Poezija raspoloženja... - Strana 34
Strana 34 od 62 PrvaPrva ... 24323334353644 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 496 do 510 od ukupno 924
  1. #496

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    POVRATAK
    Sevan Raičković

    Po suncu još uvek biva toplo. Ali
    U senkama od gradjevina kuda se takodje
    Proći mora: prva nas studen zali.

    Neko se kraj nas u čudu pita: zar prodje
    Zbilja već leto kao miris kratkotrajni i mali?

    Izgleda da smo stajali baš kao u ovom času
    Celo to dugo vreme što se oko nas ovi
    Jer ostrva u dalekim morima netaknuta su
    Od nas i ovog puta ostala. Daleki gradovi
    Ostali sami su bez nas u trenu kad ih lišće zasu.

    O da nas nije bar ljubav mimoišla koju
    Neki su izmeu nas čekali stojeći duboko u žitu
    A neki na pesku, sred buke plaža, menjajući boju
    Polako telu... Kroz grad putnika je sve manje. U ritu
    Gube se neke vrste ptica. Podrhtava već voda u rečnome koritu.

    Vraćamo se, odande gde nismo bili, u sebe, kao puž u
    kuću svoju.
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  2. #497

    Odgovor: Poezija raspoloženja...



    Kakvi to glasovi čuju se u mraku,
    Nad noćnim poljem, visoko u zraku?
    Ko li to pjeva? Ah, ništa, sitnica:
    Jedna u letu poludjela ptica.

    Nadlijeće sebe i oblake trome,
    S vjetrom se igra i pjeva o tome.
    Svu svoju vjeru u krilima noseći,
    Kuda to leti, što bi htjela doseći?

    Nije li vrijeme da gnijezdo vije?
    Kad bude hladno da se u njem grije.
    Ko li te posla pjevati u tminu?
    Sleti u nižu, u bolju sudbinu.

    Ne mari za to poludjela ptica.
    Pjeva o vjetru što je svu golica.
    A kad je umor jednom bude shrvo,
    Neće za odmor nać nijedno drvo.

    ~ Poludjela ptica ~
    Dobriša Cesarić


    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  3. #498

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Oglas

    Svaki covjek je
    tijelo opasano
    zidom
    nudim svoj kineski
    za neciji berlinski
    jer je njega
    u slucaju velike
    usamljenosti
    lakše srušiti

    Asja Bakic
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  4. #499

    Čarobna pesma

    Često te tako vidim.

    Istina, kao u nekoj
    dalekoj srebrnoj magli.
    Ali divno te vidim.

    Na nogama ti čizme
    od sedam svetlosnih milja.

    U ruci ona lampa
    u koju, posle Aladina,
    umesto duha zatvaraš
    obrise večitog vremena.

    I čujem, šapućeš: Sezame.
    I svet se pred tobom rasklapa.

    Dodirom tvojih misli
    prostori sebe otkrivaju.

    Dužina tvog vida
    tinja i pokreće krvotok
    još nenačetih svetova.

    Letiš na čarobnom ćilimu
    i dižeš se za pticama
    tamo gde je sve prozirno,
    sve u jednoj dimenziji
    kao na dečijem crtežu,
    al ima nečeg ljudskog,
    dubljeg od čovečanstva.

    Tamo te čekam budan
    u svom kosmičkom snu.
    Nikad ti nisam rekao
    koliko do suza volim
    tvoju tršavu glavu
    koja u sumrak miriše
    na sapun i jesenji vetar.

    Glavu u kojoj stanuju
    samo visoke boje,
    ogromne, nedostižne,

    sposobnu da razume
    spirale nebeskih ognjeva,
    geometriju sna
    i hrabrost novih Ikara
    koji će krenuti sutra
    ka nepoznatim suncima
    brzinom prema kojoj je
    svetlost obično puzanje...

    Sine moj, i ja letim.

    Kao što ptica ne ostavlja
    otiske krila u vazduhu,
    tako se i ja krećem
    verujući u ono
    što bih hteo da vidim,
    a ne što stvarno vidim.

    Možda to znači ući
    u unutrašnjost tišine.

    Možda to znači postići
    ono sto ne može svako:

    da život ne bira nas,
    već mi njega da biramo...

    Miroslav Antić

  5. #500

    Odgovor: Čarobna pesma

    Tuga


    Poljubi me, zacaraj me sobom,
    zatvori mi oci cutanjem;
    da, u trenu zaborava, tobom
    zivim kao senka lutanjem.
    Bice mi se, tmulo od gorcine,
    zaželelo tudjeg zivljenja:
    jednog trena sopstvene daljine,
    jednog daha bez protivljenja.
    Poljubi me, zacaraj me, svedi
    sasud srca do izlivanja;
    obaj dusu,uzmi je, izvedi,
    da pocine od prebivanja;
    da, u trenu zaborava, tobom
    zivim kao senka lutanjem,
    sklopim oci umorne nad sobom,
    i iscilim u te cutanjem.


    V.Živoinović - Massuka


  6. #501

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Stevan Raičković

    KNJIGE

    Opkolile me noćas knjige -
    Zure u mene iz svog praha.
    Ćutljive - ko od strašne brige.
    Zbijene - ko od teškog straha.

    Ja znam da svaka kao živa
    (Mada neima oka, uha!)
    Za mene neki govor skriva
    U nepomičnoj urni duha.

    I sve što gledam u njih dublje
    Sve mi se manje mrtvim čine
    Te škrinje mraka, tajne zublje.

    Jedne me mame, druge plaše -
    Neznanim glasom ko iz tmine:
    Udji u mrtvo carstvo naše!
    Poruku je izmenio Cecara, 25.10.2009 u 02:58 Razlog: uklonjena nepotrebna slika
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  7. #502

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Odrezala sam kosu
    spalila sam lice
    oderala sam kozu
    pretvorila sam se u izgoreo pejsaz
    ali ti me prepoznajes.


    Zbog tebe
    odevala sam se u lice trave
    i zaustavljala sene meseca
    na svim oblicima tvog vrata,
    zbog tebe
    u ovoj polovini mog dana
    rasprostirala sam vrtove reči,
    koje pamtim od detinjstva,
    kad su igre bile svečane
    a kosa još mlada.
    Nisam zaboravila korenje očiju
    na obali onog drugog svetla,
    što me doziva
    mrežom svog glasa
    i teskobom snega,
    nisam stajala kraj reke ,
    nisam gledala brodove,
    koji odnose delove našeg tela,
    nisam okusila ruže
    na snopovima vetra..

    Irena Vrkljan
    Poruku je izmenio Cecara, 25.10.2009 u 03:02 Razlog: uklonjena nepotrebna slika & dodat autor
    "neizrecivo je i bezimeno ono što mojoj duši stvara muku i slast i što je još i glad moje utrobe..."

  8. #503

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Čovjek i pas

    Ovo je tužna priča i tužan konac ima.
    Ovo je tužna priča o ljudima i psima.

    Dane i tjedne sami, prošla je zima i ljeto,
    u sobi nekog hotela živjehu čovjek i pseto.
    Jeli su ista jela, pili su ista pića.
    čovjek je živio pseći, jer to je tužna priča.
    Pas se je zvao Petar, čovjek se zvao Sava.
    U svakome psu je čovjek, u čovjeku pseto spava.
    Godine tako su prošle, postoje takve krize,
    čovjek, uz narav pseću — dobije želju da grize.

    Ista ih sudba prati, isto ih grije ljeto.
    Ne zna se tko je čovjek, ne zna se tko je pseto.
    Zajedno laju na mjesec — samoća, jad i bijeda.
    Čovjeku dlaka je bijela, a psu kosa je sijeda.
    No jednog jesenjeg dana (jer, u jesen lišće žuti,
    u jesen svaka ljubav svoj tužni konac sluti),
    gospodar hotela je spavao na svome radnome mjestu
    i osmoro dlakavih nogu izišlo je na cestu.
    Vratar je sanjao vrata, velika i od zlata,
    i kitu krizantema, i ljubav koje nema.
    No, četiri para nogu, dva podvijena repa,
    osmoro dlakavih šapa i četiri oka slijepa
    prošli su pored njega. (Čovjek i pseto skupa).
    Napolju bijaše hladno, i kiša ulicu kupa.....

    Pošli su korakom složnim u susret psećoj sudbini.
    Oboje vidješe nebo i zvijezde u daljini.

    No odjednom, očajni jauk razbije grad na pola:
    iz prvog ugla banu siva šinterska kola,
    i Sivi razapne mrezu na četiri strane svijeta.
    Uzdrhtala je zemlja k'o srce velikog pseta.

    Čovjek il' pas — svejedno, oboje stanu da laju.
    Sada u kolima istim voze se istome kraju.
    Jer, ovo je tužna priča i tužan konac ima.
    Ovo je tužna priča —
    o psima i o psima.



    Zvonimir Balog

    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  9. #504

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Loša igra
    Loše je ovo veče
    kad te imam na pameti
    a karta me neće.

    Na drugoj je strani stola
    protivnik jači.
    Jači od ljubavi.
    Jači od bola.

    Zaborav.
    Igra teče, ja gubim,
    I na kraju on traži tebe.

    Tebe koju tajno ljubim.


    Ulažem i taj crni biser
    sa niske nedosanjanih snova.
    Ulažem svoju posljednju ljubav.


      • Karte su kao misli,
        jalove i slabe.

        Sve lošije stojim

        Igra se bliži kraju

        I ja se bojim.

    Naravno,
    On dobija uvijek,
    a meni žao.

          • Čini mi se da sam te,
            ipak,
            olako proigrao.





            n.n.




    ...najvaniji znak je - znak pitanja.

  10. #505

    Odgovor: Poezija raspoloženja...


    Liši me vida: gledaću tvoj lik,
    zapuši uši moje: slušaću te,
    onemi me: al' zvaću te kroz krik,
    bez nogu još ću k tebi naći pute.
    Slomij mi ruke: hvataću te srcem;
    zaustaviš li srce meni, sam
    moj mozak tad će kucati i bdeti;
    a ako mi i mozgom užgaš plam -
    na krvi svojoj ja ću te poneti.

    Rilke
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  11. #506

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Hulio Kortasar "Pridji, Aleksandra"



    Pridji bubice,
    ovde, kraj mene,
    priljubljenu uz reči te tražim.

    Već je noć, dodji,
    u kući nikoga nema.

    Znaš već da su sve one kao ti,
    kao što vidiš, posrednice.
    pada kiša u rue d'Eperon
    i Dženis Džoplin.

    Aleksandra, bubice,
    dodji u ove redove, na ovu hartiju od pirinča,
    sa pirinčanih polja,
    u ovo mastilo što tvojom kosom se igra.
    (Volela si te beznačajne stvari
    aboli bibelot d'inanit' sonore
    lepak i koverte
    knjižaru-igračku
    čašu sa olovkama,
    sveske na linije)

    Dodji, ostani, popij ovaj gutljaj, pada kiša,
    pokisnućeš na rue Dophine,
    u prepunim kafanama nema nikoga,
    ne lažem te, nikoga nema.

    Znam, teško je, tako je teško
    ova čaša je teška i ova šibica,
    i ne voliš da me vidiš tamo gde je najteže,
    u mojoj odeći i mojim knjigama
    i ne dopada ti se što toliko volim Džerija Maligana.

    Želiš da me uvrediš, a da to ne boli,
    da mi kažeš, 'Kako to da si živ,
    kako čovek može da jeste kada nema ničega više osim magle od cigareta,
    kako živiš, na koji način otvaraš oči svakoga dana... Nemoguće',
    kažeš, 'nije moguće!'

    Bubice, u redu,
    Bog te pita znam li, ali je tako, Aleksandra,
    sklupčaj se ovde, pij sa mnom,
    gledaj, pozvao sam ih,
    posrednice će sigurno doći,
    parti za tebe, cela zabava za tebe:
    Erzebet,
    Karin Bliksen,
    već shvataju, znaju da je noć naša,
    vlažne kose penju se uz četiri sprata,
    a starice ih špijuniraju iz svojih stanova...
    Leonora Karington, pogledaj je,
    Unika Soru sa slepim mišem,
    Klarise Lispektor, aguaviva...
    mehurići klize goli, taru se o svetlo,
    Remedios Varo sa peščanim satom po kojem poskakuje laser,
    mlada Urugvajka beše tako dobra prema tebi -
    premda nikada nisi saznala njeno pravo ime...
    Kakav skup, kakav sparni šah,
    kakva maison close od paučine i Telonijusa,
    kako duga i lepa može biti noć sa tobom i Džoni Mičel,
    sa tobom i Elenom Marten,
    sa posrednicama...
    animula duvan, vagula Anais Nin, blandula votka i tonik...

    Ne odlazi, odsutna, ne odlazi,
    igraćemo se, videćeš, već pristižu.
    Sa Ezrom Paundom i marihuanom,
    sa ostacima šupe i jednom ribom koja će plivati zaboravljena nesumnjivo,
    u lavoru, sa sundjerima,
    medju čepićima i telegramima ostalim zauvek bez odgovora.

    Olga je drvo od dima, koliko puši.
    Ta crnka koju su ranile burnice, Petrove ptice
    a Natalija Ginzburg raspliće buket nedonetih gladiola...

    Vidiš, bubice? Tako. Takodje i već. Viski.
    Maks Ros, Silvina Okampo,
    neko u kuhinji sprema kafu.
    Njena otrovnica peva: dve kockice poljubac,
    Leo Fere.

    Ne misli više na prozore,
    napolju iza kiša pada u Rangunu -
    Pa šta.
    Sa igrom amo.
    Zamor (ptičji konsonanti vokali suncokreta)
    Pridji, bubice. Smiri se.
    Ne postoje prozori, ne postoji napolju,
    i u Rangunu ne pada kiša.

    Sa igrom amo.
    Ploviti se mora i bez broda ..

  12. #507

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Ljubavna pesma - Jovan Ducic

    Ti si moj trenutak i moj san
    i sjajna moja rec u sumu
    i samo si lepota koliko si tajna
    i samo istina koliko si zudnja.

    Ostaj nedostizna,nema i daleka
    jer je san o sreci vise nego sreca.
    Budi bespovratna,kao mladost.
    Neka tvoj sen i eho budu sve sto seca.

    Srce ima povest u suzi sto leva,
    u velikom boli svoju metu.
    Istina je samo sto dusa prosneva.
    Poljubac je susret najlepsi na svetu.


    Refren - Jovan Ducic

    Snevaj,da uvidis da prolaze snovi
    Jos najblize stoje postojanoj sreci;
    Da ne pitas nikad,zasto jadi ovi,
    A ne koji drugi,a ne koji treci.

    Ljubi,ljubi silno,uvek istovetan,
    U ljubavi samo ti ces jasno znati;
    Kako malo treba da se bude sretan
    I sto puta manje da se vecno pati.

    I umri,da spases verovanje cisto,
    Da si kadgod stao pred istinom golom
    I da u zivotu nisi jedno isto
    Jednom zvao srecom,a drugi put bolom.

    And even though you're fed up, you got to keep your head up.

  13. #508

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Susret

    Čekasmo se dugo, a kad smo se sreli
    Dala si mi ruku i pošla si sa mnom.
    I idući stazom nejasnom i tamnom,
    Iskali smo sunca i sreće smo hteli.
    Oboje smo strašno verovali tada
    Da se besmo našli. I mi nismo znali
    Koliko smo bili umorni i pali
    Od sumnja i davno preživljenih jada...

    I zanavek kad se rastadosmo, i tako
    Stežuć svoje srce rukama obema
    Otišla si plačna, zamrzla i nema
    K'o što beše došla, tužno i polako.


    Dučić
    Life is a mystery to be lived,not a problem to be solved.

  14. #509

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    A KOLIKO SI IMALA LJUBAVNIKA?


    A koliko si imala ljubavnika? I gdje si sve s njima spavala?
    I što su ti govorili? I kako, kako je bilo?
    Daj mi mira
    Čujes, daj mi mira!
    Fućkam ti na tvoje fotografije spremljene u kutiji od cipela,
    pisamca o vjernoj ljubavi sakrivena po manžetama
    i u policama pod rubljem. Prestani,
    prestani, idi već. Kao nesnosnu muhu
    pratim očima tvoj lik po svim kutovima.
    Idi,
    idi kroz prozor nek te odnese propuh,
    idi, nemam vremena.
    Moram se ispavati, idi, rasplini se,
    rastopi se negdje u toj narančastoj
    lokvi pod svjetiljkom.
    Izgubi se među slovima ove glupe knjige sto je čitam.
    Idi, ne volim te, ništa neću,
    ništa te ne pitam,
    to me ne zanima...
    Fućkam ti na tvoje adrese
    I telefonske brojeve.

    I sijed,
    I sijed ću te još voljeti,
    no za ime Isusovo,
    koliko,
    koliko si ih imala?



    Jiř Šotola




    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  15. #510

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Ozivi mene, noci

    Pozdravljam tebe i tvoju samoću,
    Tvoj šum i zlatni povratak zvijezda!
    Ko tice kad ih gone iz gnijezda,
    Ja bježim tebi, jer pokoja hoću.
    Jedva sam čeko na ove trenutke
    S nemirom srca i sa bolom grudi;
    Ja sam sit vreve i dosadnih ljudi
    I prazna doba što nam rađa lutke.
    Oživi mene, noći bogom dana!
    Stupi, i tiho preko mojih rana
    Položi tvoje meko, toplo krilo!
    Uzmi me, digni, i sa mnom odbrodi
    Negdje daleko, neznanoj slobodi,
    Gdje nigda nije ovih ljudi bilo!


    Aleksa Šantić
    Poruku je izmenio Bombica, 27.10.2009 u 00:16


Strana 34 od 62 PrvaPrva ... 24323334353644 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Satirična poezija
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 01.10.2018, 10:29
  2. Poezija koja se sluša
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 153
    Poslednja poruka: 08.05.2016, 06:13
  3. Beat poezija
    Autor alpinista u forumu Poezija
    Odgovora: 31
    Poslednja poruka: 16.08.2012, 13:12
  4. Poezija menja?
    Autor kohili u forumu Poezija
    Odgovora: 14
    Poslednja poruka: 08.03.2012, 19:55
  5. Promene raspoloženja
    Autor love hunter u forumu Muška kafana
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 09.02.2010, 16:57

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •