Hvala bogu ne patim niti od jedne fobije, tako da nekih patoloških strahova nemam, ali naravno da se bojim za mnogo toga. Kao prvo strah me je da ne riknem dok decu ne izvedem na kakav takav put, odnosno dok ne završe škole. Mislim da to i nije neki pravi strah već više osećaj odgovornosti i želja i obevaze koje proizilaze iz toga...
Međutim, svoje najveće strahove sam doživeo u ratu. Do tada nisam ni sanjao da čovek može toliko da strahuje. Sve van toga je luk i voda. Čista zajebancija....