Poezija raspoloženja... - Strana 16
Strana 16 od 62 PrvaPrva ... 6141516171826 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 226 do 240 od ukupno 924
  1. #226

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    SPLET

    Razmrljano veličanstvo
    Razdrljano
    Skupljenih bedara
    Večno
    Zjapećih

    Usana
    Gleda
    Škilji
    Ludilo
    U sumrak
    Bitak svih nas
    Upitan
    Je i
    Čaroban
    Nedostatak
    Jada
    Suze su rasparale sve tvoje šavove
    Moliš se
    Uzdišeš
    Uz plam
    U daljini
    U daljini
    Čujem
    Plime i oseke
    Našeg
    Oceana
    Neprilike
    Jad
    Glad
    Slad
    Nije li čudno kako se
    Suprotnosti
    Rimuju
    Nezainteresovane
    Jedna za drugu
    Guguću u supostojanju
    Bez imalo saosjećanja
    Spajaju se samo u
    Kozmičkom
    Paraglajdingu


    Gade mi se rječi
    Izlizane
    Potrošene
    Pojebane
    Stotinu puta
    Gade mi se reči

    Spajaju se samo
    U
    Kozmičkom
    Paraglajdingu

    Ugasi se
    Ugasi večnost
    Svojim hroptavim naglaskom
    Bez barijera
    Čeličnom voljom
    Pronađi
    Put
    Do
    Sna

    Nanišani
    Istinu
    Veliku
    Golu
    Raskrinkanu
    Beloputim
    Linijama
    Život je počeo
    Udahnimo
    Patetično
    Požalimo se na bol

    Jasmina Šušić
    Ćuti i prenesi dalje....

  2. #227

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Kada Bi Otishla Iz Ovog Grada


    Kad bi ti otišla iz ovoga grada
    Kome bih levu ruku prebacio preko ramena
    A desnom pokazivao obronke dalekih brda i rekao:
    "Priroda je puna mojih pogleda na svet".
    S kim bih zastao pred raspuklim orahom govoreći:
    "U ovom orahu možda raste moj sanduk
    Kad sam bio dete njegovo je stablo posađeno".
    Zbog koga bih prekinuo ove reči i rekao nešto radosno,
    Mada ne znam šta bih sve mogao da kažem
    Na osnovu cele šume i drugih elemenata!
    S kime bih se vraćao u grad ponosan kao u mojim pesmama.
    Kome bih govorio o sajdžiji koji živi u zemlji
    I o mom srednjem uhu koje je gusto kao šećer.
    S kime bih podigao glavu prema besputnim nebesima,
    Kome bih pokazivao kozje staze među zvezdama.
    Čiji bi zubi zvonili kao promrzla jabuka u pšeničnoj plevi
    S kime bih pomenuo: tajge, sneg na Etni, ljude po tamnicama.
    Bela ptica na snegu, plastu snega u vodi,
    Kome bih rekao kako mi se čini
    Da u reci Ararat ključa kamenje
    I ko bi me zbog toga voleo?
    Danas svi znaju da sam na tebe mislio kad sam rekao:
    "Ona kaže balkonu da ga voli
    I balkon se sruši u tom času".
    Poštari bi širom sveta raznosili jedno isto pismo
    Dok zver skupog krzna drema u glupoj toploti na Tibetu
    I bilo kakav mesec prelazi preko smetova.
    S kime bih dugo u noći govorio protiv svakoga
    I ko bi me zbog toga voleo?
    Kad bi ti otišla iz ovoga grada,
    Govorio bih uzalud:
    Moje reči se ne bi ni na koga odnosile.


    MatiJa Beckovic

  3. #228

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Stid


    Kad me ti gledas postajem sva lepa
    kao trava koju umiva rosa
    I kad sidjem niz reku, visoke trske
    nece prepoznati moje slavno lice.

    Stidim se svojih zalosnih usta,
    svog razbitog glasa, svojih grubih kolena.
    Sada kad si dosao i kad si me video
    osetih da sam jadna i da sam posve gola.

    Nijednu stenu na putu nisi sreo
    tako golu pred jutarnjom svetloscu,
    ko sto je ova zena koju si pogledao,
    kad si zacuo vedro pevanje.

    Ucutacu zbog ljudi sto prolaze,
    da ne bi mozda primetili moju srecu
    po sjaju sto izbija iz mog visokog cela
    ili po nemirnom drhtanju mojih ruku.

    Noc je na travu se spustila rosa,
    gledaj me otvoreno i govori blago
    jer vec ujutro, silazeci niz reku,
    ona koju si ljubio odnece lepotu.

    Gabrijela Mistral

  4. #229

    Те ноћи нисам приметио звезде

    Те ноћи
    нисам приметио звезде
    јер љубав је имала
    зачарани укус меда.
    А ти си ми рекла
    да је то
    као са срећом:
    Отворићеш понекад
    свој свемирни прозор
    и пожелећеш твоје небо
    ове ноћи
    или свих година потом.
    И ја се више
    нисам усуђивао
    да те ишта питам.
    Гледао сам те озбиљно
    после љубави
    и љубећи увек
    на твом лицу пронађох
    моју срећу.
    Jер љубав са тобом
    је увек имала
    зачарани укус меда
    а твоје је лице
    лице свих жена
    најлепше лице љубави.

    ...А волим те
    необично дуго
    необично тихо
    као неку светлост
    не сувише стварно.

    Peer Sever-Sena
    Poruku je izmenio sever.sena, 12.12.2008 u 12:04 Razlog: Техничке природе

  5. #230

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Ako mozes da sacuvas svoju glavu kad svi oko tebe
    gube svoje i okrivljuju te za to
    Ako mozes da verujes sebi kad svi u tebe sumnjaju
    I sam pridodajes njihovim sumnjama
    Ako mozes da cekas a da ti ne dosadi cekanje
    ili ako si prevaren da sam ne varas
    ili ako si omrznut da sam ne mrzis
    a da pri tom ne izgledas predobar ili premudar
    Ako mozes da sanjaris a da snovi ne ovladaju tobom
    Ako mozes da mastas a da ti mastanje ne bude cilj
    Ako mozes da se suocis sa uspehom i neuspehom
    Ako mozes da podneses da istinu koju si rekao izvrnu nitkovi
    i pretvore je u zamku za budale
    Ili da posmatras propast onoga cemu si posvetio ceo zivot
    I da sa dotrajalim alatom opet ponovo stvaras
    Ako mozes da razgovaras sa nizima od sebe
    i ne istaknes svoju superriornost
    Ili da u drusvu sa visima od sebe
    sacuvas svoje dostojanstvo
    Tek onda ces biti covek,sine moj
    Radjard Kipling

  6. #231

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    (Ne)prilagodjavanje


    ne znam za druge ljude
    (a i ne zanima me uglavnom)
    ali ja sam u godinama
    koje se na engleskom zavrshavaju na teen
    strashno sanjala da budem
    buntovnica (sa puno razloga)
    revolucionar (ili bar njegova ljubavnica)
    stihija (bilo koje vrste)

    kurva
    alkoholicharka
    narkomanka
    manichna
    psihotichna
    paranoichna
    po mogucnosti sve to zajedno
    bilo shta bilo shta
    samo da budem drukchija od drugih

    a sada iz dana u dan
    sve vishe cheznem da budem
    kao svi ostali
    i sve tezze mi to polazi za rukom


    DaniJela Lekic

  7. #232

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Igracka Vjetrova


    Pati bez suza, zivi bez psovke,
    i budi mirno nesretan.
    Taste su suze, a jadikovke
    ublazit nece gorki san.

    Podaj se pjanom vjetru zivota,
    pa nek te vije bilo kud,
    pusti ko listak neka te mota
    u ludi polet vihor lud.

    Leti ko lisce sto vir ga vije
    za let si duso, stvorena.
    Za zemlju nije, za pokoj nije
    cvijet sto nema korijena


    Tin Ujevic

  8. #233

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Nashi Ljubavni Sastanci Kod Lava



    Kako smo ti i ja,
    da nije bilo ovog juzznoslovenskog nacionalistichkog ludila,
    mogli divno stariti.

    A evo,
    od chitavog nasheg zzivota
    ostali su nam jedino
    ovi nashi tuzzni ljubavni sastanci na groblju kod Lava.

    Reci cu ti
    i kad sam u svojoj nesreci najsretniji:
    kad me na groblju uhvati kisha.

    Uzzasno volim da kisnemo zajedno!


    Izet SaraJlic

  9. #234

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Bazarov-u....


    Chini Mi Se



    Treba mi neko da sa mnom živi u kutiji,
    neko ko nije niko,
    neko ko pali insens,
    zatim čisti svakodnevnu pozornicu
    (ali ne veruje u rituale),
    neko ko udiše vazduh i zatim ga
    drži u plućima... u stvari,

    Ne treba mi niko

    Međutim,
    treba mi neko ko sriče azbuku...
    neko neporušen godinama,
    neko izbrušenog stila, koketno biće
    sa svilenim maramama,
    neko odeven u crno a lagodan
    u svojoj koži,
    neko ko voli da putuje sam po svetu,
    u stvari...

    Niko mi ne treba

    Treba mi neko ko voli decu
    neko ko pravi umetnost,
    ali za nju - nema uvek vremena...
    neko ko se budi posle podne i pali džoint,
    ko roni na dubinu od 1 000 metara
    i tu ajkuli glanca zube,
    ali ko ni mrava zgazio ne bi,
    treba mi neko ko poznaje bolnice,
    ko pravi stolice, ko tuca anđele,
    ko sa đavolom tikve sadi, u stvari,

    Ne treba mi niko

    Treba mi neko ko je pročitao
    aleksandrijsku biblioteku,
    spasio je od požara
    i instalirao u svoj kompjuterski program,
    neko ko se rodio u Aleksandriji, Madagaskaru,
    Tunisu, u Aino plemenu
    u Japanu, u Beogradu u Teheranu u Njujorku
    u Rimu u Kazablanki,
    neko od svetle misli i sjajna oka,
    neko ko počinje pokret u istoriji
    ili ga završava, u stvari,

    Ne treba mi niko

    Treba mi neko nežan kao meko
    praskozorje, tvrd kao stena Gibraltar,
    razuzdan i veseo, težak i glomazan kao ormar,
    neko ko jede slatko od ruže, rahat-lokum
    ko me pred zoru sastavlja
    i rastavlja kao sat,
    neko ko hoda kao mačka i otvara
    žute zenice u ponoć,
    neko ko ne kaže ništa
    čak ko ne postoji, u stvari i zaista,

    Niko mi ne treba

    Treba mi kamikaza uzdignutih krila,
    neko ko poklanja cvet,
    ko ne mrzi svet
    i ko se smeje smrti u lice...
    Neko ko plače usred autobusa...
    na sredini koncerta
    na polovini razgovora i dok seče luk,
    Treba mi neko koga nisam srela,
    zavela, ponela, omela, obezglavila,
    navela, zanela, ranila...
    Treba mi neko ko laje na mesec – u stvari,

    Ne treba mi niko

    Treba mi neko ko pravi muziku,
    ko pravi sranja, ko donosi odluke,
    neko ko kopa u rudniku, ko radi u banci,
    ko čisti slivnik, spava na kiši,
    ko glanca kavez u zoološkom vrtu,
    neko ko guta asid, predaje etiku,
    pegla veš, razmišlja o sutonu,
    pronalazi vakcinu protiv SIDE, dosade,
    neko ko je završio sa meditacijom
    i izašao iz neuroze,
    neko iz pećine, iz loše porodice,
    neki prosjak koji voli da se smeje,
    princ koji krade vazduh iz nozdrve,
    orgazam iz pete, koji trebi vaške iz kose,
    knjige iz biblioteke,
    ko snima film o beskrajnim oblacima
    i napuklim ogledalima, ikona mudrosti
    i ludosti, znanja i neznanja,
    u stvari

    Ne treba mi niko
    kome mnogo trebam...

    Treba mi neko ko čisti cipele,
    seče nokte, slaže posuđe,
    posmatra planete, voli nauku,
    ima svoje mišljenje, ne gaji predrasude,
    ko nema kičmu ali ima auru na mestu
    gde hoda uspravno... u stvari,

    Ne treba mi niko

    Treba mi neko ko razmišlja u bojama,
    ko oseća prstima i ko sanja budan,
    treba mi neko vešt,
    a nesiguran poput akrobate,
    učitelj džiu-džica na električnoj stolici
    punoj vate,
    magnetna plazma u bolnici,
    krvno zrNce u plaštu sena,
    perverzna princeza na zrnu graška,
    ulični diler sa dosta praška,
    pustinjski vetar bez jednog daška,
    u stvari... u stvari,

    Niko mi ne treba...

    niko baš toliko, toliko
    toliko
    kao
    Ti...


    M.Zzivkovic
    Poruku je izmenio zrNce, 18.12.2008 u 01:33

  10. #235

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Iz milijardi krvnih zrNaca koja proletavaju kroz jedan organ čudan što ih puNpa, za zrNce

    MaslaČak

    Prema tvojoj ruci,
    Prema tvojoj ruci, kosi,
    Prema tvojoj ruci, kosi, oku,
    Prema tvojoj ruci, kosi, oku, suknji
    Zašto grabim?! - uporno zapitkuješ
    Čas ljutito-glasno, cas vrteći glavom, nijemo -
    Što ne nježno, milujuci,
    Kako priliči, kako drugi rade,
    Zašto žurno, sa sjajem u očima,
    I što se uz to smijem - bezobrazluk!
    Tako ružno, uši parajući!
    Ah, odmah me ostavljaš ili po ruci udaraš.

    MaslaČku, ne ostavljaj me,
    Rađe ću ti reći,
    Reći ću ti - čekaj, šapnuću ti na uho,
    Odmakni uvojak.

    Prema tvojoj ruci,
    Prema tvojoj ruci, kosi,
    Prema tvojoj ruci, kosi, oku,
    Prema tvojoj ruci, kosi, oku, suknji
    Šta grabi tako - zar se ne dosjećaš?
    Šta grabi tako - zar još uvijek ne znaš?
    Pa uvijek tako ljutito
    Pokušavaš se odbraniti i onda
    Držeći oko, kosu, suknju.

    Prema prašniku,
    Prema prašniku, rodnici,
    Prema prašniku, rodnici, struku,
    Prema prašniku, rodnici, struku, latu
    Šta grabi tako, MaslaČku? - Vjetar!
    Vjetar, vjetar, ludo bezobrazan vjetar
    Radujući se tvom bijesu.

    MaslaČku, šta će biti?
    Ovo je tek lahor.
    Ovaj tek grabi i zviždi.
    A još ti nisam ni govorio o mojoj porodici.
    Čuješ li!
    Otac mi je Fijuk Vihora bio - znameniti
    Tajfun iz Arkanzasa majka
    A šurjak ljevkasti kovitlac -
    Pahuljico maslačka, da li si se vrtjela rastrojeno-morno
    U vrtlogu nebeskog svoda?

    Bolje ne udaraj mi ruku

    Karinthy Frigyes
    "All I got is a red guitar, three chords, and the truth."

  11. #236

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Nisam Video MariJa


    Cepala si papire
    špahtlom sa zida ljuštila
    davila u kadi
    ribala sa tepiha
    Dane.

    Smejao sam se, Marija
    dlanove si ispružila
    sa puklim žuljevima.

    Kako si samo drska
    bezobrazna
    nezajažljiva
    neskromna bila
    za razliku od mene, Marija.
    Tražila si dan
    sa mirom u plućima
    i još si htela svojom glavom misliti, Marija!

    Mislio sam da si magarac
    a ti si bila običan konj.
    Mislio sam da si orao
    a ti si bila obična mala ptica.
    Mislio sam da si lutka sa končićima
    a ti si bila već oblikovana skulptura
    neobična jer je disala.
    Mislio sam da si drvo
    a ti si bila obična grančica.
    Mislio sam da si medved
    probudićeš se i reći
    noćna mora
    a ti si bila sova.

    Smejao sam se, Marija
    dok si molila
    za malo svetla
    u tim tvojim neskromnim željama
    uvek sam računao
    na tvoju zakletvu
    da u tami nećeš živeti,
    znao sam da ćeš moliti.

    Mislio sam da si od čelika
    da si delfin koji će uvek isplivati
    iz ponora mog igranja.
    Nisam te čuo, Marija
    dok si se u sebi obrušavala kao lavina.
    Nisam ti pružio ni prst
    pustio sam te niz liticu,
    vrata
    Marija.

    Bio je dan
    kad se ni gromova nisi plašila.
    Nisi oprostila
    što sam te gadjao kamenicama ravnodušnosti
    što sam te streljao ledenicama praznog pogleda
    što sam ti malo iseckao srce
    sto si bila na nišanu
    mojih eksperimenata slamanja.
    Malo sam te ubio, pa šta
    zašto si toliki baksuz, Marija?

    Kažem ti,
    nisam video
    kolika je dubina
    tvog voljenja.
    Nisam video ni kad si se onesvestila
    nisam video da ti jednjak proždire gorčina
    nisam video, Marija.

    Negde sam izgubio
    oči i srce i uši i dušu
    tih dana, Marija.
    Mislio sam da uživaš
    u dušinim ranama,
    nisam video koliko si me prezirala.

    Vrati se, Marija
    sad ti verujem da mesto jajnika imaš
    mušku pesnicu
    kojom zalupiš vrata.


    Jelena Stojkovic Miric

  12. #237

    14 Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Milost za moje najlepše godine

    Milost za moje najlepše godine!
    Pisatu stihove to je sramota!
    Najgori su ouni strasne žestine,
    Dok osrednji smrde u ime života!

    O, svete, u ovom svečanom ludilu pozdravlajm te
    Teško onom ko isprazni srce svoje!
    Neka me po drskosti pamte
    Hulje nesrećno zaljubljene u mane moje!

    Božidar Šujica
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  13. #238

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Utjeha Kose



    Gled'o sam te sinoć, u snu, tužnu, mrtvu,
    u dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
    na visokom odru, u agoniji svijeća,
    gotov da ti predam život kao žrtvu...

    Nisam plak'o, nisam, zapanjen sam stao,
    u dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
    sumnjajući da su tamne oči jasne
    odakle mi nekad bolji život sjao.

    Sve baš, sve je mrtvo, oči, dah i ruke,
    sve što očajanjem htjedoh da oživim
    u slijepoj stravi i u strasti muke...

    U dvorani kobnoj, mislima u sivim,
    samo kosa tvoja još je bila živa
    pa mi reče: "Miruj, u smrti se sniva!"


    A.G.Matosh

  14. #239

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Gresio sam

    Gresio sam mnogo i sad mi je zao
    i sto nisam vise i sto nisam ludje,
    jer samo ce gresi, kada budem pao,
    biti samo moji - sve je drugo tudje.

    Gresio sam mnogo, ucio da stradam,
    leteo sam iznad vase mere stroge
    gresio sam, jesam i jos cu, bar se nadam
    svojim divnim grehom da usrecim mnoge.

    Gresio sam priznajem, nisam bio cvece
    gresio i za vas, koji niste smeli,
    pa sad deo moga greha, niko nece,
    a ne bih ga dao ni kad biste hteli ...

    Dusko Radovic

  15. #240

    Odgovor: Moja poezija

    Kompletnost



    I
    bez
    tebe
    ja
    sam
    potpuno
    kompleten,
    u
    sebi
    imam
    sve
    sto
    je
    potrebno
    da
    budem
    srecan
    i
    nemam
    uopste
    nikakav
    nikakav
    problem.

    I
    bez
    tebe
    ja
    sam
    potpuno
    kompleten,
    u
    sebi
    imam
    sve
    sto
    je
    potrebno
    da
    budem
    srecan
    i
    nemam
    uopste
    nikakav
    strah
    od
    gubitka.

    I
    sa
    tobom
    ja
    sam
    potpuno
    kompleten,
    u
    sebi
    imam
    sve
    sto
    je
    potrebno
    da
    budem
    srecan
    i
    nemam
    uopste
    nikakav
    nikakav
    problem.

    I
    sa
    tobom
    ja
    sam
    potpuno
    kompleten,
    u
    sebi
    imam
    sve
    sto
    je
    potrebno
    da
    budem
    srecan
    i
    nemam
    uopste
    nikav
    strah
    od
    gubitka.


    Stojan Simic Krpica

Strana 16 od 62 PrvaPrva ... 6141516171826 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Satirična poezija
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 01.10.2018, 10:29
  2. Poezija koja se sluša
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 153
    Poslednja poruka: 08.05.2016, 06:13
  3. Beat poezija
    Autor alpinista u forumu Poezija
    Odgovora: 31
    Poslednja poruka: 16.08.2012, 13:12
  4. Poezija menja?
    Autor kohili u forumu Poezija
    Odgovora: 14
    Poslednja poruka: 08.03.2012, 19:55
  5. Promene raspoloženja
    Autor love hunter u forumu Muška kafana
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 09.02.2010, 16:57

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •