Poezija raspoloženja... - Strana 17
Strana 17 od 62 PrvaPrva ... 7151617181927 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 241 do 255 od ukupno 924
  1. #241

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Ostani Tako I Cuti



    Pogledaj: pod oknom trg.
    Mala drolja - subota u krznu od inja.
    Sasvim mala.
    mala zabludela subota
    sa podsuknjom od taftanskog praskozorja
    sa brosem ulicnog fenjera od prekoputa.

    Voleo bi da shvatis zasto sam nekada tako vreo
    kao jug.

    Pa ja sam,
    rodjeno moje,
    u krvi stvarno jug.

    Jug moras da razumes zasto je i plug i drug.

    Moras da razumes dok se ovo severno lisce
    kovitla,
    kovitla u krug
    i vetar kroz nase glave
    rominja
    place
    i luta.

    Jug moras da razumes zasto ore,
    ore,
    ore ...

    Jug moras da razumes ove zore,
    i kroz sve zore.

    I da oprostis sto nista bolje ne umem da ti kazem
    sada kada se poslednji put voli.

    I da oprostis sto te ranjivim poljupcima
    budim iz sna,

    Ali ako smo se u ovoj cekaonici nase ljubavi
    poskidali goli,
    od strasnog umora,
    od strasne sramote goli,
    -- onda nek budemo kako treba goli
    od zvezdanih visina do dna.


    Mika Antic

  2. #242

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Tamničareva Pesma


    Kuda lepi tamničaru
    Sa tim ključem poprskanim krvlju
    Idem da oslobodim onu koju volim
    Ako još ima vremena
    A nju sam zatvorio
    I nežno i svirepo
    Na najskrovitijem mestu svojih želja
    Na najdubljem mestu svojih nemira
    U laži budućnosti
    U gluposti zaklinjanja
    Hoću da je oslobodim
    Jer hoću da je slobodna
    Po cenu i da me zaboravi
    Po cenu i da ode
    Pa čak i da se vrati
    I da me još voli
    Ili da zavoli drugog
    A ako joj se taj dopadne
    Pa ona ode
    I ja ostanem sam
    Sačuvaću samo
    Na svojim dlanovima
    Do poslednjeg daha
    Blagost njenih dojki izvajanih ljubavlju


    Prever

  3. #243

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    KaJanje



    Reci tom kajanju da se umeri,
    kajanju svakako dobrom, ali opasno pristrasnom.
    Nemoj se prošlošću opterećivati i mučiti toliko.
    Nemoj pridavati toliku važnost sebi.

    Zlo koje si učinio bilo je manje
    nego što pretpostavljaš; daleko manje.

    Vrlina koja ti je donela kajanje sada
    i onda je bila prikrivena u tebi.

    Vidi kako jedan doživljaj, koji ti se nenadno
    vraća u sećanje, objašnjava
    uzrok tvog čina koji ti je izgledao
    nedostojan, ali sada biva opravdan.

    Nemoj se u svoje pamćenje apsolutno pouzdati:
    mnogo si zaboravio - razne sitnice -
    koje su te dovoljno opravdavale.

    I nemoj da misliš da si onoga kome je nepravda nanesena
    poznavao tako dobro.
    Verovatno je imao darove, za koje nisi znao;
    ni ogrebotine možda nisu ono
    što ti misliš (ne poznajući njegov život)
    da su bile strašne rane koje si mu naneo ti.

    Nemoj se pouzdati u svoje slabo pamćenje.
    Umeri kajanje koje je uvek
    do izmišljotine pristrasno prema tebi.


    Konstantin Kavafi

  4. #244

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Grad



    Ti govoriš: `Otići ću nekoj drugoj zemlji, nekom
    drugom moru
    i grad cu pronaći bolji nego što je ovaj.
    Jer ovdje što činjah grešno uvijek je bilo
    i moje srce, poput mrtva trupla, leži pokopano.
    Koliko će ovdje mojih misli jos rasut se?
    Kamo god da okrenem se, kamo god da gledam
    vidim tek ruine crne mog života u ovom gradu
    gdje provedoh tako mnogo dana, traćeći ih i
    ništeći.`

    Al` ne, drugu zemlju, drugo more ti pronaći nećes,
    ovaj grad će zauvijek te pratit.
    Istim ćes ulicama hodit, stareć
    u susjedstvu istom, u istim oronut kućama.
    Skončavati uvijek u ovom ćes gradu, ne nadaj se
    drugom.

    Broda nema za te, niti jedne ceste.
    I svoj život kojeg si ništio ovdje
    uništio u cijelom si svijetu.


    Konstantin Kavafi

  5. #245

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    Citat Kathy kaže: Pogledaj poruku
    Poslusaj...

    Poslušaj glas mog srca,
    Dešifruj mu svaki zvuk,
    I pridruži mu pravi ritam,
    Drhtaj i vrisak, lupanje i usklik,
    Samo neka još ne bude muk.

    Okači na prozore duše
    Sve fenjere dobrodošlice,
    I prihvati me ovakvu
    Kakva zapravo i jesam.

    Bez oklopa, bez glume,
    Bez šminke i ulepšavanja,
    Ugosti me kao siroticu,
    A u ponoć, tko zna, možda
    Postanem samo tvoja princeza,
    Možda se pretvorim i u miljenicu.

    nepoznat autor



    slucajno je autor poznat...to sam ja....

    i napisanaje samo polovina pjesme, nedostaje joj kraj...
    izmedju 900 pjesama na mom blogu, nemam vremena
    traziti kada je objavljena, ali svaku svoju pjesmu osjecam,
    prepoznajem....

  6. #246

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    Zimska ljubav

    Daj da upoznamo zimsku ljubav, srce
    Mirno i spremno u se da primi
    Sporu srecu s proleca koja pohita
    A na leto se naglo razbudi;
    I daj da padnemo odvojeno, o, od uzivanja umorni,
    Bele i uzdrhtale puti ko pahulja.
    Ploviti se mora i bez broda ..

  7. #247

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Nikad se ne zna


    Poslušaj glas mog srca,
    Dešifriraj mu svaki zvuk,
    I pridruži mu pravi ritam,
    Drhtaj i vrisak, lupanje i usklik,
    Samo neka još ne bude muk.

    Okači na prozore duše
    Sve fenjere dobrodošlice,
    I prihvati me ovakvu
    Kakva zapravo i jesam.

    Bez oklopa, bez glume,
    Bez šminke i uljepšavanja,
    Ugosti me kao siroticu,
    A u ponoć, tko zna, možda
    Postanem samo tvoja princeza,
    Možda se pretvorim i u miljenicu.

    A što ne, nikad se ne zna!

    Čarolija trenutka će tada
    U čaroliju vječnosti preći.
    Samo uskladi želje i mogućnosti,
    I neka se podudaraju djela i riječi.

    Pogledom me tada cijelu obavij,
    I sačuvaj me za vrijeme buduće,
    Onda, kad odlučiš priznati mi,
    Kako se sutra razlikuje potpuno,
    Od onog bolnog i tužnog jučer.

    Dahlia, 31.05.2007.

  8. #248

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Ljubav posle ljubavi


    Doći će čas
    kad ćeš, s ushićenjem,
    pozdraviti sebe
    na vlastitim vratima, u vlastitom ogledalu,
    i jedno ćete drugom poželeti dobrodošlicu kroz osmeh,
    i reći: sedi ovde, jedi.
    Opet ćeš voleti neznanog koji je nekad bio ti.
    Pruži vina. Pruži hleba. Vrati srce
    njemu samom, neznancu koji te je voleo
    čitavog života, koji je ostajao zanemaren
    zbog drugih, koji te zna u dušu.
    Skini s police ljubavna pisma,
    fotografije, očajničke poruke,
    strgni sopstveni odraz s ogledala.
    Sedi. Pogosti se svojim životom.


    Derek Volkot

  9. #249

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Moj svijet u boji - postoji


    U trajanju i važnosti
    Istinskoj i božanskoj,
    U dodiru dvaju ushita
    I nepodjeljenosti osjećaja,
    Uljuljkujem se sva blažena.
    Nevezanim i opuštenim rukama
    Uvukla sam ti se u naručje.
    I želja i radost, i ljubav i strast,
    Obilaze me u drhtaju i uzdisaju.
    Na grudima zvijezde repatice
    Okačena je čekala nada,
    Da u padu, svoju sudbinu ostvari.
    Naučila sam novu istinu:
    Nisu svi padovi neuspjesi.
    Iz nekih se javljaju veličanstveni uzleti,
    Baš kao što u tvom naručju,
    Sve nemoguće postaje moguće.

    Dahlia
    Poruku je izmenio Bazarov, 01.01.2009 u 21:28 Razlog: autor
    "Tvorac nije obećao dan bez bola, smijeh bez tuge,sunce bez kie:
    ali je obećao snagu za dan, utjehu za suze i svjetlo za put!"

  10. #250

    14 Odgovor: Poezija raspoloženja...


    Naša ljubav

    Noć me ta u mladosti stiže,
    Pa mi u srcu spava da ne ozebe!
    Videste li pseto koje čovek tera od sebe,
    A ono mu i dalje ruke liže?

    Sa mnom je tako: mogu i ne mogu bez nje.
    Kada se osamim zaogrne me ogrtačem snova.
    I mada mi davno reče sve,
    Uvek je za me nova.

    Danima se koljemo kao hijene
    I jedno u drugom vidimo kugu,
    A opet.. izvan te kobne žene
    U mojoj duši nema mesta za drugu.

    Otkad se znamo sanjamo da se rastanemo,
    I već sam od toga kao mesec žut,
    Pa se opet neobjašnjivo sastanemo
    Da zajedno produžimo put.

    Ne znam više da li je to ljubav,
    Ili zagonentni čulni mrak;
    Znam samo da bih se bez nje razbio kao splav
    O rečni brzak.


    Rade Drainac
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  11. #251

    Odgovor: Poezija raspoloženja...



    Takve pesme pišem

    Radmila Lazić


    Trebalo bi da imam novog ljubavnika,
    ovog da se ratosiljam
    kao konzerve kojoj je istekao rok upotrebe.
    Trebalo bi brza kola da vozim
    kroz prozor kosa da mi vijori
    kao kod kakve Rozamunde
    što na konju jezdi.
    Takve pesme pišem.
    Trebalo bi do podne da spavam,
    da se izležavam na širokom krevetu
    kao poleglo žito po "majčici" zemlji.
    Trebalo bi da ne marim za vreme;
    da ne kaskam, da ne žurim.
    Da ispijam dan za danom, do dna - naiskap!
    Noć po noć, kao cigaretu za cigaretom.
    Pa, opuške - pod potpeticu!
    Reči na žar. Vrućicu u pesme.
    Takve pesme pišem.
    Trebalo bi usku haljinu da nosim.
    Ramena krznom da ogrćem.
    Na visoke štikle da se penjem.
    Da se nafrakam i nakinđurim,
    kao božićna jelka - da me ne prepozna ni rođena majka.
    Trebalo bi da sam vedra, nasmejana, zavodljiva.
    Da pevam i plešem do tri izjutra.
    Da sam svesna svojih ženskih draži
    kad mi kakav pastuv priđe.
    Takve pesme pišem.
    Trebalo bi da me ne dotiču
    žaoke, bodlje, bumbara i osa.
    Maramicom kao kap znoja sa čela
    da obrišem svaku boru, brigu.
    Trebalo bi da imam dovoljno love
    za kiriju, porez i još pride.
    Lova dobro dođe kad ponestane ostaloga.
    Kad zature se poljupci, kad iscure reči.
    S lovom mogu disati na kredit!
    Trebalo bi telo svoje da sunčam
    na kakvoj steni,
    daleko do dokova sunovrata.
    Trebalo bi iz zemlje apatije
    u zemlju želja da emigriram,
    sve da želim ničeg da se odričem.
    Trebalo bi u mirišljavoj peni da se kupam
    žilet veni da primičem.
    Takve pesme pišem.

  12. #252

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    NASTANAK PESME
    (U Banovcima)

    Podjoh u jutro neznog mirisa,
    u danu punom patnje i jauka
    da rodim pesmu varoskog susreta
    u nekom vremenu cudnog treptaja.

    Ugledah varos, pesmama se divi
    pa dodah pesmu da je cuva od zla
    njoj, sto cela Vojvodinom mili
    i cezne da cesto pobegne od sna.

    Ta varos - Novi Banovci je zovu,
    znaj, zarni mig je mojoj pesmi dala.
    Sad vracam se kuci u istom danu,
    al' dan je pun srece i cvrktaja.



    Tanja Prokopljevic

  13. #253

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Fenomenalna Zena



    Lepe žene se pitaju gde je moja tajna
    Nisam slatka niti građena po pomodnoj meri
    Ali kad pokušam da im objasnim
    One misle da lažem.
    Kažem
    To je u dometu mojih ruku
    Širina mojih bedara
    Bat mojih koraka
    Zavoj mojih usana
    Ja sam žena
    Fenomenalno
    Fenomenalna žena
    To sam ja.

    Ja ulazim u sobu
    Smirena koliko želiš
    A spram muškarca
    Ljudi stoje
    Ili padnu ničice
    Onda se sjate oko mene
    Košnica osa
    Kažem
    To je vatra u mojim očima
    I bljesak mojih zuba
    Obrt mog struka
    I radost u mojim stopalima
    Ja sam žena
    Fenomenalno
    Fenomenalna žena
    To sam ja

    I sami muškarci pitali su se
    Šta u meni vide
    Pokušavaju žestoko
    Ali ne mogu da dodirnu
    Moju unutarnju tajnu.
    Kada pokušam da im je pokažem
    Oni opet tvrde da je ne vide.
    Kažem
    Ona je u luku mojih leđa
    U suncu mog osmeha
    U držanju mojih grudi
    U gracioznosti mog stila
    Ja sam žena

    Fenomenalno
    Fenomenalna žena
    To sam ja

    Sada vi razumete
    Upravo zašto mi glava nije povijena
    Ja ne vičem i skačem okolo
    Niti moram zaista glasno da govorim
    Kada me vidite da prolazim
    Trebalo bi da ste ponosni
    Kažem
    To je u tapkanju mojih štikli
    Uvijenosti moje kose
    Dlana moje šake
    Potrebi za mojom brigom
    Jer ja sam žena
    Fenomenalno
    Fenomenalna žena
    To sam ja


    Maya Angelou

  14. #254

    14 Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Nikad

    Ne znam gdje počinje praznina mora
    Ali slutim što je taknuo u tebi ili meni glas
    koji je blizu negdje rekao:
    nikad.

    To je rijeka koja se ne više ne vraća
    u svoj izvor
    jer su joj obale dogovorene s nekim nepoznatim
    koji čeka u daljini.

    To je cvijet koji ne silazi više
    u svoj korijen
    jer se ondje naselila budućnost.

    Nikad.

    šumna trava neizgaženih visoravni,
    snijeg na planinama
    ljubičastim.

    Osvrni se za sobom i gledaj svoje Nikad
    u travi sluha i vida naraslo
    u sjeni ruku sustalih, u sjaju želje neugasle.

    Obazri se, prepoznaj svoje Nikad
    po iščezlim nizinama prostrto.
    I teška misao koju si zanjihao
    postat će blaga, jer je kraj nje čovjek
    nerazumljiv u svojoj samoći.

    A kad se on pomakne u Noć
    i u veliki uspavani prostor,
    ispružit ćeš za njim svoje ruke
    i viknuti: ne odlazi!

    Vesna Parun
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  15. #255

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    A moglo je bolje


    U ime neke buduće možebitnosti
    Razriješi me grijeha učinjenih
    U nerazumnom neprepoznavanju sebe
    Utisnute među tvojim srčanim komorama,
    Izgubljene podno gustih trepavica,
    Ogrnute toplinom blaženog udisaja,
    Na oba lista plućne maramice.
    Kad pripališ nervozno sljedeću cigaretu
    Otpuhni me nemarno u oblaku dima,
    Možda ti bude lakše, možda prihvatiš spoznaju
    Da ne traje, dok je samo hladno, nijedna zima,
    Da i ona svoje uspone i padove ima,
    A vrijeme donosi i odnosi neovisno o osjećanjima
    I obilježenim godišnjim dobima.
    Imao si me dodirljivu na puškomet
    A nije ti bilo zapisano da me posjeduješ
    U onih dvadesetčetiri sata trajanja
    Između jauka strasti i vriska tugovanja
    I sve zbog vlakova koji nemilosrdno
    Odvoze ono najdraže, a nesuđeno
    Ostavljajući gorak okus pomiješan sa
    Zadahom zaboravljenih perona ispraćanja
    Vraćat ću ti se uvijek u snove, kao prokletstvo
    Onog jedinog susreta na pristaništima nada
    Kad si preuzeo moj pogled kao svjetionik
    I prihvatio ruku što te zaštitila od pada.
    Cvilit će otpisani zupčanici životnih liftova
    U klaustrofobičnom naletu srčanih odjeka,
    A ja ću se rasprostrti pred tobom, ni crna ni bijela,
    Očekujući zadnje pomazanje, prije održanog opijela.
    Nije nam se htjelo, sreli smo se u nevrijeme
    I sad okajavamo sva pogrešno učinjena djela.
    Prezimit ćemo jedno drugom u sjećanju
    Sklupčani na sofama imaginarnih hostela.
    Začahureni ćemo trajati jedno drugom u samovanju
    Jer mi zapravo i jesmo jedno, podijeljeno u dva tijela,
    Osuđeni na proporcionalna razmimoilaženja
    U skladu sa suprotnim polovima emocija.


    Dahlia
    "Tvorac nije obećao dan bez bola, smijeh bez tuge,sunce bez kie:
    ali je obećao snagu za dan, utjehu za suze i svjetlo za put!"

Strana 17 od 62 PrvaPrva ... 7151617181927 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Satirična poezija
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 01.10.2018, 10:29
  2. Poezija koja se sluša
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 153
    Poslednja poruka: 08.05.2016, 06:13
  3. Beat poezija
    Autor alpinista u forumu Poezija
    Odgovora: 31
    Poslednja poruka: 16.08.2012, 13:12
  4. Poezija menja?
    Autor kohili u forumu Poezija
    Odgovora: 14
    Poslednja poruka: 08.03.2012, 19:55
  5. Promene raspoloženja
    Autor love hunter u forumu Muška kafana
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 09.02.2010, 16:57

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •