William Blake (Vilijam Blejk)
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 23
  1. #1

    William Blake (Vilijam Blejk)

    William Blake
    (1757-1827)



    Poznato je da je William Blake već u četvrtoj godini života vidio kako Bog pruža glavu kroz njegov prozor. U osmoj, trčeći poljem, ugledao je stablo u koje slijeće jato anđela. Ta vizionarska moć duha, koju je Blake zadržao čitav svoj život, izdvaja tog pjesnika iz cjelokupne engleske, a i europske književnosti. Premda se po mnogim svojim stvaralačkim odlikama oblikovao duhom 18. stoljeća, Blake podjednako pripada i književnosti romantizma na koji je, ne samo stoga što je nadživio i Shelleya i Keatsa i Byrona, snažno utjecao i svojim panteizmom, koji će podijeliti s Williamom Wordsworthom, i svojim buntovnim titanizmom što će ga, kao zajedničku temeljnu crtu, u svojim djelima iskazivati gotovo svi europski romantičari.
    William Blake rodio se 20. studenog 1757. godine u Londonu, u obitelji siromašnog trgovca čarapama i pleteninom. Zbog toga se nije redovito školovao. U 14. godini počeo je učiti tada vrlo raširen zanat gravera u jednoj graverskoj školi u Londonu, razvivši tako svoju urođenu slikarsku darovitost i imaginativnost koja, osim mističnih poriva, stoji u podlozi njegovih pjesničkih vizija od kojih su gotovo sve njegovom rukom dobile i svoj vizualni prikaz. U 26. godini Blake je oženio Catherine Boucher, kćer tržnog vrtlara, lijepu nepismenu djevojku, s prirođenim darom za crtanje. Unatoč njenim privremenim prigovorima da je "gospodin Blake vrlo rijetko u društvu s njom, zato što je neprestano u Raju", bio je to vrlo skladan brak srodnih sukladnih duša koje su u poslu jedna drugu ispomagale (Blake ju je naučio čitati, pisati i gravirati), a u svojim vizionarskim zanosima često znale i sablažnjavati svoju konzervativnu sredinu.
    Jedina Blakeova kod izdavača objavljena zbirka pjesama Pjesničke skice (Poetical Sketches) izišla je 1783. godine. Sve ostale svoje knjige Blake je sam ilustrirao i objavio u vlastitoj nakladi u vrlo malom broju primjeraka. Pjesme nevinosti (Songs of Innocence) pojavile su se 1789. Slijedi zatim niz tzv. proročkih knjiga: Knjiga o Teli (Book of Thel, 1789.), Vjenčanje Neba i Pakla (Marriage of Heaven and Hell, 1790.), Francuska revolucija (French Revolution, 1791.), Amerika (1793.), Vizije kćeri Albionovih (Visions of Daughters of Albion, 1793.). Oslanjajući se na Bibliju, Shakespearea i Miltona, a prije svega na Jespera Swedenborga (1688.-1772.), švedskog filozofa, znanstvenika i mističara, osnivača tzv. Nove Crkve (koje je i Blake bio član), on je u tim djelima razvio poseban pjesnički jezik, mitologiju i sim-boliku ("Moram stvoriti sustav ili biti zarobljen sustavom kojeg drugog čovjeka", kaže Blakeov Los). Bez njih je (ako se to uopće i može do kraja) gotovo nemoguće shvatiti cjelinu Blakeova djela nastalog iz težnje da se korjenito promijeni svijet. To se, prema Blakeu, može postići novim čitanjem Biblije, posebno Novog zavjeta, prevrednovanjem njenih postavki, prije svega odnosa novozavjetnog Krista prema starozavjetnom Jehovi.
    Godine 1794. izlaze Pjesme iskustva (Songs of Experience) u kojima se, zrcalnim principom, redaju i odražavaju pjesme i teme zastupljene u Pjesmama nevinosti. Slijedi ponovo novi niz proročkih pjesničkih knjiga i spjevova: Knjiga o Urizenu (The Book of Urizen, 1794.), Europa (1794.), Pjesma o Losu (The Song of Los, 1795.), Knjiga o Ahaniji (The Book of Ahania, 1795.), Knjiga o Losu (The Book of Los,1795.), Vala, odnosno kasnije Četiri Zoa (Vala; Four Zoas, 1797-1804.), zatim spjev Milton (1804-1808.), Jeruzalem (1804.-1820.). Vječno Evandelje (The Everlasting Gospel), koje je Blake počeo pisati 1810., ostalo je nedovršeno.Vizionar William Blake u osnovi je buntovnik i revolucionar-mistik koji u vrijeme dominacije klasicističkog racionalizma svojim pogledima, ali i svojim pjesničko-likovnim izrazom otvara prozor novom dobu, dobu romantizma, te preko njega i njegovih suvremenih nam neoinačica ulazi i u ovo naše, za gotovo sva blakeovska pitanja podjednako zainteresirano vrijeme, koje u mnogim Blakeovim krilaticama i izrekama može prepoznati i svoje teze i grafite, pogotovo u onim vizionarski intuitivno okupljenim oko postavke da je "svaka živa stvar sveta".
    Blake je umro 12. kolovoza 1827. godine u Londonu. Neshvaćen u svom vremenu on nam svojim djelom i danas nudi množinu trajno važećih pitanja i odgovora kao ključ za shvaćanje ovoga našeg stoljeća, i njegova kraja.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  2. #2

