Da li poznajete ikog u svojoj okolini ko je uspeo da se zaljubi na netu i pronadje sebi srodnu dusu? Ja da.Mada nemaju sve price happy end,svaka od njih je posebna na svoj nacin.Namece se pitanje,sta ljude ustvari tera na ovakav vid upoznavanja i komunikacije?Da li je u pitanju nedostatak slobodnog vremena za real life ili je lakse skupiti hrabrost i "prici" nekom ovim putem ?Mozda je cak pomalo i jedno i drugo u pitanju...On recimo,moze biti frajer do bola,atletski gradjen,obrazovan,pristojan,sa najpozeljnijim manirima;ona recimo,zanosna plavusa,bujnih grudi,sva umiljata i fina...ali...sta je ustvari od svega toga istina ?!Gde prestaje stvarnost i pocinje masta ?Svako od nas moze reci da je naj,naj,...a da recimo dodje do susreta uzivo,...kad ono corak... Da li manjak samopouzdanja ili strah od odbijanja tera ljude da se predstavljaju u laznom svetlu?I sta im to uopste moze doneti?