Odnos čoveka i životinje je hiljadama godina obeležen ekstremnim suprotnostima: U prastarim društvima smatrane su životinje svetim i obožavane su slično kao Bog. U Mojsijevoj religiji Starog Teštamenta žrtvovane su naprotiv božanstvu. U starom Rimu dobile su status stvari – zajedno sa ženama, decom i robovima. U srednjem veku moglo se čak životinjama dogoditi da budu optužene pred sudom i osudjene ako su povredile čoveka. A u našim danima su milijarde goveda, svinja i ovaca postale predmetom industrijalizovane proizvodnje mesa pri čemu se sa životinjama postupa tako da ih to delimično tera u ludilo. Ludilo krava pada sada kao zaraza nazad na čoveka i daje jednu novu dimenziju odnosu izmedju čoveka i životinje. Ona više nije samo za životinje smrtonosna već je i za čoveka postala životno opasnom.
U svakom slučaju taj odnos jos nikada nije bio tako intenzivan. Još nikada nije čovek tolikom broju životinja toliko mnogo patnje naneo kao u našim danima: npr. u masovnim štalama životinja u kojima su žrtve moderne industrije mesa stisnute na tako uskom prostoru da se iz straha i agresije medjusobno napadaju: Svinje odgrizaju jedna drugoj uši i repove, kokoške čupaju jedna drugoj perje i ključaju se do krvi. Nosilje vegetiraju u kavezima čija dna su manja od lista hartije. Da bi suzbili agresiju životinja često se svinjama lome zubi a kokoškama se seče poslednji prst na nozi. Životinje se drže u takvim životnim uslovima koji ich doslovno čine ludim i zahtevaju stalnu upotrebu psihofarmaka i antibiotika. Trećina žrtava oboljeva i pored toga i umire još u štali.
Ili mislite - da navedemo još jedan primer – na put patnje životinja ka klanicama –popreko kroz Evropu, kamionom ili ladjom. Svi mi smo već doživeli slike na televiziji: sabijena goveda, ovce, konji, svinje, pernata živina, žedne i iznurene do smrti, teško povredjene umirući ili već mrtve na kamionima ili brodovima. Mnoge od njih su danima ili nedeljama na putu – od Nemačke do Libana i do Egipta. Posao sa živim transportom u inostranstvu je lukrativan jer je visoko subvencioniran. Žive stvari će biti još jednom temeljno oderane: U uskim vozilima, u kojima ponovo dolazi do borbe izmedju srodnika, kroz žegu i žedj, hladnoću i glad, kroz strah u nenaviknutoj okolini, kroz udarce štapom i udarce električnom strujom. Ko ne može više na noge taj će eventualno da bude bačen na brod sa štaplerom ili sa konopcima. Mnoge životinje stižu na odredište slomljenih kostiju, povredjenih kostiju i oteklinama. A onda dolazi završno mučenje pred klanje. Pernata živina zakači se živa za noge sa glavom nadole na pokretne trake i provlače se kroz elektrificiranu vodu da bi životinje pre klanja bile omamljene. Kod goveda i svinja postiže se omamljivanje sa električnim kleštima ili sa ugljen dioksidom. Ponekad ono ne uspeva i životinje se ponovo bude i bivaju zaklane i ispušta im se krv pri punoj svesti. Izgleda kao da jedan neopisivi strah obuhvata žrtvu kada je teraju kroz uske hodnike ka omamljivanju i klanju. One zastaju neprestano i viču ali one koje nadolaze guraju napred. Ponovna vika pred stanicom omamljiovanja. Kasapi nose zaštitu za uši.
I da navedemo i poslednji primer: Specijalnim torturama su izvrgnute životinje u naučnim labaratorijama. Čine ih bolesnima da bi ispitivali medikamente na njima, operišu, transplantiraju i amputiraju, injicira se otrov direktno u stomačnu duplju ili u pluća. Da bi se ispitalo delovanje otrova, pripada zu eksperimenat da se životinje pri punoj svesti satima i danima prevrću u grčevima i bore se sa visokom temperaturom i krvavim prolivima. U svetu se godišnjer ubije 300 miliona životinja za pokuse: miševi, pacovi, ptice, ribe, zečevi, majmuni, psi, mačke i ovce pa sve do goveda i konja.
Sve se to dogadja u zemljama koje kao temelj svog pravnog reda traže etiku i moral i osećaju se obavezni prema pravima ljudi i humanosti. U toj situaciji postavljaju se pitanja od osnovnog značenja: Prvo: Koje svetske i etičke maksime sreće naš današnji način postupanja sa životinjskim svetom? Drugo: U kojoj meri je pravno utemeljena zaštita životinja tom etičkom problemu pravedna? Treće: U kojoj meri je jedno implementiranje prava zaštite životinja neophodno i potrebno njeno uvodjenje u Ustav. Mogao bih zamisliti da sva ta pitanja i problemi ne važe samo za meni poznati pravni red, već u sličnom obliku više ili manje i za druge evropske države, dakle, takodje, i za Republiku Srbiju.
Deo predavanja Predavanje Dr. Kristijana Sajlera, profesora Pravnog fakulteta

Živim za dan kada će u ovoj državi postojati Zakon koji će zaista štititi životinje i kada će onaj ko je hladnokrvno (i na najsuroviji način) ubio životinju za svoje zlodelo i odgovarati!