tesko... moji strahovi su uglavnom vezani za porodicu ali isto takodje mnogo razmisljam o buducnosti planete i uopste sveta... strahujem od budala, narkomana, pedofila, krimanalaca itd... pokusavam da ne mislim previse...
tesko... moji strahovi su uglavnom vezani za porodicu ali isto takodje mnogo razmisljam o buducnosti planete i uopste sveta... strahujem od budala, narkomana, pedofila, krimanalaca itd... pokusavam da ne mislim previse...
kaze jedan uspesan gospodin da se svi ljudi rode sa dve vrste urodjenog straha STRAH OD BUKE I STRAH OD PADA svi ostali strahovi su nam nametnuti nazalost nekad od strane onih koji nas zaista vole npr. setite se mamine ceste uzrecice pazi ovo pazi ono stalno nekakav oprez. postoji jako dobra knjiga koja govori o strahu tj. pomaze,naravno osobama koje su otvorene,odnosno nudi prakticne primere kako pobediti sve te glupe strahove i naravno osecati se bolje i mocnije!!! "osjeti strah,ali ipak to ucini" znam gde je mozete nabaviti!!! meni je puno pomogla!
"hrabrost je ukus koji se uci"
Ploviti se mora i bez broda ..
uf,zajebano je...trudim se da ne mislim puno i izbegavam da ih izustim jer mi se većina strahova i dogode ...a onda ispadne da sam pasimista
VOJVODINA MOJA DOMOVINA
Ponekada me moj najveci strah prosto preplavi, poklopi kao talas i gurne u dubinu....Tada zadrzim dah i borim se da isplivam......Kada bude dosao dan da se suocim sa tim strahom znacu da li sam u stanju da ga prevaidjem....
Ostali, manji strahovi su tu prrisutni i trudim se da ih prkosno izazivam ne bih li ih savladala.....
Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.
Jednom sam procitala da ono cega se bojis ce te kad tad stici.
A imala sam strahova, nije da nisam, trudila sam se uvek da ih pogledam
pravo u oci,da ne bezim od njih,da se suocim... I uspevalo je,neznam kako,
ali svaki put sam se osecala jacom.
ne znam da se borim s strahom, zivim sa njim/njima
imam neke.. traume iz detinjstva.. koje su me obelezile do dana danasnjeg.. promenila sam nebrojeno mnogo psihologa.. svaki sem jednog je mislio da ga foliram..
taj jedan koji nije mislio da foliram, rekao mi je da samo pametne osobe mogu sebi da dozvole tako nesto posto ocito imaju o cemu da razmisljaju, glupi su jednostavno suvise glupi za tako nesto.. prvi put kad sam se pokajala sto sam pametna..
kroz zivot idem tako idem, za sada se ne zalim iako sam svesna da cu kad tad morati sa strahom, velikim najvecim, da se suocim.. a kad se suocim, znam da ce se pojaviti u najgorem mogucem obliku..
sama sam sebi lek, toga sam svesna.. ali bezim od toga, pravdajuci se da sam suvise slaba.. mozda i jesam.. i eto, opet sebe uveravam u to, umesto da u'vatim vola za rogove i krenem napred..
dzaba.. ako sam sebi ne pomognes.. nee ti pomoci niko.. sam si sebi i najveca pomoc i najgora kazna.. ali znam da je sa demonima u glavi ziveti jako tesko.. i ne preporucujem to nikome..
Krek, krek.. Ne gudra
Pomirili smo se i upoznali odavno.Nisam im interesantan,otisli su negde zauvek.
Ako vam je dobro ... onda nista!
Pa vrlo teško. Ali zaista. Malo možda zvuči neverovatno, pogotovo kad bih Vam rekao da se plašim samo dve stvari. Svega i svačega. A isto se nosim sa njima kao i sad, pravim komediju i od svega i od svačega. Sad mi možda opet nećete verovati ali zaista Vas nisam slagao, stvarno je tako.
Zašto bi nas lagao
Kod mene su strahovi, ''kampanjski''.
Ovo je period kada pokušavaju da me savladaju.
Borim se sa njima, gledam ih pravo u oči.
Znam da sam jača.
(uz malu pomoć prijatelja )
Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.
Strahove delim na slatke i gorke.
Slatki strahovi su vezani za ljubav i sex. Iščekivanje, emocije, razmišljanje šta će biti, kako će biti....To su strahovi u kojima uživam i što duže traju daju mi više pozitivne energije. Leptirići u stomaku, strah, trema. Slatko.
Gorki strahovi su svi ostali. Od straha od visine do recimo nekog egzistencijalnog straha. Sitne strahove ne mogu da prevaziđem, nekih stvari se jednostavno plašim otkad znam za sebe i tačka.Oni su deo mene i ne vidim način da ih se oslobodim. Velike strahove gledam pravo u oči. Uvek imam snage da se izborim sa nekom neizvesnošću, mada ih nema često.
Kad bi meni dali kišobran, ja ga ne bih potrošio sam
pola mesta ja bih dao nekom, ko je dobar a slučajno sam.
Sreli smo se sa neprijateljem-sa sobom samima.
Pogo
Strah je sila koja sabotira nasu srecu i on je nas najveci unutrasnji neprijatelj.Sprecava nas da napredujemo,stvara jaz izmedju nas i drugih ljudi,drzi nas u stanju stagnacije,paralizovane i cini nas nesposobnim.Ali zato moramo da shvatimo,da se strah radja iz naseg uma,da bi nas zastitio od bola.
Zato je bitno da naucimo da zivimo sa strahom a ne u strahu,jer on ce dolaziti i odlaziti a JA cu uvek biti tu!
Svom strahu uvek dozvolim da prodje preko i kroz mene...
...kasnije bude vec lakse...
Teglim ih ...
kao ranac ... kao grbu na leđima.
Nikad ih ne vidim face to face i nemam pojma kad' će i zbog čega da poiskaču iz ranca i da me spopadnu.
Doduše, prepad jeste odvratniji deo priče ... but
"Čaša žuči ište čašu meda"
a med je (kad uka-buka-frka prođu) ... bar nema više grbe. Stojim pravo - Bravo BRAVOOO !
Bar (na) neko vreme koraCam kao da sam progutala KosmoDisk
Do sledećeg "utovara" ranca ... pa opet u krug ...
THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "