Trgovina ženama preko interneta
Zamka za radoznale
Više od pola miliona žena godišnje se proda u zapadnoevropskim zemljama, upozorava Međunarodna organizacija za migracije
Sumirajući kontradiktorne i isprepletane, zvanične i nezvanične podatke kojima operišu vladine i nevladine organizacije širom planete, Međunarodna organizacija za migracije nedavno je iznela podatak da se više od pola miliona žena godišnje proda u zapadnoevropskim zemljama i da su žrtve ove trgovine najčešće devojčice i devojke koje su tek zakoračile u punoletstvo. Iako najveći broj žrtava trgovine ženskim dušama pripada starosnoj grupi od 16. do 22. godine i živi s one strane socijalnih margina, portparol Astre, nevladine organizacije za borbu protiv trgovine ljudima, Aleksandra Jovanović ističe da ne postoji uniformna skica za portret žrtve trgovine ljudima:
Ako nas nečemu uči iskustvo to je da se svako može upecati. A udice se nalaze svuda oko nas nekada imaju obličje malih oglasa u kojima se devojkama nudi posao konobarica, bebisiterki, manekenki, pa čak i indeksi u imaginarnim letnjim školama stranih jezika, a nekada imaju i lik omiljenog rođaka koji zna čoveka koji zvecka ključevima bolje budućnosti...
Vrbovanje preko Interneta
Živi dokaz teze da ne postoji uniformni ram za sliku žrtve jeste devojka koja je bila u ozbiljnoj emotivnoj vezi i koju je bukvalno kidnapovao upravo njen dečko. Njena priča ima srećan kraj, ali svakako nije tipična epizoda u istoriji otmice i trgovine ženskim dušama. A zamke u koje sve češće upadaju devojčice i tinejdžerke jesu virtuelne pričaonice čet rumovi, upozorava Aleksandra Jovanović.
Iako statistika govori da svega pet odsto našeg stanovništva ima kompjuter, istraživanje koje je na uzorku od 1205 srednjoškolaca iz šest gradova Srbije sprovela nevladina organizacija Astra pokazalo je da dve trećine školaraca koristi Internet i da polovina njih svakodnevno četuje sa svojim virtuelnim poznanicima. Međutim, ono što posebno zabrinjava jeste činjenica da čak 37 odsto mladih doživljava velike neprijatnosti dok su na vezi, odnosno da ih njihovi onlajn poznanici seksualno uznemiravaju, vređaju, psuju, maltretiraju ili im prete.
Svaki drugi tinejdžer nam je rekao da dobija različite ponude od svojih virtuelnih poznanika počev od ponuda za posao, preko onih za zajedničko putovanje, zabavljanje, stupanje u intimne odnose pa sve do prostitucije. Devojčice su, naravno, te koje mnogo češće dobijaju nepristojne ponude, a najalarmantniji od svih podataka koje smo dobili u ovom istraživanju glasi da se 38 odsto tinejdžera lično upoznalo sa osobom sa kojom četuje. Ako se zna da je žrtva trgovine ljudima najčešće srednjoškolka koja u mrežu trgovaca ljudima upada preko Interneta, onda ćete razumeti svu veličinu naše zabrinutosti, ističe Aleksandra Jovanović.
Naša sagovornica dodaje da su istraživači Astre, za potrebe ovog istraživanja, kreirali petnaestogodišnju virtuelnu devojčicu koja je 50 sati provela u raznim internet pričaonicama. Za to vreme ona je primila 457 poziva, od kojih je 125 moglo da se podvede pod seksualno uznemiravanje, dva puta joj je nuđen novac za seksualne usluge, a dobila je i dve ponude za ostvarivanje boljeg života, koje bi mogle da budu protumačene kao regrutovanje za trgovinu ljudima. Kontakt su u 88 odsto slučajeva inicirali muškarci, precizirala je Aleksandra Jovanović.
Nepristojne ponude
Pedofili u odelu trgovaca dečjim sudbinama polako i sistematski stiču poverenje mornara koji krstare neistraženim morem Interneta, upoznaju njihove navike, pecaju ih na radoznalost svojstvenu tinejdž godinama i u jednom trenutku bace mrežu. Ako se ima na umu da je ovaj vid kriminala na trećem mestu po visini prihoda koji se ostvaruju u ilegalnom biznisu širom planete, odmah posle trgovine drogom i oružjem, onda postaje jasnije da se tu ništa ne prepušta slučaju i improvizaciji, a ni amaterskom delovanju. Trgovina ljudima je uvek vid (inter)kontinentalno organizovanog kriminala, u kome nema ni verskih, ni rasnih, ni nacionalnih netrpeljivosti, jer trgovce vezuje zajednički interes novac!
Od marta 2002. godine do danas zabeležene su 233 žrtve trgovine ljudima u našoj zemlji, a devet osoba je u mrežu ovih trgovaca upalo upravo preko Interneta, pecajući se na njihove udice u vidu oglasa za posao u inostranstvu. SOS telefon ove nevladine organizacije sve češće okreću srednjoškolke koje su zainteresovane da li agencije koje nude poslove manekena, fotomodela i medicinskih sestara u inostranstvu zaista postoje, ali se Astri istovremeno javljaju i izbezumljeni roditelji koji postavljaju isto pitanje: Kako da je urazumim?.
Ono što govorimo i roditeljima i devojkama jeste da se nikada ne javljaju na oglase koji su potpisani samo mobilnim telefonom, da nikada ne idu same u agenciju, da nikada ne potpisuju nikakve ugovore sa ljudima iz agencije, da nikada ne nose pasoš sa sobom kada idu na razgovor sa potencijalnim poslodavcem i da nikada ne ostavljaju adresu i telefon, kaže na kraju Aleksandra Jovanović.
Katarina Đorđević