:
    suštinski svetski prostor. Kroz nas laste
    proleću tiho. Ja, rašćenja žedan,
    pogledah, i: u meni drvo raste.

    Brinem, a dom ja na dnu moga srca.
    Čuvam se, a u meni straža bdi.
    Ka mojoj novoj ljubavi se svi
    svet lepi, da tu počiva i grca.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  10. #10

    Odgovor: Rainer Maria Rilke

    Samoća je poput kiše.
    U večeri iz mora se diže,
    iz ravnica pustih i dalekih stiže,
    ide u nebo gde je uvek ima.

    I tek sa neba pada po gradovima.

    Pada pre nego svetlost je izašla,
    kad ulice se okreću spram zore,
    i kad se tela što nisu ništa našla,
    razočarano dele puna more,
    i kad ljudi što od mržnje gore
    u postelji jednoj moraju spavati.

    Tada dolaze talasi samoće...
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  11. #11

    Odgovor: Rainer Maria Rilke

    Rilkeovo pismo upućeno Lu Andreas - Salome u Minhenu 1897.

    Išunjao sam se iz tvog stana
    I dok hodam kišnim ulicama čini mi se
    Da svaki prolaznik koga sretnem
    U mom blistavom pogledu vidi
    Moju presrećnu, spasenu dušu.

    Pošto - poto hoću da usput
    Sakrijem od sveta svoju radost;
    Odnosim je žurno kući
    I zatvaram u dubini noći
    Kao zlatni kovčeg.

    A onda iznosim na svetlost dana
    Komad po komad sakrivenog blaga
    I ne znam kuda pre da gledam;
    Jer je svaki kutak moje sobe
    Pretrpan zlatom.

    To je bezgranično bogatstvo
    Kakvo noć nikada nije videla
    Niti rosa okupala;
    Više ga ima nego što je ikada
    Ijedna mlada dobila ljubavi.

    To su bogate dijademe
    Sa zvezdama umesto dragog kamenja.
    Niko to ne zna. Ja sam, o draga moja,
    Kao kralj među tim bogatstvom
    I znam ko je moja kraljica.

  12. #12

    Odgovor: Rainer Maria Rilke

    Rilkeovo pismo Lu Andreas - Salome u Šmargendorfu 1901.

    Ostao sam u mraku kao da sam oslepeo
    Jer te moje oči više ne pronalaze.
    Nejasna užurbanost dana
    Za mene je sad samo zavesa koja te skriva.
    Gledam u nju nadajući da će se dići
    Jer je iza nje ostao moj život,
    Srž i suština zakonitost moga života
    A ipak i moja smrt -.

  13. #13

    Odgovor: Rainer Maria Rilke

    Liši me vida: gledaću tvoj lik,
    zapuši uši moje: slušaću te,
    onemi me: al' zvaću te kroz krik,
    bez nogu još ću k tebi naći pute.
    Slomij mi ruke: hvataću te srcem;
    zaustaviš li srce meni, sam
    moj mozak tad će kucati i bdeti;
    a ako mi i mozgom užgaš plam -
    na krvi svojoj ja ću te poneti.
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  14. #14

    Odgovor: Rainer Maria Rilke

    Sjaj u travi

    Ne može se više vratiti tren sjaja u travi
    i zato ne treba žaliti za raskoši jednog cveta koji nestaje,
    već treba naći snage u onome što nam je ostalo!

    Ako se ikada budemo morali rastati, neka to ne bude u proleće
    jer, teško je gledati kako se nove ljubavi rađaju,
    dok naša zauvek umire!

    I onda, kad više ništa ne možemo vratiti, nećemo tugovati,
    već ćemo naći snage u ovome što nam je ostalo i živeti s tim!
    Svaka ljubav u sebi nosi težnju za nežnošću, a umreti u ljubavi
    znači živeti u njoj!

    Odbaciću svoj greh, odbolovati tvoje oči!
    Gledaću kako odlaziš i nestaješ u seni jesenje trave,
    sve dalje i dalje...

    Zaboravimo sve što nas je bolelo, radi nas i radi zaborava!
    Zaboravi da smo se voleli, da smo se smejali i... da smo krivi bili!
    Poći ćemo ka sutrašnjem danu, koji će doći, a u prvi sumrak
    zatvoriću oči i neću misliti o tebi!

    Biće kasno kad se jednog dana okreneš iza sebe!
    Poželećeš uzeti sve pogažene i ubrati sve mirisne cvetove,
    ali nećeš moći, a niti ću ja više moći natrag!

    Poći ćeš, glave okrenute unazad, sa suzama u očima, ali...
    biće ti kasno, suviše kasno... za sve!
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  15. #15

    Odgovor: Rainer Maria Rilke

    ŽRTVA

    O, damarom svakim cvetam, jačam
    otkako te saznajem,
    ja vitkije, pravije koračam,
    a ti čekaš - : ko si, šta si sve?

    Osećam: od sebe sve sam dalje,
    gubim staro redom, list po list.
    Jedino mi sjaj postojan šalje,
    kao zvezda, tvoj osmejak čist.

    Sve što još mi kroz dečaštva zore
    bezimeno i ko voda sja, -
    na oltaru, gde ti kose gore
    i gde tvoja prsa venac tvore,
    po tebi ću da nazovem ja.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Ljubica Marić
    Autor elektricna ovca u forumu Biografije poznatih ličnosti
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 08.08.2012, 11:04
  2. Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 16.02.2012, 18:37

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •