Moj vrt
Na suncu i na kiši
I danju i noću
Bol je cvet
Bol je cveće
Koje stalno cveta.
Moj vrt
Na suncu i na kiši
I danju i noću
Bol je cvet
Bol je cveće
Koje stalno cveta.
Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid
Priča pred spavanje za decu
Nekazano, rekao je puž.
Neispričano, rekla je kornjača.
Nije važno, rekao je tigar.
Budi poslušan, rekao je otac.
Budi lojalan, rekla je država.
Gledaj kako se penjem, rekla je loza.
Nije važno, rekao je tigar.
Neispričano, rekla je kornjača.
Nekazano, rekao je puž.
Bežaću, rekao je miš.
Sakriću se, rekla je mačka.
Leteću, rekao je vrabac.
Plivaću, rekao je kit.
Budi poslušan i lojalan, rekao je
Otac i
Nek svi umuknu! Dreknula je
Kraljica.
Noć je pala i sva su se
Svetla pogasila
Dok su gradovi
Goreli.
A sad,
Spavaj.
Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid
Sve sam kockar
Ponekad se izvučeš ujutro iz kreveta i misliš:
neću uspeti, ali smeješ se u sebi
sećajući se svih momenata kad si se tako osećao, i
hodaš do kupatila, obaviš šta ima, gledaš to lice
u ogledalu, aj-jaj, aj-jaj-jaj, ali svejedno češljaš kosu,
oblačiš odeću za ulicu, hraniš mačke, uzimaš
novine užasa, stavljaš ih na kuhinjski sto, ljubiš
ženu za zbogom, a onda pokrećeš kola u sam život,
kao milioni drugih još jednom stupaš u arenu.
sada si na autoputu i provlačiš se kroz saobraćaj,
krećeš se ka nečemu i ka ničemu dok uključuješ
radio i nalaziš Mocarta, što je nešto, i ti ćeš se
nekako probiti kroz spore dane i zaposlene dane i
dosadne dane i mrske dane i retke dane, sve tako
prekrasne i tako razočaravajuće, jer svi
smo tako slični i svi toliko različiti.
nalaziš skretanje, voziš kroz najopasniji
deo grada, osećaš se u trenutku čudesno dok Mocart
nalazi put u tvoj mozak i klizi niz tvoje kosti i
izlazi kroz tvoje cipele.
bila je to teška borba vredna toga
dok svi vozimo
kladeći se na sledeći dan.
Poruku je izmenio Kalina, 21.01.2009 u 12:31 Razlog: ...slovce
Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid
da sam propustio da se borim
nigde ne bi bilo mira, nigde utehe, nigde
mudrosti.
noći bi se nizale
kao kolona mrava
koja dolazi da te
odnese.
u svetu koji je zakrčen lažnim
slavnim ličnostima
i nigde ne bi bilo
izlaza.
suočio bi se sa teškom
nemogućnošću dok bi
žvakao svoj tost
ili prao svoje
zube
ili čekao
ishod
foto-finiša
ili testova na
rak.
nigde ne bi bilo glasa koji bi
slušao,
nigde prihvatljivog
boga.
čak bi i smeh u kome si nekad
uživao, čak bi i to
strgnuli sa
tebe
i ostavili te
da konačno
ispariš
kao voda na
kamenu.
u početku se mladost
borila sa njima i
oterala ih;
srednje doba je bilo tu da leči
rane;
a sada je
zrelost ovde
da zabeleži
jednostavnu pobedu.
Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid
nešto stvarno
da, znam da mislite
da grešim
ali
ja znam šta je za mene
a šta nije.
da vam možda ispričam moj san?
okružen sam
debelim betonskim zidovima,
obučen sam u crvenu
mantiju
i sedim za
orguljama.
ništa se ne
čuje.
počinjem da sviram
orgulje.
zvuk nota
istovremeno je
oštar i blag.
to je pomalo opora
muzika
ali među mračnim notama
tu i tamo probija svetlost i
smeh.
dok sviram,
neshvatljiva je tajna
prošlosti
i sadašnjosti
postaje
shvatljiva.
i najbolje od svega,
dok sviram,
je što niko ne čuje muziku
osim mene.
muzika je samo za
mene.
to je moj
san.
Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid
pesma za svingere
volim žene koje nisu živele sa previše muškaraca.
ne očekujem nevinost, ali jednostavno više volim
žene koje nisu do krvi nažuljane iskustvom.
postoji nešto vredno kod žena koje škrto
biraju muškarce;
to se vidi u njihovom hodu
u njihovim očima
u njihovom smehu i njihovim
nežnim srcima.
žene koje su imale previše muškaraca
kao da sledećeg biraju
po diktatu osvete, a ne
osećanja.
kada sebično vodiš igru, sve
radi protiv tebe:
ne možeš zahtevati ljubav ni
tražiti emociju.
na kraju si ostavljen sa bilo čim
što si voljan da daš
a to je često
ništa.
neke žene su delikatna bića
neke žene su dražesne i
čudesne.
ako hoćeš da pišaš na sunce
samo izvoli
ali molim te ostavi dobru ženu
na miru.
Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid
I njegov glas volim . Puknuto peskovit, a ima nežnosti, one taman šmekerski bezobrazne. Prvo sam slušala ove dve pesme sa "Run With the Hunted", pa intervju, pa sve što sam našla.
The Last Days of the Suicide Kid
The Poetry Reading
The Soldier, His Wife and the Bum
Interview with Bukowski
Fan Letter
Sa poslednjeg rođendana
Poruku je izmenio SQUAW, 04.02.2009 u 23:13 Razlog: duplo
te stvari
te stvari kojih se toliko držimo
nemaju ništa sa nama
a mi imamo sa njima
iz dosade ili iz straha ili zbog novca
ili iz maloumnosti;
naš krug i naša sreća
postaju sve manji,
toliko mali da to ne možemo podneti,
bljujemo od Ideje
i gubimo Centar
sve sam vosak bez fitilja
i vidimo imena koja su nekad značila
mudrost
kako znake u napuštenim gradovima
i samo su grobovi stvarni.
''The Days Run Away Like Wild Horses Over The Hills'' 1969.
Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid
Bubašvaba
Bubašvaba je gamizala
preko pločica
dok sam pišao i kad sam
okrenuo glavu
zavukla je dupe u pukotinu.
Uzeo sam otrov i prskao, prskao, prskao
i najzad je bubašvaba izašla
i vrlo me ružno pogledala
onda je pala u kadu a ja gledao
kako umire
s velikim uživanjem
jer ja sam platio kiriju
a ona nije.
Pokupio sam je sa malo
zelenoplavog toalet- papira
i povukao vodu.
To je sve, osim što se
izmedju Holivuda i
Zapadne stalno bavimo time
kažu da će jednog dana
taj soj zauzeti zemlju
ali mi ćemo ih naterati
da sačekaju
još koji mesec.
'' Love is a dog from hell'' 1977.
Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid
Čarls Bukovski, "Predlog za jedan aranžman"
... Želim da umrem nad ovom
pisaćom mašinom
tri reda pre kraja
stranice
s dogorelom cigaretom među
prstima, dok radio i dalje
svira...
Njegov radni sto
Lepo bi bilo umreti za pisaćom mašinom umesto sa dupetom nabijenim u tvrdu gusku. Posetio sam prijatelja pisca u bolnici koji je umirao, milimetar po milimetar, na najgori mogući način. Ipak je tokom svake posete (kad je bio pri svesti) nastavljao da mi priča o svom pisanju (ne kao dostignuću već kao magičnoj opsesiji) i nisu mu smetale moje posete, jer je znao da tačno razumem ono što govori.
Na njegovom pogrebu očekivao sam da se digne iz kovčega i kaže: "Kinaski, bila je to dobra trka, vredelo je." Nikada nije saznao kako izgledam jer je oslepeo pre nego što sam ga upoznao, ali znao je da sam shvatio njegovu sporu i užasnu smrt. Rekao sam mu jednom, da ga bogovi kažnjavaju zato što je tako dobro pisao.
Nadam se da nikada neću tako dobro pisati, želim da umrem nad ovom pisaćom mašinom, tri reda pre kraja stranice, s dogorelom cigaretom medju prstima, dok radio i dalje svira.
Hoću samo da pišem tek toliko dobro da završim tako.
~
"Pisanje nikad nije bilo neki rad za mene. Bilo je, otkad pamtim, uvek isto: uključim radio na stanicu klasične muzike, pripalim cigaretu ili tompus, otvorim flašu. Mašina je radila ostalo. Trebalo je samo da budem tu. Takav postupak omogućio mi je da nastavim i onda kada je sam život vrlo malo pružao, kada je sam život bio horor-šou. Uvek je postojala mašina da me uteši, da govori samnom, da me zabavi, da spase moje dupe, da ga spasem od ludnice. od ulica, od sebe.
Jedna od mojih bivših dama vikala je na mene:
"Piješ da pobegneš od stvarnosti!"
"Naravno, draga", odgovarao sam.
Imao sam i bocu i mašinu. Voleo sam pticu u svakoj ruci, jebeš granu."
TAJNA
Ne brini,niko nema
prekrasnu damu,znaj,i
niko nema cudesnu i
skrivenu snagu,niko nije
izuzetan ili caroban ili
magican,to samo tako izgleda
sve je to trik,fama,prevara,
ne lozi se,ne veruj u to
svet je krcat
milionima ljudi ciji su zivoti
i smrti beskorisni i
kada jedan od njih iskoci
i kada ga svetlost istorije osvetli
ne obracaj paznju,nije to ono
sto izgleda,to je samo jos jedan
nacin da se ponovo zavaraju budale
nema snaznog coveka,nema
prekrasne zene
i barem mozes da umres znajuci
to
imajuci tako
jedinu mogucu
pobedu.
Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.
Devojke u hulahopkama
Devojčice u hulahopkama
sede na klupi i čekaju autobus
izgledajući umorno u trinaestoj
s karminom boje malina.
vruće je na suncu
a dan je u školi bio
dosadan i povratak kući je
dosadan,a
ja prolazim kolima
potajno merkajuci njihove tople noge.
oči im gledaju
u stranu -
upozorene su
na surove i razvratne matore
jarce; ne pada im na pamet
da se olako daju.
a ipak je dosadno
čekati čitave minute na
klupama i godine u
kućama, i knjige koje
nose su dosadne, i hrana
koju jedu je dosadna, i čak su
surovi i razvratni matori jarci
dosadni.
Devojke u hulahopkama čekaju,
iščekuju svojih pet
minuta,a onda će da krenu
i osvoje.
vozim naokolo
i ždrakam njihove noge
zadovoljan sto nikad neću biti
deo njihovog neba i
njihovog pakla, ali skerletni
karmin na tim tužnim iščekujućim
usnama! lepo bi bilo
poljubiti jednom svaku od njih.
do kraja,
zatim ih ostaviti.
Ali autobus ih
uzima prvi.
šta možemo da uradimo?
(what can we do?)
u najboljem slučaju, u Čovečanstvu ima nežnosti.
nešto malo razumevanja i, povremeno,
hrabrosti.
ali sve u svemu, to je masa, koja nema
bogzna šta.
ono je kao velika životinja u dubokom snu
iz kojeg skoro ništa ne može da ga probudi.
kad se pokrene najbolje je u grubosti,
sebičnosti, nepravdi, ubistvima.
šta možemo da uradimo s tim Čovečanstvom?
ništa.
izbegavajte ga koliko god je moguće.
ponašajte se prema njemu kao prema bilo čemu
što je otrovno, zlo i bezumno.
ali pazite. ono ima zakone koji ga štite
od vas.
može da vas ubije bez ikakvog razloga.
a da biste pobegli morate biti lukavi.
malo ih je pobeglo.
morate sami da smislite plan.
nisam upoznao nikoga ko je pobegao.
upoznao sam neke velike
i slavne ali oni nisu pobegli
jer su veliki i slavni jedino
u Čovečanstvu.
ja nisam pobegao
ali nisam prestao da stalno iznova
pokušavam.
nadam se da ću pre smrti uspeti da nabavim
sopstveni život.
Objavljeno u časopisu Prigušivač za ćorke, 1994.
Mrak
Skratio sam ga za levo uvo
Zatim i za desno,
Razneo mu alku na opasaču
Vrelim olovom
I onda ga za skratio
Za sve što valja,
A kad se sagnuo
Da pokupi svoju olovku
I klikere
(sirota kreatura)
sredio sam da ne mora više
da se uspravlja.
Zevnuo sam i
ušao da loknem nešto
a neki tip kao da me
iskosa pogledao
i tako je i umro
iskosa
blenući u mene.
Prizor krvi otvorio mi je
Apetit.
Smazao sam sendvič i
Odsvirao dve-tri balade...
Pogasio sam olovom sva svetla
U toj rupi, a onda
Izašao.
Nigde nikog nije bilo
Pa sam ukokao mojeg konja
(sirota kreatura).
Tada sam video šerifa
Kako stoji na kraju ulice
I trese se
Kao prut na vetru;
Bio je to žaostan prizor
Pa sam ga smirio
Prvim metkom
I milosrdno ohladio
Drugim.
Onda sam se malo izvalio
Na leđa
I kokao zvezde
Jednu po jednu,
Upucao sam i mesec
Pa sam prošetao
I pogasio sva svetla u gradu.
Ubrzo se smračilo
Baš onako
Kako meni prija,
Jer ko će još da spava
Kad mu neko svetlo
Bije u lice.
Legao sam i sanjao
Da sam opet dečak
Koji se igra svojom
Puškicom
I dobija u svim partijama klikera,
A kad sam se probudio
Mojih pištolja nigde nije bilo
I bio sam vezan,
I ruke i noge,
Kao da se neko
Plaši od mene,
I navlačili su omču
na moj ružni vrat
Kao da bi hteli
da me obese,
a neki tip je kačio
vrlo zgodnu poruku
na moju košulju:
ima zakona za tebe
a ima ga i za mene
ima zakona koji te veša
i od tebe pravi leša.
Moram da priznam,
Od lepih stihova
Uvek mi ovlaže oči,
I da ne veruješ
Sve su dame plakale
I kao da su jecale
Imena nekih drugih ljudi.
Očigledno su plakale
Zbog mene
(sirote kreature)
jer sve sam ih redom imao
a zaboravio sam
u onom uzbuđenju
da im kažem svoje ime.
I svi su muškarci izgledali besno
Verovatno zbog dece
koja su nepristojno
Bacala konzerve na mene,
Ali rekao sam im
da se ne uzbuđuju
Jer uopšte nisu pogađala
Nijedan od tih dečaka nije delovao
Da će postati muško od njega:
Sve sam peder
A neki tip se prodrao:
''u pakao s njim!''
i s trzajem sam zaigrao
moj poslednji ples,
pošteno se zaljuljao
i pljunuo barmenu u oko
a onda buljio dole
u bele sise Neli Adams
tako da mi je opet
pošla voda na usta.
Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.
MILIONERI
Vi
Bez lica
Bez ikakvog lica
Što se smejete ničemu –
Samo da vam kažem
Pio sam u sobama za bednike
S imbecilnim pijancima
Čiji je razlog bio jači
U čijim je očima još bilo svetlosti
Čiji su glasovi očuvali neku osećajnost,
I kad bi svanulo
Bilo nam je loše, ali nismo bili bolesni,
Bili smo dekintirani, ali nismo bili prevareni,
Legali smo na naše postelje i dizali se
U kasna popodneva
Kao milioneri.
Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid