Mihail Ljermontov
Prikaz rezultata 1 do 14 od ukupno 14
  1. #1

    Mihail Ljermontov

    NE, JA TE TAKO VATRENO NE LJUBIM


    1.
    Ne, ja te tako vatreno ne ljubim,
    Ljepota tvoja ne blista za mene:
    u tebi svoje prošle dane ljubim
    I mlade svoje dane izgubljene.

    2.
    U casu, kad te zadivljeno gledam,
    S ocima tvojim kad svoj pogled spojim,
    Tajanstvenom se razgovoru predam,
    Ali ne s tobom, vec sa srcem svojim.

    3.
    Ja s dragom zborim, koje više nema,
    U tvom liku tražim crte njene,
    U živim ustima - usta davno nijema.
    U ocima ti - sjaj ugasle zjene.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  2. #2

    Odgovor: Mihail Ljermontov

    Oblaci

    Oblaci nebeski, veciti putnici!
    Ko đerdan bisera preko plavih stepa
    jurite vi, kao i ja, prognanici
    u tu zemlju južnu sa severa lepa.

    Ko li vas to goni: Odluka sudbine?
    Il zavist potajna? Il glas zlobe žive?
    Il ne podnosite zlocina težine?
    Ili prijatelja laži zajedljive?

    Ne! Vama dodija žeđ tih njiva gladnih...
    Strasti i stradanja tuđa su vam ona!
    Vi, vecito slobodni i vecito hladni,
    nemate domaje, nemate progona.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  3. #3

    Odgovor: Mihail Ljermontov

    A.O. SMIRNOVOJ

    Bez vas bi htio reći vam mnogo,
    Kraj vas bih htio slušat vas;
    No vi šuteć gledate strogo,
    A ja sav zbunjen, gubim glas.

    I što sad? . . .Riječju neiskusnom
    Zanijet um vaš nije mi lako . . .
    I sve bi to sad smiješno bilo,
    Kad ne bi bilo tužno tako . . .
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  4. #4

    Odgovor: Mihail Ljermontov

    Hrid

    Zlaćani oblačić noćivaše
    na grudima hridi-velikana;
    na put pođe još za jutra rana,
    po plaveti veselo igraše.

    Vlažan trag tek osta u mrštini
    starog kama. On osamljen stao,
    dubokim se mislima predao,
    i tihano plače u pustinji.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  5. #5

    Odgovor: Mihail Ljermontov

    I PUSTO I TUŽNO

    I pusto, i tužno, i nikog da ruku ti dade
    kada je duša raspeta...
    Želje! ... Ta našto zaludne želje i nade?
    A ljeta bježe - najbolja ljeta!

    Ljubit... al koga? ... Privremeno - ne vrijedi truda,
    a vječne ljubavi nema.
    Pogledaš u se - prošlosti tamo ni traga:
    tu bol i radost je nijema.

    Strasti? - Uvijek je naslada bolesna i luda
    pred umom u ništa pala.
    A život, kad hladno pogledaš oko sebe svuda,
    pusta je i glupa šala.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  6. #6

    Odgovor: Mihail Ljermontov

    MOLITVA


    Kad teski zivot zasijece
    I kada pritiska tuga
    Napamet, cudesna tece
    Jedna molitva duga.

    Tu snaga, blaga i ziva
    Lezi u suglasjima
    I dise neshvatljiva
    Sveta divota u njima.

    Silno se breme tad rusi
    Netko je sumnju mako
    I vjera i plac u dusi
    I posve je lako, lako....
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  7. #7

    Odgovor: Mihail Ljermontov

    Ne volim tebe tako strasno ja

    Ne volim tebe tako strasno ja,
    niti za mene sja tvoja lepota;
    u tebi volim patnju svog zivota
    i mladost koju satre sudba zla.

    Kada u tvoje oci ponekad
    moj pogled dugo, dugo upija se;
    tajanstven mene razgovor zanese,
    al' srce s tobom ne govori tad.

    S negdanjom dragom pricom u cas taj,
    u liku tvom lik trazim druge jedne,
    na usnama ti - usne davno ledne,
    u oku - oka ugasenog sjaj.

  8. #8

    Odgovor: Mihail Ljermontov

    KAD TALAS KRENE

    Kad talas krene preko žute njive
    I svježa šuma zvukom vjetra pirne,
    A u vrtu se tamno-plave šljive
    U blagoj sjeni lišća kriju mirne;

    Kada, mirisnom rosom umivena,
    U rujno veče il u jutru plavom,
    Ispod grma mi đurđica srebrena
    Predusretljivo nakloni se glavom;
    Kad hladan izvor zapleše kroz dragu,
    U mislima mi mutne snove niže

    I šumori mi tajanstvenu sagu
    O mirnu kraju iz kojega stiže.

    Tada se smiri moja muka mnoga,
    Na čelu bore postaju sve manje,
    I obuzme me neko sretno stanje,
    A sred nebesa ja ugledam Boga.
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  9. #9

    Odgovor: Mihail Ljermontov

    Zbogom, Rusijo ...

    Zbogom, Rusijo, ti prljava
    zemljo robova i gospode,
    zbogom i vi, odijela plava,
    i ti, njima poslušni rode.

    Možda ću iza kavkaskog zida
    pobjeć od tvojih paša svih,
    od svevidnoga njina vida,
    ušesa njinih sveslušnih.
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  10. #10

    Odgovor: Mihail Ljermontov

    Ne, ti sad nisi


    Ne, ti sad nisi više ona - koja
    Osvajaše me nekad; nit' ljepota
    Privlači mene! To je - bol života
    I izgubljena zalud mladost moja.

    I kad, ponekad, očaram se tobom,
    Gledajuć željno u oči ti sjajne,
    Ja tada vodim razgovore tajne,
    Ali ne s tobom
    već sa samim sobom.

    Sa slikom one drugarice mlade,
    Čije se crte u tvom liku skriše,
    S ustima koje ne govore više
    I sa očima - blijeskom mrtve nade!

  11. #11

    Odgovor: Mihail Ljermontov

    Prorok

    Otkako mi je vjecni sudac
    Sveznanje dao svog proroka,
    U ocima ja ljudi citam
    Stranice zlobe i poroka.

    I objavljivat ljubav stadoh,
    Nauk pravi Istine same,
    Al tad su stali bliznji moji
    Kamenje bijesno bacat na me.

    I pepelom tad posuh glavu,
    Iz grada bjezah ja skitnica,
    U pustinji otada zivim
    Na bozjoj hrani kao ptica.

    Cuvajuc zavjet Iskonskoga
    Tu sva me bica slusat znaju,
    I same zvijezde slusaju me,
    Dok radosno treperec sjaju.

    A kada opet uzurbano
    Ja probijem se bucnim gradom,
    Starci uz osmijeh samoljublja
    Potomstvu zbore svome mladom:

    "Gledajte: to je primjer za vas!
    On ohol bjese, ne htje s nama;
    Budala, htjede uvjerit nas
    Da Bog mu zbori na usnama!

    Gledajte, djeco, sad na njega!
    Kako je tuzan, glednite ga!
    I blijed, i slab, i g, i bijedan,
    I kako svaki prezire ga!"
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  12. #12

    Odgovor: Mihail Ljermontov

    Mihail Jurjevich Ljermontov

    1814 - 1841
    Pesnik Kavkaza




    Rani Zzivot

    Rodjen u Moskvi a odrastao je u selu Tarhani, gde se nalazi njegov grob. Njegova porodica vodi poreklo od shkota Learmount, koji se doselio u Rusiju u ranom XVII veku.
    Njegova baba, koja ga je odgajila jer mu je majka rano umrla, a otac bio u vojsci, se postarala da Ljermontov dobije odlichno obrazovanje.
    Nakon zavrshetka gimnazije, Ljermontov je 1830 upisao Moskovski univerzitet ali se nije dugo zadrzzao zbog nepokornosti prema jednom profesoru. Od 1830 do 1834 je ishao u vojnu shkolu u Sankt Peterburgu te je postao oficir. Za to vreme je pisao dosta poezije pod uticajem Pushkina i Bajrona. Takodje se zanimao za ruski istoriju i srednjevekovnu epsku poeziju, shto se odrazilo na Pesmu Trgovca Kalashnjikova, dugachku poemu Borodino i seriju popularnih balada.


    Slava I Egzil

    Nakon smrti Pushkina 1837 godine, Ljermontov je izrazio osecanja kroz pesmu upucenu Caru Nikolaju I Pavlovichu, zahtevajuci osvetu nad ubicom Pushkina. Pesma je osudila stubove ruske visoke klase za Pushkinovu smrt.
    Nikolaj Pavlovich ga je zbog ove pesme prognao na Kavkaz, gde je Ljermontov vec bio kao mali.
    Ljermontov je posetio Sankt Peterburg 1838 i 1839 godine. Njegova neuzvracena ljubav prema Varvari Lopuhini je zabelezzena u nezavrshenom romanu Princeza Ligovskaja. Nakon duela s sinom francuskog ambasadora, opet je vracen u armiju na Kavkazu.
    Godine 1839 zavrshio je svoj jedini roman, Junak Nasheg Doba, koji gotovo predvidja dvoboj u kom je Ljermontov izgubio zzivot dve godine kasnije.





    Dela

    Tokom svog zzivota, Ljermontov je objavio samo jednu zbirku pesama 1840 godine. Tri nove zbirke, oshtro cenzurisane, su objavljene godinu dana nakon njegove smrti.
    Objavio je samo jedan roman, koji je imao puno uticaja na rusku prozu. Junak Nasheg Doba je usko povezana kolekcija pripovetki o lichnosti Pechorina.
    Inovativna struktura romana je navela na nekoliko imitacija, jedna od kojih je Nabokov roman Pnin 1955.
    Pisao je poeme: Demon, Pesma O Trgovcu Kalashnikovu, Mciri, pesme: Prorok, Pesnik, Izlazim Sam Na Put..., Jedro, Povodom Pesnikove Smrti, Misao, Otadzbina, Zbogom, Neumivena Rusijo..., Oblaci, dramu Maskarada.


    izvor Wikipedia

  13. #13

    Odgovor: Mihail Ljermontov

    Tebi


    1.

    Pa zbogom ! Sad nismo vec dvoje,
    I zadnji put stezzemo ruke;
    Pa zbogom ! Sad srce je slobodno tvoje....
    Tek s drugim ga chekaju muke.
    Ja znam da ce porivi bola
    Josh jednom ovladati njime,
    Kad dopre mu istina gola
    I sazna za umrlog ime.

    2.

    Postoje ti zvuci shto plamte,
    Od oholog sveta skriveni
    Al oni se vechito pamte:
    Ko zzivot su s dushom sliveni;
    U njima sni minuli stoje,
    Ko grob shto sve zanavek prima;
    Razume ih jedino dvoje,
    I dvoje zadrhti pred njima !

    3.

    Za tren smo mi zajedno bili,
    Shta vechnost pred njime sad vredi !
    Svu slast smo za tren taj mi pili,
    I spalili poljubom jednim;
    I zbogom ! Ta ljubav je nasha,
    I zato bez zzalosti bezzi:
    Jer kraj nam se chinio strashan,
    Al susret bi bio josh tezzi!

  14. #14

    Odgovor: Mihail Ljermontov

    uz vrata crkvena privijen
    milodar prosech', sirotan stade
    poluzziv, jadan, sav ispijen
    zzedan i gladan, lishen nade.

    za komad kruha on se javi,
    a obraz nije krio muku,
    i netko kamen njemu stavi
    u ispruzzenu, jadnu ruku.

    tako, gladan ljubavi tvoje,
    molim, dok suze pale mene;
    tako su chuvstva i misli moje
    obmanom tebe ovijene!

    ....

Slične teme

  1. Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 23.07.2009, 20:19

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •