Luis de Gongora
Prikaz rezultata 1 do 12 od ukupno 12
  1. #1

    Luis de Gongora

    LUIS DE GONGORA
    (15611627)

    Rodio se u Cordobi, studirao je u Salamanki, ali se vratio u rodni grad gdje je uživao beneficije od neke crkve. U pedesetoj godini se zapopio i bio je kapelan kralja Filipa III. u Madridu. Bio je strastven kartaš i mnogo je novaca izgubio, da bi na kraju umro u bijedi. Gongora je najznačajniji pjesnik u staroj španjolskoj književnosti,, jer je bio lucidan stvaralac i reformator poetskog jezika, smion i svjesstan svoje poetske avanture, "jedne od najviših na našem kontinentu". On je vjerojatno prvi lansirao jedan od modernih poetskih principa: "U ljubavi nije važno što se kaže nego što se osjeća, u poeziji nije važno što se osjeća nego što se kaže". Hladan i sabran duh, bio je majstor stiha, nenadmašan arhitekt pjesme, tvorac neobičnih metafora i velik poznavalac jezika. Spočetka je pisao romance i letrille u tradicionalnom duhu, suptilne i jednostavne, ali obogaćene novim, svježim izrazima te se već u njima očitovao pjesnik izvanredne snage i inventivnosti. Tu vrstu pjesama, kao i sonete, pisao je Gongora do kraja života,. ali je pravu buru izazvao oko 1612. kad su se pojavile njegove poeme Polifem i Galateja (Fabula de Polifemo y Galatea) i Samoće (Soledades). Tu je dao vrhunac svoje poetske pustolovine stvorivši svoju poetsku školu kulteranizam (culto učen) ili gongorizam. Te pjesme izazvale su nezapamćene polemike, u kojima je bilo i uvreda i podvala svake vrste. Najoštriji protivnici bili su mu Lope de Vega i Ouevedo, koji su kulteranizmu suprotstavljali konceptizam, tj. misao i oštrinu duha, prije svega. No i oni su mnogo naučili od Gongore. Ali polemike nisu bile bez razloga. Gćngorine poeme zaista su bile osobene i mogli su ih čitati samo najučeniji ljudi. Sintaksa u njima bila je latinska, s mnogo latinizama, s bezbroj pojmova iz mitologije; simboli i slike bile su neobične, katkada izvještačene, zbijene i mutne. Vidjelo se da ih je^ gradio strastven artist, koji je nastojao da ni u jednom stihu ne bude onakav kakvi su drugi. Sve je tu hladno, odmjereno, deskriptivno, puno -boja i muzike. Imaju te pjesme i svojih slabosti, ali Gongora je preko njih dao velik doprinos španjolskoj i evropskoj poeziji. Da predstavljaju veliku teškoću za prevodioca, to nije ni potrebno napominjati.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  2. #2

    Odgovor: Luis de Gongora

    KORDOBI

    O dični ziđe, o kule krunjene
    slavom i čašću, ponosne od sjaja!
    O rijeko, kralju andaluškog kraja,
    prepuna pijeska i zlaćane pjene!

    O gorda brda, o vi, polja ravna,
    nebo vas štiti, zlati svjetlost dana!
    O domovino moja izabrana,
    uvijek na maču i na peru slavna!

    Ako ostaci tog ruševna grada,
    što ga Dauro svojom vodom mije,
    ne bjehu vazda u srcu tvom sinu,

    nek oči moje ne vide nikada
    zid tvoj, ni kule, rijeku, ni planinu,
    o zavičaju, o cvijete španije!
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  3. #3

    Luis de Gongora

    LIJEPA LEONORA

    Za rujnom zorom sunce pozlaćeno
    pomaljalo se kroz vrata istoka:
    ona u cvijeću, ljubičasta oka,
    ono u zrake sjajne okrunjeno.

    Kao da sreću il bol svoju slave,
    ova umilnim, ona bolnim glasom,
    malene ptice pri tom svjetlu jasnom,
    u svježem zraku i sred rosne trave.

    A kad poželje lijepa Leonora
    da tijelo pruži vjetru, duh kamenju,
    pa pojuć siđe iz svojega grada,

    ne čuh već ptice i iščeznu zora,
    jer sve postade nijemo u čuđenju,
    (il možda ja sam obnevidjeh tada! ?)
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  4. #4

    Odgovor: Luis de Gongora

    NA GROBU EL GRECOVU

    Putniče, taj, u vidu elegantnu,
    ključ tvrd i težak od porfira čista,
    lišava svijet najfinijeg kista,
    što dade život i drvu i platnu.

    Ime mu, koje mnogo više vrijedi
    nego što truba slave o njem glasi,
    mramora ovog teškog plohu krasi:
    pokloni mu se i put svoj proslijedi.

    Tu Grk počiva. Narav je dobila
    umjetnost od njeg, a umjetnost znanje,
    i duga boje, Febo svjetla mnoga.

    I takva urna, makar tvrda bila,
    nek pije suze i mirise tajne
    pogrebne kore stabla sabejskoga.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  5. #5

    Odgovor: Luis de Gongora

    PUTNIK

    Izgubljen, bolan, u kraju neznanu,
    u tamnoj noći, nesigurna kroka,
    gazi, a pred njim pustara široka,
    zove i ne zna na koju će stranu.

    Tad iz daljine do njega doluta
    ponovljen lavež uvijek budnih pasa,
    i do pastirske kolibe dobasa
    gdje milost nađe, kad ne nađe puta.

    Ogranu sunce, a ljepota snena,
    u hermelinu i umilno ljuta
    zateče tako stranca izmučena.

    Za taj bi zaklon život mogo dati,
    jer bolje mu je da planinom luta,
    negoli mojom smrću umirati.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  6. #6

    Odgovor: Luis de Gongora

    ROMANCA

    Španjolac je u Oranu
    dvorio s dva koplja kralja,
    a srcem i cijelom dušom
    Afrikanku jednu krasnu.

    Plemenita bje i lijepa,
    ljubljena i zaljubljena;
    s njom je bio noću,
    kada bi uzbuna objavljena.

    Zeneta je tri stotine
    bilo uzrok tom metežu,
    jer štitovi u daljini
    zasjali im pri mjesecu.

    Od štitova tako dođe
    znak do straža pritajenih,
    straže vatri znak prenijele,
    vatra zvona obavijesti.

    A zvona će zaljubljenog
    koji ču u zagrljaju
    gdje uz trube i bubnjeve
    vojnici se komešaju.

    Ljubavna ga uzda drži,
    a ostruga časti bode:
    ne poći je kukavičluk,
    ostavit je nečasno je.

    Držeći ga oko vrata
    vidje kako mač priteže
    pa kroz suze i uzdahe
    njemu ove riječi reče:

    "Id' u polje, gospodine,
    nek moj krevet suze moče;
    kad te nema, on će za me
    biti moje bojno polje.


    Obuci se, brzo pođi,
    general već na te čeka,
    mene si se nauživo,
    a sad eto on te treba.

    Možeš poć i neodjeven,
    buduć plač te moj ne dira,
    čelične su tvoje grudi,
    služit će ti mjesto štita".

    Videći Španjolac hrabri
    koliko ga zadržava,
    prozbori joj: "Gospo moja,
    tako tužna, tako draga,

    svoju čast i svoju ljubav
    sačuvati da bih mogo,
    na Maure idem tijelom,
    a duša će biti s tobom.

    Dozvoli mi, gospo moja,
    da pođem u tvoje ime
    i u tvoje ime tamo
    sred polja da bitku bijem."

    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  7. #7

    Odgovor: Luis de Gongora

    SAMOĆE

    (iz Prve samoće)

    Godine bješe doba rascvjetano
    kada lažljivi otmičar Evrope
    mlađak oružje njegova je čela,
    sunčane zrake njegove su dlake
    blistavi ponos neba,
    zvijezde izvodi u safirno polje;
    tad onaj što bi podvorio bolje
    Jupitra pićem nego mladić s Ida,
    izgubljen, prezren, poslije brodoloma
    plačući, slatke ljubavne nevolje
    povjeri moru; a ono, ganuto,
    prenese vjetru, preda valovima
    to cviljenje ljuto,
    poput lire što Arion je ima.

    Od bora što se vječno u planini
    s južnjakom bori čio,
    ubog odlomljen dio
    uzana daska delfin bje dovoljan
    za tog putnika, tako nesmotrena
    što Libiji valova put svoj dade,
    a život slabom drvu.

    I ocean ga proguta najprije,
    a onda ga povrati
    kod jedne hridi što bje okrunjena
    i toplim perjem i usahlom travom
    svud a.lge i svud pjena
    i nađe zaklon tu gdje gnijezdo vije
    ptica Jupitrova.

    On pijesak ljubi i ono dijelova
    od uništena broda,
    što tu ga baci, hridinama poda,
    jer čak i hridi jake
    primiti vole zahvalnosti znake.

    Gol mladić oko odijela se bavi,
    da iz njeg pijesku vrati
    svu morsku vodu što ju je popilo,
    te ga na sunce stavi
    neka ga liže milo
    jezikom blagim svoje vatre mlake
    i da mu sporo i umilnim stilom
    iz sitnih niti siše sitne vale.

    Tek što primijeti da se sred obzorja
    na kojem bješe mutno, nejednako
    gorje od vode i beskraj od gorja
    svjetlosti zlato gasi,
    nesretni stranac obuče sve ono
    što od okrutna mora jedva spasi,
    i kroza trnje gazeći sutonom
    manje umoran nego što je smeten
    krenu uz hridi, gdje ni smjela krila,
    što brzim letom lete,
    da s njim se mjere, ne bi kadra bila.

    Stigavši do vrhunca
    jakog vladara i čvrstoga zida
    između mora burna
    i nijeme ravni snene
    koraka već sigurna
    nizbrdo dolje krene
    spram slaba sjaja svjetlosti nejasne:
    a to je bila u kolibi svijeća
    što j' u zaljevu mraka usidrena
    da najavljuje luku svjetlost njena.

    "O zrake reče niste li drhtava
    Ledina djeca, budite mog jada
    kraj obasjani!" I bojeć se da mu
    jalna barbarska šuma iznenada
    prolaz ne spriječi, ako
    vjetar mu neku zavjeru ne sprema,
    kao što seljak lako
    strminom gazi kao ravnini poljem,
    i on hodati stane,
    pazeć na onaj kamen,
    koji je eto i u tmini krasan,
    koji je i pored zvijezda jasan

    a taj kamen je nemila tijara
    (ako li lažna predaja ne vara)
    sumračne zvijeri, a čelo je njeno
    kočija sjajna ponoćnoga dana :
    tako i mladić gazi
    šumovitom gustinom
    jednako ko čistinom
    i pozorno prolazi
    motreći stalno kroz maglu ledenu
    blistavi rubin, pravac igle svoje,
    dok šuma škripi i dok vjetar poje.

    I pas, što vječno bdije,
    već glasno laje, putnika odgoni,
    a svjetlost što je prije
    sićušna bila, sada, iz blizine
    izgleda poput hrasta pregolema,
    leptir oboren sred pepela nijema.

    Mladić stiže i tu ga pozdravili,
    bez bučnih riječi i bez mnogo slave,
    čuvari koza koji tu borave
    i koji su Vulkanu kruna bili.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  8. #8

    Odgovor: Luis de Gongora

    SONET

    Dok uzalud se takmi s kosom tvojom
    to čisto zlato, kad se suncu preda,
    dok čelo tvoje s preziranjem gleda
    ljiljan u polju, sjajan bijelom bojom;

    i dok bi oči radije ubrale
    usnice tvoje neg karanfil rani,
    dok vrat tvoj divni ponosno se stani
    i zasjenjuje blistave kristale,

    uživaj kose, vrat, usne i čelo,
    prije neg sve to, što je mlado sjalo
    ko zlato, ljiljan, kristalna iskrišta,

    ne bude s tobom zajedno postalo,
    ne blijedo srebro ili cvijeće svelo,
    već otpuh zemlje, dim, sjena i ništa.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  9. #9

    Odgovor: Luis de Gongora

    ZA SPOMEN NA SMRT I PAKAO

    U pučke urne, u kraljevske rake,
    pamćenje moje, uđi u svijet truo,
    gdje krvnik dana već je utisnuo
    jednakom nogom stope nejednake.

    Prekopaj smrtne ostatke nemile,
    pepeo hladni, kosti ogoljene;
    tu ni istočne masti skupocjene
    pomogle nisu, uzalud su bile.

    Siđi u bezdan duboki, u kojem
    proklinju mrtvi, u zatvor zaprti,
    gdje gvožđe čuješ i vječiti jao,

    ako se želiš, o pamćenje moje,
    s pomoću smrti oslobodit smrti
    i samim paklom pobijedit pakao.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  10. #10

    Odgovor: Luis de Gongora

    PEŠČANI SAT

    Šta nam vredi da činimo,
    vreme, tiraninu obesni,
    za te staklen zatvor tesni,
    da te ovde zadržimo,
    kad uzalud o tom snimo,
    jer sve dalji tebi biva
    baš kad misli da uživa,
    taj naš život što te zove,
    a ti bežiš, vreme, ploveć,
    gluvo poput peska siva.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  11. #11

    Odgovor: Luis de Gongora

    SAT NA ZVONIKU

    Vreme, nama korist nije
    što te troše oštri zubi
    tolikih točkova grubih,
    kad si uvek sve hitrije.
    Što da noge obadvije
    sputamo ti utezima,
    kad u vetru stan svoj imaš
    te snjim letiš i ne haješ
    i zvuku metala daješ
    što nam ćutke oduzimaš.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  12. #12

    Odgovor: Luis de Gongora

    SUNČANI SAT

    Sate koje nama deliš,
    iako si ruke teške,
    ipak spretno i bez greške
    vazda brojiš kako želiš.
    Vreme, ti nam pute veliš
    tvrde varke nesmiljene:
    kako ne zna kud da krene
    slepi život što prohodi,
    ti ga s pomoć sunca vodiš
    u dom mu do smrtne sene.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Slične teme

  1. Jorge Luis Borges (Horhe Luis Borhes)
    Autor Kalina u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 33
    Poslednja poruka: 05.05.2013, 10:37
  2. Luj De Kami (Luis de Camoes)
    Autor blueella u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 23.12.2006, 23:41

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •