Žeđ
I da se vratim s tisuće rana,
na prag kućni kad stanem,
ne nosi vode,
ni zavoja -
tijelom mi povij rane.
Enes Kišević
Žeđ
I da se vratim s tisuće rana,
na prag kućni kad stanem,
ne nosi vode,
ni zavoja -
tijelom mi povij rane.
Enes Kišević
U BUDIMPESTI
- I kosaru zelite?
- I kosaru dakako.
Zajedno s djurdjicama.
Zofiku, ipak - sapnuh u sebi -
ne vidjas svakoga dana.
Zakoracih u kisu.
Djurdjice disu.
Kad o rame kucnu me glas:
- Please, sir,
what is the price?
- Nothing - izustim.
I cvijece pruzim.
A osmjeh ljepotici sinu:
zrak se zavitla u piruetu,
ulica u balerinu.
Naidjoh na staricu.
Trotoar mete.
Pridjoh bez rijeci. Kiticu dam.
I isti osmjeh one dame,
Isti prepoznah plam.
Igra se zavuce u moje srce,
svim prolaznicima
prilazih redom.
Djurdjice sitne svima darivah -
svi lice imahu jedno.
Zofiki zurim.
Oci mi gucu.
Budimpesta pod kisom
se stidi.
O, kad bi Pariz imao noge,
pjeske bi dosao da je vidi.
Enes Kisevic
BUDI SUNCE POEZIJE
Budi vječni valcer vir... Vtrlog vjetra nek te vije
Budi glazbe dubok mir...Budi sunce poezije
Budi sve što ja ne mogu...Što mi drugi zgazi, uze
Vrati u ljubav vjeru Bogu... Vrati vatri iskru suze
Budi takva kakva jesi... Ne mijenjaj se za sva blaga
Uvijek nek te miso resi...Ona tiha patnja draga
Ma koliko bila žena... Uvijek više tajna budi
Budi šutnja, al' iskrena...nek te vječno slute ljudi
I daj duši svojoj strepnju...Neka čezne, ljubi, pati
Daj ljepoti smrti zebnju...I u ljubav vjeru vrati
Budi suza na dnu mora... Što je osmijeh oka krije
Budi žubor sa izvora... Budi sunce poezije.
Mudrome čoveku otvorena je svaka zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svet.
Korijen s krilima
Dugo sam letio u prazno.
Treba na zemlju stati.
Uspravno iz nje rasti.
Uspravno umirati.
Ptice su šumi krila,
a šuma pticama korijen.
List ne leti od sebe,
on biva olujom gonjen.
Pod zemljom i u zraku
u isti mah drveće živi.
Drvo je most što diše
izmeđ mrtvih i živih.
I kada ogole grane,
cvrkut ih zazeleni.
Ja ništa rekao nisam:
to jasen šumi u meni.
Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!
TI PIŠEŠ
Ti pišeš:
kako se treba igrati i igrati,
a meni kažeš:
- Sakupljaj te igracke! -
Ti pišeš:
kako treba maštati i maštati,
a ne vidiš od nosa
ni bijele macke.
Ti pišeš
o nekoj slobodnoj slobodi,
a meni:
- Mir! Tišina!' - viceš.
Ti pišeš
kako sunce dan u šetnju vodi,
a vani najobicnija noc je,
pjesnice.
Ti pišeš
o nekoj tamo sreci,
o nekoj ljubavi,
i nekom miru...
A ja i nocas sam moram leci.
Laku ti noc, pjesmo na papiru!
Ćuti i prenesi dalje....
Izgubljeni biser
Jučer, još se srećom osmjehivo dan.
Danas, izgubih biser u travi.
I zalud mi ga je tražiti, znam.
Ali ja isto tako znam
da će sutra doći netko drugi
i naći moj biser,
dosnivati izgubljeni san.
Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!
I ništa kao ne boli
Dan je kao sunčan
Ti si kao veseo
Prolaziš kao ne vide te
Svima je kao lijepo
Svima je kao dobro
I ti si kao suton
Živi se kao u miru
ptice su kao slobodne
budućnost je kao na dlanu
Savjest je kao čista
I sunce je kao jasno
I srce kao pjeva
Svi kao brinu o svima
Svatko je prijatelj kao
Svima je kao stalo do tebe
i do svijeta
I dan kao sviće
I ti se kao smiješiš
I ništa te kao ne boli.
Enes Kišević
Ćuti i prenesi dalje....
Sve Je U Svemu
Izašao sam samo iz sna u san.
Lica se svoga ne sjećam.
Gubitka nema. Plakati čemu?
Opet sam tu. Sve je u svemu.
Dok bijah ko vi, lelujah zrak,
a sad sam kao svjetlost lak.
Tijelo mi više ne baca sjenu.
Opet sam tu. Sve je u svemu.
Izvan života, izvan smrti,
nikakve boli više ne ćutim.
Ne pitam tko sam. Nit težim čemu.
Opet sam tu. Sve je u svemu.
O, kad bih mogao, blaženi grebe,
od svega toga oduzet sebe,
ja sve bih dao za mrvu žara
da opet sebe iz ničeg stvaram.
Poruku je izmenio Cecara, 20.03.2010 u 14:00 Razlog: š, ž, č, ć
Šta sam ja sebi
Mene, zapravo,
Najmanje ima
Kad sam u svemu,
Kad sam u svima.
Samo kad sam sam
Ja znam da jesam
I svemir ovaj biva mi tijesan.
Ovako jedan
Od sebe sam više;
I zrak sam
I onaj koji diše.
Pa ipak me nešto
Vuče i tišti
Da se razbijem
Da se sništim.
Što sam ja sebi?
Ništa u svemu?
Ili sam sve u ničemu?
Poruku je izmenio Cecara, 20.03.2010 u 14:02 Razlog: š, ž, č, ć
Nakit Za Dragulje
Koliko bi se
riznica kraljevskih
ljepotom tvojom
okititi htjelo.
Kolike bi se vile
u svile pretvorile
samo da ti dodirnu tijelo.
O, kolko bisera
na dnu mora
o vratu tvome sniva.
Al, ruke se moje
kao dvije zmije,
sklupčane gnijezde
oko tvoga krila.
Poruku je izmenio Cecara, 20.03.2010 u 14:04 Razlog: č......
Autobiografija
Da nisam bio
bio bih mozzda jednom
ili nikad
da bio sam
bio bih i sad
pa makar ne bio ja
ako vec jesam
neka sam
bolje i sada nego nikada.
EUROPA
Gledajući vijesti o BiH
jedino ju uznemiri
snijeg na ekranu.
(1993)
Enes Kisevic
DAVANJE
To nisam ja,
to si ti,
Ta tvoja se vatra
u meni zari.
Nase je,
ljubavi,
samo ono,
sto smo drugima dali.
Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.
SAN BEZ SNIVACA
Iza mene nece ostati
cak ni tuga.
Osmijeh ce ko duga
nadvit se iznad placa.
Iza mene ce ostati
samo san
koji se nece moci sjetiti
Ni svog snivaca.
Enes Kisevic
Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.
Izvori moraju izgraditi svoj put,
a more ne mora.
Rijeke moraju imati svoj cilj,
a more ne mora.
Sunce se mora svijetu dokazivati,
a more ne mora.
Galeb se mora moru diviti,
a more ne mora.
Ribari moraju mreže bacati,
a more ne mora.
Brod mora imati kapetana,
a more ne mora.
Žene moraju čekati mornare,
a more ne mora.
Svijet mora preko pomora,
a more ne mora.
Svijet mora i što ne mora
da bi živio
Svijet mora da bi preko mora
mora vidio.
Svijet mora,
mora,
mora niz rijeku.
Od smijeha se more valja čovjeku.
Enes Kišević
KONAC
Vode ce stati.
Krv ce stati.
U pepo kam ce
kovitlati.
Bez usta cemo
zemlju zvati.
Zvijezde ce same
sebi sjati.
Zapisa ovog
osim Boga
imati nece
tko citati.
Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.