Poezija raspoloženja... - Strana 5
Strana 5 od 62 PrvaPrva ... 345671555 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 61 do 75 od ukupno 924
  1. #61

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    NALIV PERO


    Kada bi mi neko poklonio pero
    mislila bih da je moj život poseban
    i da ništa što se dogodilo nije izmišljeno
    sva ljubav i ceo svet
    sve viđeno samo jednom
    Kada bi mi neko bio toliko drag da mogu da verujem
    kao voljen ili pre još čovek koji voli
    koji govori poeziju kao bog koji otvara Crveno more
    I još kada bi ista ta osoba ponovo mi donela poklon
    ovoga puta drveni sat sa pticom koja odleće
    ili kompas
    tek da sve potvrdi
    već bi imali priču koja nas uči
    Da je čovekov dom
    između dve neuhvtljive prilike
    od kojih ni jedna ne ostavlja onu drugu
    sve dok ima slobodu...


    Vesna Korać

  2. #62

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    Vini se sa peščanog dna okeana.
    otrgni se od riba prozračnih tela.
    uzleti sve do magijskog pozorišta
    paunice divna, starija od prvog
    greha. na ovoj zemlji od koje si
    sazdana rađaj pustinjske fantome,
    rađaj demone strašnije od ljudi
    (ako takvih biti može).
    neka ne jenjavaju svađe među braćom,
    neka njihov spor bude krvav.
    ne daj mira rodu muškom.
    gospodaricrvenokosa nimfo žestokom igrom.
    neka ti u brdima grade hram znojenja.
    neka buncaju sluđeni tvojim likom
    jezikom kojota. neka ti donose vodu
    iz tri izvora. daj im razloge nepobitne
    za odlazak sa ovoga sveta.
    daj mi iz grudi tvojih otrovno mleko snova
    da se i ja vinem do predvorja raja.

    Aslan Mahmuti


    Poruku je izmenio Kill Bill, 30.07.2007 u 14:13

    Ubica mekog srca.

  3. #63

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    Miroslav Antic - Rodjendanska pesma

    Ja mislim da smo svi redom
    iz lepe ljubavi rodjeni,
    ogromne, cudne i drhtave
    kao jasike zelene.

    Posle su dosle kolevke,
    cucle i zubi, i ostalo.
    I noci kad smo kmecali.
    I pelene. Pelene. Pelene.

    Svejedno je da li su oblaci
    jesenjim nebom tumarali,
    ili je kosava bila,
    ili je mecava bila,
    ja mislim: oni su videli
    sva sunca kad su nas stvarali.

    Zato je kosa bebama
    meka i topla kao svila.
    Ja mislim da su se voleli
    i mislim da su zamisljali
    najlepse usne za nas,
    najlepse oko i dlan.

    I zeleli su da budemo
    najbolji na ovom svetu.
    Da li se ikad upitas,
    licis li na njihov san?

    Mama i tata su stari vec
    i kazu: ljubav vene.
    A ljubav njihova ostaje
    i u nama se siri.
    I nastavlja se. Nastavlja
    u nekom malenom svrci
    sto ce iz naseg srca
    uskoro da izviri.

    neunistiva zlojebaba!

  4. #64

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    NE GASNE COVEK

    Ne gasne covek u bolnicama
    u bolnom grcu nestajanja,
    na mestima obelezenim
    nevidljivim crnim tackama.
    Ne gasne se
    samo u poslednjem izdisaju,
    gasne se u rastegnutim
    trulim kopcama vremena.

    Gasne se
    na temelju,
    pragu,
    krovu zaborava.
    Na nepojmljivim,
    nenadanim,
    najneocekivanijim
    mestima.
    Prekrije nas ostri prah,
    pauk jos ne stigne
    nit isplesti,
    a mi vec na zidu zaborava
    tek ponekad iskoracimo…
    Drugacija su vremena!?

    Gasne se
    u necijem oku
    mislima.
    Kad pojmih to
    izbecih se k’o zaba
    i zabole me
    tanana dusina opna
    i zadrhta nemocna u grudima.

    Gasne se
    i pre doktorovog pecata.
    Ne radja se covek
    samo u porodilistima,
    ne pronalaze ih samo zecevi u kupusu
    niti ih samo rode donose.
    Ne radja se covek
    kao u davninama
    izmedju dva reda
    okopanja kukuruza
    bez doktora.

    I ne zivi se
    samo na odredjenim mestima.

    Radja se covek
    u ocima,
    u mislima,
    u venama,
    u hlorofilu,
    u obavijenosti blagim vetrom,
    u pahuljama,
    u zraku sunca,
    u kapi kise,
    u mirisu tople kafe,
    u odsjajima.

    Radja se i zivi
    i bez pogleda
    i bez dodira
    u ljudima.
    Radja se covek
    pod magijom nota.

    Radja se covek
    u par neznih reci nekoga.
    I ko ce znati
    koliko smo se puta
    rodili i umrli.
    I ko ce znati
    koliko smo puta
    druge
    cistim srcem
    rodili
    ziveli.
    Ne gasne se,
    ne zivi se,
    ne radja se,
    ne osmehuje se
    samo na utvrdjenim
    normama mestima.
    Velika je to obmana.

    Gasnuh…
    Zabole me tanana dusina opna
    i zadrhta nemocno u grudima,
    al’ stade boleti,
    al’ stade drhtati,
    setih se Sunca radjanja,
    osmeha,
    zivljenja,
    u grudima,
    u bicima…
    na nedodirljivim,
    nepojmljivim,
    nevidljivim
    mestima.


    Poruku je izmenio SQUAW, 02.08.2007 u 12:56
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #65

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Sama na listu zivota - Branislava Pisanjuk

    Ljudske su tajne skrivene od svetlosti,
    ljudske su tajne najvece tajne,
    ljudske su tajne ponekad bolne,
    njegove tajne otkrila sam.

    Suza za suzom pokazuje slabost,
    slomljeni duh cezne za osmehom,
    pogresna misao rastvori zelju,
    pogresan pogled ugasi ljubav.

    Korak nad covekom,
    suza nad srecom,
    iluzija nad realnoscu,
    poraz nad bitkom.

    Sama na listu zivota,
    sama u vodama nemira,
    sama vecno koracam,
    sama skrivam tajne.

    Podeli samnom osmeh jutra,
    kao nekad smejmo se glasno,
    otvorimo sjajnu kutiju zelja,
    reci mi da ne postojim.
    Iskreno me slazi jer
    verovati vise nesmem,
    ostrice tvojih skrivenih tajni
    presekle su nasu vecnost.

    Korak nad covekom,
    suza nad srecom,
    iluzija nad realnoscu,
    poraz nad bitkom.

    Ljudske su tajne skrivene od svetlosti,
    ljudske su tajne najvece tajne,
    ljudske su tajne ponekad bolne,
    tvoje tajne nisu vise tajne.
    ...sama na listu zivota...
    neunistiva zlojebaba!

  6. #66

    02 Poezija raspoloženja...


    ..ponekad sanjam te..
    ..u snovima se gubim..
    ..ali se probudim..
    ..cim krenem da te ljubim..

    ..vise se tela tvog..
    ..ne oseca toplota..
    ..budim se u hladnim..
    ..rukama zivota..

    ..jer sve sto prodje..
    ..sve sto jednom prodje..
    ..kao po kazni uvek vraca se..
    ..a kad se vrati..
    ..jednom kad se vrati..
    ..dodje da prodje..
    ..i opet secas se..

    ..svakog si jutra..
    ..bolje nego sutra..
    ..a svaka noc..
    ..je uvek presudna..
    ..jer hiljadu ti stepenika treba..
    ..do vrha, a jedan..
    ..jedini do dna..

    ..i bolje da se ne vidimo nikad..
    ..ne zivimo u istom vremenu..
    ..ja imam proslost..
    ..ti imas buducnost..
    ..snovi su izmedju..

    ..i bolje da se ne vidimo vise..
    ..jer shvatili bi tad u isti cas..
    ..da sve je ovo..
    ..sve je ovo moglo..
    ..da prodje i bez nas..

    ..bolje da nikada..
    ..i nista nije bilo..
    ..da sam precutala..
    ..sve sto je srce krilo..

    ..zato se ne vracaj..
    ..tisinu mi ne kvari..
    ..pusti da budem kraljica..
    ..kraljica izgubljenih stvari..

    "nepoznat naziv pesme i autora"

  7. #67

    02 Poezija raspoloženja...

    ..volim tvoj smeh..
    ..kad u oku zlatni koralj imas..
    ..o, zar je greh..
    ..sto ponekad dok te gledam..
    ..zamisljam da te skidam..

    ..sve je tako jednostavno..
    ..kao more, dan i noc..
    ..dok uz mene se privijas mazno..
    ..znam ljubav je to, ljubav je to..

    ..tebe je lako voleti..
    ..kao disati zrak..
    ..i svaki tren sa tobom je..
    ..nebeski dar..
    ..tebi je lako pevati..
    ..pogadati sne..
    ..nikom na svetu nije bilo..
    ..lakse reci volim te..

    ..i kad me ne diras..
    ..teces mi kroz vene..
    ..i kao neka plava reka..
    ..strujis, strujis kroz mene..

    ..sve je tako jednostavno..
    ..kao more, dan i noc..
    ..dok uz mene se privijas mazno..
    ..znam ljubav je to, ljubav je to..


    "nepoznat naziv pesme i autor"

  8. #68

    02 Poezija raspoloženja...

    Prisutan kao svjetlost bez glasa.

    Samo da se uz tebe budim,
    meni na svijetu ne treba više.
    Da svaku tvoju mijenu slutim,
    da zrak u tvojoj blizini dišem.

    Samo da tiho uz tebe šutim
    prisutan kao svjetlost bez glasa.
    I da ti oči očima ćutim,
    kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.

    Enes Kisevic



  9. #69

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    MLADI JESENJI DANI


    Park zatrpan uvelim lišćem,
    klupa umorna bez dvoje mladih,
    jesen stiže dok srce lupa,
    ljubav je večna iako stariš.



    Čarobne ptice sede na grani,
    pevaju pesme jeseni rane,
    zima se sprema duga i hladna,
    čekaju ptice toplije dane.

    Kad se setim i nas dvoje
    kako prođe deo dana,
    tad se setim mnogih rana
    u ljubavi s kazaljkom na satu.

    Bili smo u polju i jeli slatko groždje,
    trčali oranjem nogama bosim,
    bili smo skupa uvek pred svitanje,
    pokrivao sam te telom svojim.

    A nas dvoje sada k'o jesenji dani
    sećamo se klupe umorne u parku,
    bili smo zeleni a sad k'o žuto lišće
    polako starimo s kazaljkom na satu.

    (C) Darko Kolar

  10. #70

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    FLUORESCENT - Darko KolarPostavljeno Tuesday, January 16 @ 18:02:57 CET od ljuba-trebotin

    kolle FLUORESCENT

    Kad vidim
    bele zube
    obasjane
    besnilom
    tada vidim
    samo sažaljenje
    i veliko milosrđe
    isteklo sa jednim krajem
    dok na zemlji
    vlada mir
    a sprovodi zakon
    al ništa bez vere
    obasjane vrlinom
    uz pomoć prijateljstva
    iz raznih nacija
    povezane s'rodom
    u svetu malih mravi

    I ovca skakutajući
    među mnogo
    krava na paši
    pod drvetom
    a na njemu
    jarebica
    u podnožju
    jedne šume
    i opet smo skupa
    istog lika
    s'pogledom
    u reku
    ogledajući se
    čudom neko
    zapliva
    posle sledi
    kašalj
    hladnoća
    osećaj žeđi
    pomalo glad...
    pomalo žeđ...
    pomalo...
    glad,žeđ
    od čega se
    stane
    dok gledam
    u kosu
    držeći lančić
    s puno
    vlažnosti
    u ruci
    pogledom
    na more
    na kome plovi
    bela lađa

    (C) Darko Kolar
    Poruku je izmenio makilli, 16.08.2007 u 01:19 Razlog: Izbrisan link ka drugom sajtu...

  11. #71

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Dođi, da pokušamo.

    Ja znam da ću opet stajati negde, daleko izvan nas,
    naslonjena na zid u najudaljenijem kutu sobe na
    četvrtom spratu.
    Gledaću velikim očima,
    sa jako ucrtanim ponorima na svom licu,
    sa dosta ironije
    možda,
    i sa nešto malo sažaljenja:
    šta rade ovi ljudi?
    Svejedno.
    Ja sam najzad razumela da ono
    što je u jorgovanu nije nimalo važno.
    Za sanjanje nisu postelje potrebne.
    Pitanje je sasvim drukčije postavljeno:
    da li će mo zatreperiti zajedno
    kao one dve žice na Rilkeovoj violini,
    iz kojih gudalo mami isti zvuk.
    Ali ni on nije znao
    na kakvom smo ludom instrumentu strune mi
    i ko je majstor, koji nas drži u ruci.
    Svejedno.
    Nije mi potreban čovek da bih mogla sebe da lažem.
    I suviše volim samoću, a da bih mogla ostati sama.
    I suviše mi smeta galama, a da bih mogla ostati
    sama.
    Lutala sam već dovoljno.
    Lutaću još dovoljno na svom putu između dva
    drveta
    na svom putu od kolevke do mrtvačkog sanduka,
    od jednog ležišta do drugog.
    Pa zašto onda ne bi došao ipak ti,
    iako znam da ne postojiš?
    Bio bi mi kao voda.
    Ništa ne volim kao vodu,
    hladan mlaz kroz grkljan,
    nikad mi nije dosadila,
    nikad je dovoljno nije bilo.
    Onaj bokal vode što za svakim obedom popijem
    sasvim sama
    neka ti bude dokaz
    da bi mi bio dovoljan jedan čovek,
    samo da te nađem.
    Ko zna pre koliko vremena su
    nemilosrdni bogovi zavidljivo rasekli mene na dve
    polovine
    i sad tražim onu drugu.
    Nadam se da si to ti, iako znam da ne postojiš.
    Svejedno.
    Ja nemam svoje trenutke kome da dam
    i zato te zovem.
    Dani se lako ispunjavaju satima i minutima,
    u mesecu je broj dana tačno određen
    i svaka godina ima dvanaest izbrojanih meseci.
    Godine, meseci, nedelje, dani, sati,
    horizontalne i vertikalne linije na tačnoj tabeli,
    ispunjeni kvadrati sa crvenim, crnim i plavim
    sadržajem.
    Dođi.
    Da pokušamo.
    Možda se s tobom neću osećati kao uvek u tuđem
    oku,
    kao tužna, nespokojna avet među mirnim
    mrtvacima.
    Stajaću.
    Gledaću na žalost i opet i izdaleka.
    Ko zna,
    možda smo jedno drugom tečnost, koja ispunjava
    vrč do vrha.
    Da li da te blagoslovim,
    da li da te proklinjem, što ne postojiš?

    Gordana Todorović

    neunistiva zlojebaba!

  12. #72

    02 Poezija raspoloženja...

    ZVJEZDICA

    Ti si zvjezdica u mojoj noći
    Ti si svaka moja pjesma
    Zbog tebe ću poletjeti i poći
    Visoko gore zvjezdama

    Visoko gore koliko god treba
    Tvoja ljubav dat će mi snagu
    Da te skinem zvjezdice sa neba
    Da te otmem iz krila Bogu

    Dugo ćemo ostati zagrljeni
    Čuvat će nas drugi zvjezda sjaj
    Svi će znati da smo zaljubljeni
    Nek' čekaju, al' neće vidjeti kraj

    Dok te ljubim, dok te gledam
    Shvaćam da si najljepša do sada
    Svoje izmoreno srce ti poklanjam
    Da ga staviš posred svoga gnjezda

    Da me ugriješ
    Da me sačuvaš

    T.L.


  13. #73

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    O zveri, ja necu veceras u tami
    Da ti svladam telo, vecno greha zudno,
    Niti poljupcima u beskrajnoj cami
    Da ti mrsim tuzno masne kose bludno.

    Teski san bez snova moje srce trazi,
    San koji ce svako kajanje da zbrise,
    San drag tebi posle tvojih crnih lazi,
    Tebi, sto o smrti znas od mrtvih vise.

    Jer, Blud rijuc ispod otmenosti moje,
    Jalovoscu svojom zigosa nas dvoje;
    Al' dok ti u grudima surovim ko kam

    Srce je kog zlocin ne vredja ni jedan,
    Ja bezim, bled, videc les mrtvacki ledan:
    Bojim se umrecu ako legnem sam.

  14. #74

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    NEDOSANJAN SAN

    Prostor sta je? Gde sam to ja?
    Zivim za tacku u koju nemo zurim.
    U njoj vidim tvoje oci sanjive,
    otvorenih ociju tvoju senku jurim.

    Bezvoljno setam ulicama ovim,
    ne zelim da sretnem nikoga,
    nema vise smisla cekati da te vidim,
    odavno si nestao iz zivota moga.

    Pomirena sa sudbinom svojom
    i nemoci da te ikad vratim,
    pokusavam da zivim novi zivot
    a da ne placem i da ne patim.

    Ipak se zatvaram kao skoljka,
    povlacim se iz dana u dan,
    uranjam u sebe gde te grlim vecno
    i sanjam svoj nedosanjani san.

    Monika Zivkov U sazvezdju bola
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  15. #75

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Ne gasne čovek

    Ne gasne covek u bolnicama
    u bolnom grcu nestajanja,
    na mestima obelezenim
    nevidljivim crnim tackama.
    Ne gasne se
    samo u poslednjem izdisaju,
    gasne se u rastegnutim
    trulim kopcama vremena.


    Gasne se
    na temelju,
    pragu,
    zaba
    i zabole me
    tanana dusina opna
    i zadrhta nemocna u grudima.


    Gasne se
    i pre doktorovog pecata.
    Ne radja se covek
    samo u porodilistima,
    ne pronalaze ih samo zecevi u kupusu
    niti ih samo rode donose.
    Ne radja se covek
    kao u davninama
    izmedju dva reda
    okopanja kukuruza
    bez doktora.


    I ne zivi se
    samo na odredjenim mestima.


    Radja se covek
    u ocima,
    u mislima,
    u venama,
    u hlorofilu,
    u obavijenosti blagim vetrom,
    u pahuljama,
    u zraku sunca,
    u kapi kise,
    u mirisu tople kafe,
    u odsjajima.


    Radja se i zivi
    i bez pogleda
    i bez dodira
    u ljudima.
    Radja se covek
    pod magijom nota.


    Radja se covek
    u par neznih reci nekoga.
    I ko ce znati
    koliko smo se puta
    rodili i umrli.
    I ko ce znati
    koliko smo puta
    druge
    cistim srcem
    rodili
    ziveli.
    Ne gasne se,
    ne zivi se,
    ne radja se,
    ne osmehuje se
    samo na utvrdjenim
    normama mestima.
    Velika je to obmana.


    Gasnuh…
    Zabole me tanana dusina opna
    i zadrhta nemocno u grudima,
    al’ stade boleti,
    al’ stade drhtati,
    setih se Sunca radjanja,
    osmeha,
    zivljenja,
    u grudima,
    u bicima…
    na nedodirljivim,
    nepojmljivim,
    nevidljivim
    mestima.


    autor:jelenaartpoezija

    Ćuti i prenesi dalje....

Strana 5 od 62 PrvaPrva ... 345671555 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Satirična poezija
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 01.10.2018, 10:29
  2. Poezija koja se sluša
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 153
    Poslednja poruka: 08.05.2016, 06:13
  3. Beat poezija
    Autor alpinista u forumu Poezija
    Odgovora: 31
    Poslednja poruka: 16.08.2012, 13:12
  4. Poezija menja?
    Autor kohili u forumu Poezija
    Odgovora: 14
    Poslednja poruka: 08.03.2012, 19:55
  5. Promene raspoloženja
    Autor love hunter u forumu Muška kafana
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 09.02.2010, 16:57

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •