Od subote sam na sajmu - službeno, naravno.
Danas nisam otišla, jer sam se baš umorila...
Nemam neke naročite veze sa
i ostalim živuljkama... Više se bavim kojekakvim prezentacijama i sličnim edukacijama...
Medjutim, moram da primetim da su se svi posetioci - osim onih koji imaju službene propusnice - žalili na preskupe cene ulaznica.
Ali, dobro sad. Da su cene povoljnije, verujem da bi bilo više posetilaca. Ovako, rekla bih - kada uporedim situacije od prethodnih godina, da je sajam imao znatno manje i izlagača i posetilaca.
Što se tiče posećenosti stranaca, mislim da ih je više nego prethodnih godina. Srela sam se sa tri delegacije iz Italije, sa dve grupe iz Izraela, ima Slovenaca - čak su imali svoj dan, kao i Hrvati, na štandu novosadskih domaćina u Master Centru...
Sve u svemu - gužva i vrućina.
Oko 18 h, pred zatvaranje, ne može više da se udahne vazduh u hali u kojoj je štand na kome boravimo... Aluminijum, staklo, sunce koje prži, posetioci koji podignu tonu prašine i ostave za sobom zadah znoja i dodatne vreline spolja... Uh.
Da se ponadam da ću preživeti.
Ovo su bili utisci iz ugla nekoga ko je na sajmu od otvaranja do zatvaranja...
Ali, za one koji dodju na par sati - mogu da kažem da je interesantno.
A sladoled je... za čistu desetku!