Sačuvaj me,Bože,njene ljubavi


Od onol'kih žetvi osta šaka raži,
od onakve rapsodije samo šum,
od riznice iskrenosti kusur laži
i nema srce šta da traži tu.

Prave riječi kao zvijezde padnu same
po svom nikne jogunasti bijeli krin,
nekad tražiš poentu na kraju drame
a poentu krije prvi čin.

Glavna lica, naličje i lice,
uspomene i sitnice,
jarko pero rajske ptice.

Sačuvaj me, Bože, njene ljubavi
koja žive rane soli, koja kažnjava i boli,
izbavi me vječnih sumnji i ljubomore
koje more dok ne pokore.

Sačuvaj me, Bože, njene ljubavi
onog ludila i strasti sam se nikad neću spasti,
sačuvaj me od ljubavi kojoj kopni sjaj
al' mi u nju ne diraj.

Kad na jednu kartu stavi sve što imaš,
kad su ti sve misli istoj slici ram,
kad ne brojiš da li daješ ili primaš
znači da ćeš ostariti sam.

Kad se spusti zavjesa aplauz slijedi
al' u jednom trenu vlada mrkli mrak,
u tom času posumnjaš da ništa vrijedi
život cio pepeo i prah.

Život cio samo tuđi dio,
da kad pogriješiš pa zavoliš
više nego što bi smio.

Zdravko Čolić