HAFIZ
Oko 1320 - 1389.
Hafiz (Šamsoddin Mohammad Hafez) prema općem sudu uživa prvenstvo među najvećim perzijskim pjesnicima. Djelo mu u svojim najboljim dosezima čini sintezu višestoljetna razvitka različitih stilova, te se u njemu stječu sve njihove odlike.
O pjesnikovu životopisu ne znamo mnogo. Živio je u ozračju neprestana nasilja i političkih katastrofa, pa to navodi neke istraživače na pomisao o Hafizovom stvaralaštvu kao umjetničkom odgovoru na izazove neljudske svakidašnjice. Međutim, na poeziju toga vremena i podneblja mnogo je više utjecao vladajući estetski kanon negoli osobna sudbina pojedinca. To vrijedi i za Hafiza, pogotovu stoga što se on u životu nije mogao ni na što osobito potužiti. Živio je mirno, gotovo nikad ne napuštajući rodni Širaz. Stekao je uobičajenu naobrazbu islamskog "čovjeka od pera" i zarana pokazao natprosječnu darovitost ("Hafiz" je onaj koji zna Kur'a.n napamet), Navodno je radio kao pekarski pomoćnik, a čini se da je jedan kaligrafski prijepis Kur'ana iz sredine XIV stoljeća njegov autograf. Svojim je stihovima još vrlo mlad stekao popularnost. Nije bio dvorski pjesnik, ali je uz povremene trzavice uživao pokroviteljstvo sitnih dinasta koji su se smjenjivali na čelu pokrajinske uprave u Širazu. Pokušaji uspostavljanja kronologije razvitka pjesništva osebujnog stila do sada nisu dali većih rezultata. Čitavo je Hafizovo djelo u neveliku Divanu koji sadrži uglavnom gazele, zatim nešto kasida (oda), rubaija (kvartine), masnavija (narativno-didaktički žanr) i različitih fragmenata. (S obzirom na specifičnost Hafizova pjesništva, ovo je samo uvjetna klasifikacija.) Njegova je poezija popularna diljem svijeta, i može se reći da je Evropa preko njega otkrila orijentalnu poeziju uopće. Međutim, u nas do danas pjesnikov opus nije našao primjetnijeg odjeka.