    Odgovor: William Blake

    AH! SUNCOKRET

    Ah, Suncokret! od vremena je taj
    Umoran, on, što želi saznat broj
    Sunčevih stopa, traži zlatni kraj
    Onaj gdje putnik završi put svoj;

    Gdje Mladić, što od žudnje skonča vrele,
    I Djeva, koju pokri snijeg, u noći
    Iz svoga groba dižu se i žele
    Tamo gdje i taj Suncokret moj poći.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  3. #3

    Odgovor: William Blake

    BOLESNA RUŽA

    O, ružo, bolesna si!
    Nevidljivi crv jak,
    Koji uz huk oluje
    Leti kroz noćni mrak,

    Pronašao je rujne
    Radosti tvoje log,
    Tamna mu tajna Ijubav
    Uništava te stog.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  4. #4

    Odgovor: William Blake

    JANJE

    Janje, tko to stvori tebe?
    Znaš li tko to stvori tebe,
    Da živiš, i hranu dade
    Uz potok ti, sred livade;
    Tko ti dade to odijelo,
    Ruho meko, sjajno, bijelo,
    I glas takav, nježan tako
    Da veseli polje svako?
    Janje, tko to stvori tebe?
    Znaš li tko to stvori tebe?

    Janje, čuj tko stvori tebe,
    Janje, čuj tko stvori tebe:
    On što ima tvoje ime,
    Jer On Sebe zove Janje.
    On je krotak, blag, Njem' stalo
    Bješe postat' dijete malo.
    Ja sam dijete, a ti janje,
    Njegovo nas resi ime,
    Janje, Bog nek' čuva tebe.
    Janje, Bog nek' čuva tebe.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  5. #5

    Odgovor: William Blake

    JESENI

    Jeseni teškog voća, puna mrlja
    Od krvi grožđa, nemoj proć' već sjedni
    Pod naš sjenovit krov; tu počinut ćeš
    I zapjevat uz moju novu frulu;
    Najljepše tebi plesat djevojke će!
    Voća i cvijeća zapoj strašni pjev.

    "Pupoljak suncu otvara Ijepote
    Svoje i Ijubav prožima mu vene;
    Cvjetovi vise oko čela jutra,
    Cvatu niz blistav obraz čedne noći
    Dok bujno Ljeto pjevuši a laki
    Oblaci cvijećem posiplju mu glavu.

    Duhove zraka hrani osmijeh voća,
    A radost lebdi oko vrta, krila
    Lakih, il' sjedeć' na stablima pjeva."
    Tako je Jesen pjevala kad sjede;
    Diže se tad i ode preko tmurnih
    Brda, al' zlatni ostavi nam teret.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  6. #6

    Odgovor: William Blake

    LJETU


    Ti, što kroz naše prolaziš doline,
    Obuzdaj svoje bijesne konje, smiri
    Iz nozdrva im plamen! ti, o Ljeto,
    Dizalo tu si često zlatni šator
    I spavalo pod hrašćem, dok ti uda
    Gledasmo žarka mi i cvjetnu kosu.

    U najdubljem smo hladu slušat znali
    Tvoj glas, dok podne vozi svoja kola
    Ognjena preko nebesa; uz vrela
    Sjedni, u vlažne doline nam, pokraj
    Obale bistre rijeke, baci svoje
    Svilene halje i potrči u nju:
    Doline naše vole žarko Ljeto.

    Slavan je naših barda strune zvon,
    Mladići su nam jači od južnjaka,
    Djevojke Ijepše u svom čilom plesu;
    Imamo vedra glazbala i pjesme,
    Jeke i vode čiste kao nebo,
    I lovor-vijence protiv sparne žege.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  7. #7

    Odgovor: William Blake

    LJUBAVNA TAJNA

    Nikad ne otkrij Ijubav svoju,
    Za nju znat' nitko ne bi smio;
    Jer i blag vjetar dira hvoju
    Tih i nevidljiv cio.

    Ja otkrih, otkrih svoju Ijubav,
    Otkrih joj srce sve;
    Drhteći, hladna, u strahu ona,
    Ah, ode, nesta nje!

    Čim sam joj Ijubav otkrio bio,
    Putnik se pojavi tu,
    Tih i nevidljiv cio:
    S uzdahom uze nju.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  8. #8

    Odgovor: William Blake

    LJUBAVNI VRT


    U Ljubavni ja uđoh Vrt,
    Vidjeh što nikad ne vidjeh prije:
    Crkvicu usred vrta, gdje uvijek
    Igrat se drago bilo mi je.

    Zatvorena joj bijahu vrata,
    "Ne smiješ", tu se pročitat dalo;
    U Ljubavni se Vrt ja vratih,
    Gdje tako mnogo cvijeća je cvalo;

    I vidjeh da je u njemu groblje
    I grobne ploče svud; svećenici
    U ruhu crnom hodahu trnom
    Sputavajuć' mi čežnje i težnje.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  9. #9

    Odgovor: William Blake

    OTROVNO STABLO

    Na svog druga Ijut bjeh, smjesta
    Bijes iskalih - Ijutnje nesta.
    Na dušmana Ijut bjeh, reći
    Ne htjeh to - gnjev posta veći.

    Zalijevah ga ja u zloći
    Suzom danju i po noći
    I sunčah na smijehu svom,
    Mameći ga mišlju zlom.

    Jabuku on u svom granju
    Rodi, rastuć' noću, danju;
    Dušman vidje gdje sred hvoja
    Blista, znajuć' da je moja

    Drznu mi se u vrt doći,
    Ušulja se usred noći:
    Ujutro ga u dan svježi
    Vidjeh gdje pod stablom leži.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  10. #10

    Odgovor: William Blake


    Poruku je izmenio Leonard Peltier, 15.08.2008 u 11:44
    лицем ка ветру
    с ветром уз лице

  11. #11

    Odgovor: William Blake

    San

    Ležaj anđela-čuvara
    Nekog sna zaseni šara.
    Ležah tu gde gusta trava
    Sakri izgubljenog mrava.

    Nevoljnog, od puta snena,
    Noć ga ovi, izgubljena,
    Tu gde mu se smetnu puti,
    Slomljena ga mogah čuti:

    "Deco, je l' vam suze sjaje?
    Čujte oca uzdisaje!
    Zene tužne sad im zjape,
    Vraćaju se, za mnom vape."

    Požalih ga "šta ću?", rekoh
    No, kresnica, nedaleko,
    Progovara:"Ko, sred jada,
    Stražaru se noćnom nada?

    Moje svetlo rasvetljuje,
    Oko njega bube zuje.
    Sad zuj sledi i ne pitaj;
    Lutalico, kući hitaj!"

    Citat NSdjanka kaže: Pogledaj poruku
    Auguries of Innocence

    "To see a world in a grain of sand,
    And a heaven in a wild flower,
    Hold infinity in the palm of your hand,
    And eternity in an hour."

    Nadam se da ne smeta što su stihovi na engleskom... Mnogo se gubi u prevodu
    Huh, da znaš...


    Vrt ljubavi
    (The Garden of Love)


    I went to the Garden of Love,
    And saw what I never had seen;
    A Chapel was built in the midst,
    Where I used to play on the green.

    And the gates of this Chapel were shut
    And "Thou shalt not," writ over the door;
    So I turned to the Garden of Love
    That so many sweet flowers bore.

    And I saw it was filled with graves,
    And tombstones where flowers should be;
    And priests in black gowns were walking their rounds,
    And binding with briars my joys and desires.

    ...

    Ušetah u ljubavni vrt
    Gde neviđen prizor me svali;
    Kapela na tratini, gle
    Tu igrah se kao dečak mali.

    Kapela, a kracun je krut
    i "nećeš" na vratima pleni;
    Te krenuh u ljubavni vrt
    Gde dražest se cveća šareni.

    Grumenje grobova vri
    grobišta umesto cveća
    crni talari ko mrski stražari
    trnjem mi krve želje - veselje.

    ~

  12. #12

    Odgovor: William Blake

    Never Seek To Tell Thy Love


    Never seek to tell thy love,
    Love that never told can be;
    For the gentle wind does move
    Silently, invisibly.
    I told my love, I told my love,
    I told her all my heart;
    Trembling, cold, in ghastly fears,
    Ah! she did depart!
    Soon as she was gone from me,
    A traveler came by,
    Silently, invisibly
    He took her with a sigh.


    ***


    To da ljubiš – pusti priče
    Priznat' ljubav, to je krivo
    Jer nježni se vjetar miče
    U tišini, nevidljivo.
    Priznao sam ljubav svoju,
    Cijelim srcem, punog glasa.
    Drhtao u hladnom znoju
    Otišla je istog časa.
    I par dana kada minu,
    Prolaznik je, ćudi plahe,
    Nevidljivo, sred tišine,
    Odveo je uz uzdahe.
    Poruku je izmenio Cecara, 07.05.2011 u 09:27

  13. #13

    Odgovor: William Blake

    Jubilej pesnika i vizionara Vilijama Blejka





    Britanska galerija Tejt predstaviće 20. aprila izložbu posvećenu engleskom pesniku, slikaru, grafičaru i mistiku Vilijamu Blejku (1757-1827) i njegovoj izložbi iz 1809. godine. Tom prilikom biće predstavljeno devet umetnikovih crteža preživelih dvesta godina. Izložba u maju 1809. godine bila je održana u radnji Blejkovog brata na Golden Squareu u Sohou i predstavlja jedan od najznačajnijih Blejkovih pokušaja da se javnosti predstavi kao slikar. Blejk je tada izložio šesnaest radova, od kojih je do danas izgubljeno sedam. Izložba nije postigla uspeh kod kritike (bio je objavljen samo jedan negativan prikaz u novinama), bila je slabo posećena i umetnika je dovela u stanje dubokog razočarenja. Ta izložba je, na neki način, bila prekretnica u Blejkovom umetničkom životu. Posle nje umetnik se, spoznavši licemerje umetničkih krugova, povukao u osamu.

