Postoje te, kako ih ja zovem, fatalne ljubavi. Puno emocija, puno strasti, ali i puno trzavica, puno bola. Veze iz kojih je teško otići, a ne vidiš perspektivu u njima. Ne funkcionišu zajedno, a i ne mogu jedno bez drugog.
Rekla bih da ovakvim vezama najčešće sledi kraj, dug, iscrpljujući, ali ipak kraj. Nekom trebaju meseci i godine da krene dalje. Znam i one koji su, lečeći se, uleteli sa prvom osobom koja ima se našla u brak. Neko pak uleti u drugu vezu povređujući tu drugu osobu svojim neraščišćenim emotivnim ja.
Osetiste li ovakvu ljubav? Kako ste se borili sa tim?