POVRATAK
Sevan Raičković
Po suncu još uvek biva toplo. Ali
U senkama od gradjevina kuda se takodje
Proći mora: prva nas studen zali.
Neko se kraj nas u čudu pita: zar prodje
Zbilja već leto kao miris kratkotrajni i mali?
Izgleda da smo stajali baš kao u ovom času
Celo to dugo vreme što se oko nas ovi
Jer ostrva u dalekim morima netaknuta su
Od nas i ovog puta ostala. Daleki gradovi
Ostali sami su bez nas u trenu kad ih lišće zasu.
O da nas nije bar ljubav mimoišla koju
Neki su izmeu nas čekali stojeći duboko u žitu
A neki na pesku, sred buke plaža, menjajući boju
Polako telu... Kroz grad putnika je sve manje. U ritu
Gube se neke vrste ptica. Podrhtava već voda u rečnome koritu.
Vraćamo se, odande gde nismo bili, u sebe, kao puž u
kuću svoju.