    Pored dela Vilijama Blejka iz kolekcije Tejta, na izložbi će biti prikazani i radovi ovog umetnika pozajmljeni iz Britanskog muzeja, Muzeja Viktorije i Alberta, te muzeja Ficvilijam i galerije Sautempton. Ova izložba na najbolji način prezentuje Blejkovu raznovrsnu upotrebu vodenih boja i tempera, kao i tehniku koju je on nazivao fresko-slikarstvo.

    Za njegovog života, čak i pola veka posle, Vilijama Blejka su smatrali ludakom. Iako od savremenika smatran kao čudan i ekscentričan, potonja kritika ga slavi zbog nesvakidašnje ekspresivnosti i kreativnosti, kao i filozofske dimenzije. Neki teoretičari Blejka na osnovu njegovog slikarstva i poezije svrstavaju u epohu romantizma, a drugi među preromantičare. Uprkos uticajima, Blejkovo delo je jedinstveno i nemoguće ga je klasifikovati.

    Jedan od teoretičara okarakterisao je Blejka kao veliku svetlost i čoveka nepredvidivog za prethodnike, nevidljivog za savremenike i nezamenjivog za potonje generacije. Danas bez nekih njegovih radova nije moguće zamisliti kako istoriju slikarstva epohe romantizma tako i poezije. Blejkovi stihovi, spisi i slike svedoče o nesvakidašnjoj originalnosti i genijalnosti. Jedan od likovnih kritičara današnjice proglasio ga je za daleko najboljeg umetnika koga je Britanija ikad imala.

    A ovaj svestrani umetnik i vizionar bio je samouk. Rođen je kao treće od sedmoro dece u porodici jednog čarapara. Nije pohađao školu i prva saznanja o svetu dobio je od majke. Likovno se obrazovao kopirajući Mikelanđela, Rafaela i Direra i crtajući detalje arhitekture i plastike u Vestminsterskoj opatiji. Književnu kulturu je stekao čitajući engleske renesansne pesnike i savremene predromantike. Njegov pogled na svet formirao se na proučavanju teozofskih spekulacija i mnogih rasprava o gnosticizmu i druidizmu, a ostvario je originalna dela i kao slikar i kao pesnik. U lirskim pesmama se možda najviše približio idealnom poimanju smisla i slike.

    Osim Pesničkih skica, njegovog prvenca, nijedna od njegovih knjiga nije štampana za njegovog života. Njegovi radovi su u javnost mogli dospeti samo u malobrojnim primercima koje je svojeručno izrađivao posebnom tehnikom obojenog bakropisa, koju je sam izumeo. S bakropisom je počeo da eksperimentiše rano, a tehniku obojenog bakropisa koristio je za štampanje knjiga, grafika, pamfleta i, naravno, njegove poezije. Tako bi na bakarnim pločama četkama i mastilom ispisivao tekstove svojih pesama, koristeći kiselinu za nagrizanje. Potom je ploče potapao u kiselinu da bi pisanije ostalo reljefno. Tako dobijene bakarne ploče Blejk je otiskivao na papir i bojio vodenim bojama.

    Među Blejkovim slikarskim radovima posebno se ističu ilustracije starozavetne Knjige o Jovu i Danteove Božanstvene komedije. Godine 1826, pred kraj života, dobio je porudžbinu da ilustruje ovo Danteovo delo. Preminuo je naredne godine, ostavljajući veliki broj nedovršenih akvarela. Poznavaoci opusa Vilijama Blejka smatraju da su radovi rađeni za Božanstvenu komediju među najvećim dostignućima ovog umetnika. U velikoj je meri uticao na stvaralaštvo Vilijama Batlera Jejtsa, Harta Krejna i Alana Ginzberga.

    Biblija kao inspiracija

    Još u ranim dečačkim godinama Biblija je ostavila dubok uticaj na Blejka. I kasnije je ona ostala glavna inspiracija ovog umetnika. Iako je duboko poštovao biblijsko štivo, bio je neprijateljski nastrojen prema anglikanskoj crkvi. U 65. godini Blejk je radio ilustracije za Knjigu o Jovu. Raskin je obožavao ove radove i upoređivao ih s Rembrantovim crtežima.

    Poetske vizije

    Na jednom mestu napisao je: Onaj iz koga ne zrači svetlost nikad neće postati zvezda, dok je na drugom rekao: U svojim Nedrima nosiš svoje Nebo i Zemlju, i sve što posmatraš, mada izgleda Van, to je Unutar, u tvojoj Imaginaciji. Kao i većina genijalnih ljudi, živeo je unutar sebe, u svojoj imaginaciji i iz nje crpeo kako svoje slikarske vizije i proročke spise tako i duboke misli (Videti svet u zrncu peska/I nebo u divljem cvetu/Držati beskonačnost na dlanu/A večnost u jednom času).

    Anđeo

    Po rečima jednog od Blejkovih biografa, na dan smrti veliki umetnik je predano radio na ilustrovanju Danteove Božanstvene komedije. Nije se osećao dobro, ali je radio i radio. A onda je konačno prestao da radi, okrenuo se ženi, koja je sva u suzama sedela pored njegovog kreveta, i rekao: Ostani tako Kejt! Želim da naslikam tvoj portret, zato što si za mene uvek bila anđeo. Završivši njen portret, Blejk je umro.

    Od 1965. godine, kad je izmešten nadgrobni spomenik, zaboravljeno je precizno mesto gde su sahranjeni Vilijam Blejk i njegova žena. Tako danas nadgrobni kamen nosi natpis: Nedaleko odavde počivaju ostaci pesnika i slikara Vilijama Blejka.

    Izvor: Građanski list, Dragana Garić
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  14. #14

    Odgovor: William Blake

    The Clod and the Pebble

    "Love seeketh not itself to please
    Nor for itself hath any care;
    But for another gives its ease,
    And builds a Heaven in Hell's despair."

    So sang a little Clod of Clay,
    Trodden with the cattle's feet;
    But a Pebble of the brook,
    Warbled out these metres meet:

    "Love seeketh only Self to please,
    To bind another to its delight:
    Joys in another's loss of ease,
    And builds a Hell in Heaven's despite."



    Kamenčić i glina

    "Ljubav za sebe ne brine
    Što njoj godi, to ne radi;
    Drugom predaće miline
    Usred Pakla Nebo gradi."

    To zapeva grumen gline
    Što kopitom gazi stoka;
    Ali pesma druga sine
    Kamenčiću kraj potoka:

    "Ljubav samo za se mari
    Voli kad je drugi treba
    Da uz svoje veze čari
    Trun je Pakla usred Neba."
    Poruku je izmenio Cecara, 04.04.2009 u 11:44 Razlog: English spelling

  15. #15

    Odgovor: William Blake

    A Divine Image

    Cruelty has a human heart,
    And Jealousy a human face;
    Terror the human form divine,
    And Secrecy the human dress.

    The human dress is forged iron,
    The human form a fiery forge,
    The human face a furnace sealed,
    The human heart its hungry gorge.

    Božanski lik

    Okrutnost ima ljudsko srce
    a ljubomora ljudsko lice
    užas, čoveka božansko obličje
    a usamljenost ljudske odore.

    Odore ljudske od gvožđa su skovane
    obličje ljudsko od vatre je,
    lice ljudsko peć je ognjena zapečaćena
    a srce ljudsko klisura je gladna.

    Prevod sa engleskog: Ana Stjelja
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Vilijam Karlos Vilijams
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 20.08.2013, 21:38
  2. William Butler Yeats (Viljem Batler Jejts)
    Autor gaga73 u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 12
    Poslednja poruka: 30.07.2011, 22:06
  3. William Shakespeare (Viljem Šekspir)
    Autor blueella u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 26
    Poslednja poruka: 22.05.2011, 21:29
  4. William Wordsworth (Vilijam Vordsvort)
    Autor DrinChe u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 25.04.2009, 03:08

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •