Poezija raspoloženja... - Strana 35
Strana 35 od 62 PrvaPrva ... 25333435363745 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 511 do 525 od ukupno 922
  1. #511

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Sami smo, čudno, sebe lagali

    misleći da smo se bezgrešno davali.

    Za ljubavlju smo pravom tragali,

    a odvojeno spavali.

    Svako je poneo svoje snove,

    pravo na suze i na smeh.

    Da li smo spremni za ljubavi nove

    il' bi i one bile greh?



    Jelenka Srećković
    neunistiva zlojebaba!

  2. #512

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Ljudi u nasim godinama

    Ljudi u nasim godinama
    ulaze u ljubav oprezno,
    kao neplivaci u plitku vodu,
    kao politicari u kombinacije,
    iz cistog straha od ponovnog voljenja,
    iz nesigurnosti,
    a oni su zanate ljubavi
    vec dobrano izucili
    i mogli bi biti od slatke
    pouke neiskusnima, no ostace zavatreni
    a sigurni i uspravni na ulici,
    medj ljudima,
    samo ce u hladnim nocima,
    sami i prepoznati odjednom,
    izaci na zacudjeni sneg
    i glasno zaplakati.

    Pero Zubac
    Ploviti se mora i bez broda ..

  3. #513

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Ž i v o t

    Sve to ne zavisi od mene.

    Setim se kako bese lep,
    nad vodama dubokim nekim,
    kao Mesec beo,
    sa lukom tankim i mekim,
    jedan most.


    I, vidiš, to uteši me.


    Ne zavisi od mene.


    Dosta je da tog dana,
    zemlja oko mene zamiriše preorana,
    ili da oblaci prolete,
    malo niže,
    pa da me to potrese.


    Ne, ne od mene.

    Dosta će biti ako, jedne zime,
    iz vrta jednog zavejanog
    istrči neko ozeblo, tuđe, dete

    i zagrli me.

    Miloš Crnjanski
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  4. #514

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Tren

    Mesec je bled, polumrak,
    List papira, beo,
    Pesma zapoceta tebi,
    Na stolu,
    Prosuto mastilo.

    Tvoj kaput,
    Prebacen preko stolice,
    Odeca na podu.

    Tvoja glava, na mojim grudima,
    U postelji,
    Spavas,
    Ja budan sanjam,
    O slatkom, nedovrsenom trenu.

    Zoran Matic
    ...Postoje u nama neke neprevodive dubine...
    ...Postoje u nama neke stvari neprevodive u reci...
    ...Ne znam...

  5. #515

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Uspavanka

    Svet ovaj, u stvari,
    i nije
    tako rdav i zao,
    mada poneko place
    i samuje
    i brine.

    Možda je suton s krova
    sasvim slucajno pao.

    Možda bi i noc da svane,
    možda bi i noc da sine.

    Volim da svako valja
    i verujem beskrajno:
    svanuca postoje zato
    da covek lakše diše.

    I sklapam oci.
    I sanjam
    potajno
    to vrelo
    to sjajno
    jutro od vetra i vlati
    što se nad krošnjama njiše.

    A sigurno je važno
    i od svega najprece:
    za svaki obraz na svetu
    po jedan poljubac skrojiti.
    I kad se umoriš gorko,
    i trne u tebi vece,
    divno je svoj jastuk nadom
    zaliti i obojiti.

    I važno je ovo,
    važnije od najpreceg:

    kad se toliko lepote
    u sebi cuva i ima,
    umeti,
    da niko ne sazna,
    bar komadic tog neceg
    umotati u snove
    i dosanjati svima.

    Tako ce vek tvoj biti
    manje samotan,
    zao,
    sa manje briga,
    ružnoce,
    i placa,
    i straha
    i tuge.

    I svaki put kad budeš
    komadic sebe dao
    i svoje snove svetu
    po vetrovima slao,

    licice jutro na tebe
    više nego na druge.

    Miroslav Antic
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  6. #516

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Da li si mogla da zaboravis

    Da li si mogla da zaboravis
    da je tvoja ruka nekad u mojoj lezala,
    i da se neizmerna radost
    iz tvoje ruke u moju,
    sa mojih usana na tvoje prelila,
    i da je tvoja kosa plava,
    citavo jedno kratko prolece
    ogrtac srece mojoj ljubavi bila,
    i da je ovaj svet, nekad mirisan i raspevan,
    sad siv i umoran,
    bez ljubavnih oluja
    i nasih malih ludosti?
    Zlo koje jedno drugom nanosimo
    vreme brise i srce zaboravlja;
    ali casovi srece ostaju,
    njihov sjaj je u nama.



    Herman Hese


  7. #517

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Deo iz "Uspavanka na domaku svitanja" - Miroslav Antic

    Ostani tako i cuti.
    Pogledaj: pod oknom trg.
    Mala drolja subota u krznu od inja.
    Sasvim mala,
    mala zabludela subota
    sa podsuknjom od taftanog praskozorja
    i brošem ulicnog fenjera od prekoputa.
    Voleo bih da shvatiš zašto sam ponekad tako vreo
    kao jug.
    Pa ja sam,
    rodjeno moje,
    u krvi stvarno jug.
    Jug moraš da razumeš zašto je i plug u drug.
    Moraš to da razumeš dok se ovo severno lišce
    kovitla,
    kovitla u krug
    i vetar kroz naše glave
    rominja,
    place
    i luta.
    Jug moraš da razumeš zašto ore,
    ore,
    ore ...
    Jug moraš da razumeš ove zore.
    I kroz sve zore.
    I da oprostiš što ništa bolje ne umem da ti kažem
    sad kad se poslednji put voli.
    I da oprostiš što te ranjavim poljupcima
    budim iz sna.
    Ali ako smo se u ovoj cekaonici naše ljubavi
    poskidali goli,
    od strašnog umora,
    od strašne sramote goli,
    - onda bar budimo kako treba goli
    od zvezdanih visina do dna.
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  8. #518

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Tetovirana jesen

    Ti i ne znas kako je carobno
    znati da negdje postojis
    jednako draga i krhka
    i na poludjelom moru
    u ovu tetoviranu jesen
    koje se sve manje bojis
    u svijetu u kojem leptiri
    i ne docekaju zoru.
    Sakriven u tvojim venama
    ja sam kap sto ne otice
    ma kako bili daleko
    ma kako izgledali tudji,
    srecom ne gube klovnovi
    na kraju svake price
    mada iz nje izlaze
    bar za milimetar ludji.
    A, ti, ti si zvijezda
    zaspala na mom dlanu
    i ja te cuvam i ne dam
    i nemoj da se bojis,
    a ako vec budes bodez
    i napravis nekakvu ranu
    i tad cu da budem sretan
    sto jos uvijek negde postojis.



    M.B.Romanov


  9. #519

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Prever

    POLJUBI ME

    Desilo se to u kvartu grada svetlosti
    gde je zagušljivo i gde je uvek tama.
    Zimi kao i leti tamo je uvek zima.
    Ona je stajala na stepenicama
    On pored nje
    Ona pored njega
    Noć je i bilo je snega
    Osećao se sumpor
    To su poslepodne ubijali stenice
    Ona mu je govorila:
    Ovde je mrak nedostaje mi zrak
    Zimi kao i leti ovde je uvek zima
    I Bozje Sunce ovamo ne dolazi
    Valjda posla ima u boljim kvartovima
    Zagrli me čvrsto...
    Poljubi me...
    Ljubi me dugo...
    Ljubi me...
    Kasnije biće prekasno za nas
    Naš zivot to je danas
    Ovde se umire od svega
    I od toplote i od hladnoće i od snega
    Ovde zraka nema
    Ne budeš li me ljubio umrecu ugušena
    Tebi je 15. godina
    Meni je 15. godina
    Zajedno imamo 30. godina
    Sa 30. godina više nismo mladi
    To su godine kada se radi
    Kasnije bice prekasno za nas
    Naš život to je danas.
    Poljubi me!!!
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  10. #520

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    SJAJ U TRAVI

    Sada,
    kada ništa na svijetu ne može
    vratiti dane prohujalo ljeta
    naš sjaj u travi i blještavost svijeta,
    ne treba tugovati, već tražiti snage
    u onom sto je ostalo i s tim živjeti.

    Zaboravimo,
    ne radi nas, ne radi zaborava
    zaboravimo da smo se voljeli,
    da smo se svađali i
    da smo bili krivi.

    Požurimo,
    s danima i danima sto će doći,
    požurimo sa shvaćanjima,
    sa svim sto me odvaja od tebe.

    Jednom,
    će se vratiti i ubrati cvjetove
    koje smo zajedno mirisali, gazili...
    Ali, tvoje ruke bit će prekratke,
    a noge premorene da se vratiš.

    Bit će kasno,
    možda ćemo se naći jedanput
    na malom vrhu života i neizrečene tajne
    htjeti jedno drugome da kažemo
    al' proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci.
    Jedan skrenuti pogled bit će sve
    sto ćemo jedno drugome moći dati...

    Zaboravit ću oči
    i neću promatrati zvijezde
    koje me na tebe neobično podsjećaju.

    Ne boj se,
    jednom ćeš se zaljubiti
    al' ljubit ćeš zato sto će te nešto
    na toj ženi podsjećati na mene.

    Ne otkrivaj
    svoje srce ljudima
    jer u njima vlada kob i egoizam!

    život je borba
    -nastoj pobijediti.
    Ali ako izgubiš
    -ne smiješ tugovati.
    Cilj života je ljubav
    -a ona traži žrtve.

    Bio si moje veliko proljeće,
    uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti,
    koje ću se sjećati...

    Osjećat ću tugu jer sam tebe voljela.
    Bit će to ironija tuge.

    Nestat će sjaja u travi.
    Nestat će veličanstvenosti svijeta.
    Ostat će samo blijeda slika
    onoga sto je prošlo.

    William Wordsworth -
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  11. #521

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Tin Ujević

    UKRŠTENI POGLEDI

    Jedni gledaju s prozora.
    Jesu ljudi loža i balkona.
    Svaki sa svojeg trona.
    Oni vole krevete:
    I sofe i fotelje.
    Oni su zaštićeni.
    Srca za dobra djela.
    I imaju ormare za odijela:
    Pod posteljom dobar par cipela.
    Njuše mirise kuhinje.
    Oni poznaju što je dom.
    S praga sipaju napojnice,
    a u vratima čuvaju ključe.
    Oni motre ulicu
    i nebo s nadahnućem.
    Drugi gledaju s ulice.
    Ili s puteva, iz parka, iz polja.
    Oni ljube tuđe pragove
    ili ližu prah pred oltarima,
    a spavaju na klupi.
    Po vas dan uče arhitekturu,
    protiv ljepote prirode.
    Oni mjere spomenike,
    motre mostove i tvrđave.
    Oni bulje u prozore,
    na spuštene perzijane,
    na doksate i u vrata,
    na nijeme terase što ziju.
    Za njih je sveto stepenište,
    a veći od groba prag,
    a ruke još nemarne
    za nemire neimara.
    I pogledi se susreću:
    od prozora na ulicu,
    i s ulice na prozor.
    I eto očijukanja
    bez svilenih ljestvica
    Romea i Julijete.
    Elektrika u zigzagu
    ukrštenih mačeva,
    pogled iz oka u oko:
    kako je sve usko i široko.
    I jedni druge opsjedaju
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  12. #522

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Nemiri


    Dolaze sami bez pozivnice
    nameshtaju se u fotelji
    izlezzavaju se u spavacoj sobi

    Pronalazim ih u ormaru
    u kutiji za sitnice
    jako vole da se ogledaju
    u ogledalu

    Ne slave karnevale
    i prijateljske sastanke
    chekaju napolju
    da bi me uzeli za ruku
    i ogrnuli finim dugim shalom.


    Halina Kurek

  13. #523

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Tin Ujević

    ŽENE MEĐU KRALJICAMA

    Božanske žene, sva ljepota svijeta
    i lavska gordost, i plahota srne,
    kroz vaše čari uzvišene cvjeta
    u plave dane, i u noći crne.

    I, kada stopom punom svetog mira
    budite zemlji ritam svih otkrića,
    slutim vas srcem plamenim svemira,
    slutim i ištem tajnu vaših bića.

    Svaka je od vas rođena da vlada,
    i da za prijesto pruži mliječno dijete;
    carice tijela, samo usnom sklada
    i usnom želje pitam: što hoćete?

    Ko će mi dati ključe vašeg čuda
    i odgonetku vaše zagonetke?
    Kakvo tajanstvo kriju vaša uda
    i koje nade statue vam rijetke?

    Božanske žene, što u snu i slavi
    čekate zoru pravednih oltara,
    pred vašim likom koljeno se savi,
    a srce, zvučni plamen, već izgara.

    Sunčane duše, zjeni poklonika
    zaman vas skriva zločinačka tama;
    pobožnu ljudstvu fali vaša slika,
    jer vi ste Žene među Kraljicama.
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  14. #524

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    She Prefers the Company of Wolves and Crows
    (She Does Not Need You)

    She prefers the company of wolves and crows
    She knows the world nose to nose
    She is feral, fierce and unafraid of lightening
    She wears a different disguise at every sighting
    She can taste you at some distance on the breeze
    And with one look release you from your dis-ease
    She will shout at you to get you to breathe
    For your own sake learn to breathe!

    She does not need you

    She can paint you into or out of your existence
    What you call intelligence is merely resistance
    She demands that you abandon your defenses
    See the world through a brand new pair of lenses
    She is warrior, healer, mystic, daughter, mother, lover, sister
    She is the magical entrance to this world where we are visitors
    Shell break your heart open and you will howl with joy and wonder
    She will then offer your spirit up to the thunder

    She does not need you

    She would prefer it if you turned off all the lights
    Make friends with your shadow in the gathering of twilight
    Remove your shoes for the ground you walk on is holy
    The ground is as Holy as it is muddy
    She is not interested in your opinion
    She will never submit to your dominion
    But she does invite you to dance until you drop
    The old routines that caused you to stop

    She does not need you

    We are running out of time
    Move your body, change your mind
    Plug yourself into the divine
    And maybe she will give you a sign
    Surrender to the force of her persuasion
    Her wildness has a certain contagion
    She dares you to cross the vital threshold
    Do it now before you are too old

    She does not need you

    Mark Shepard
    A song inspired by the book "Women Who Run With The Wolves" by Clarissa Pinkola Estes

    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  15. #525

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Ciklus


    Vreme je da se preselim u tebe.

    U tvoju sobu vlage i vena,
    među grafite karmina i kamina,
    pod krevete gde se najlepše ljubi,
    najtajnije,
    najtananije,
    najtrajnije,
    ljubi i ludi.

    Tamo, gde je naša još neiskvarena budućnost
    Tamo dalje, kuda nas vodi popločan međusvet,
    Tamo dalje iza, u predgrađa
    tražili smo senke.

    Stegnuću još jednom zube,
    pokušaću da skinem svoju b(L)udnu senku
    sa tvog tela, telepatije i teleportacije,
    i zatim proći kroz parket,
    kroz boga i bogatstva drvnog i drevnog.

    Iskusila sam sva tvoja agregatna stanja.

    Tvoje nekad i nikad.
    Tvoje praštam i pamtim.
    Tvoje nemir i naručje.
    Tvoje ledeno i globalno.
    Tvoje spavam i želim te,
    koji su uvek ista stvar
    u spajanju senki.


    Milica Vučković

Strana 35 od 62 PrvaPrva ... 25333435363745 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Poezija koja se sluša
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 153
    Poslednja poruka: 08.05.2016, 05:13
  2. Haiku Poezija
    Autor zrNce u forumu Poezija
    Odgovora: 37
    Poslednja poruka: 23.11.2014, 00:33
  3. Satirična poezija
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 12
    Poslednja poruka: 17.08.2012, 09:37
  4. Beat poezija
    Autor alpinista u forumu Poezija
    Odgovora: 31
    Poslednja poruka: 16.08.2012, 12:12
  5. Promene raspoloženja
    Autor love hunter u forumu Muška kafana
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 09.02.2010, 16:57

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •