To je ljubav. Pokushacu da se sakrijem ili pobegnem.
Rastu zidovi njene tamnice, kao u strashnom snu. Lepa maska se promenila, ali, kao i uvek, jednistvena je. Chemu moji talismani: bavljenje knjizzevnoshcu, nepouzdana erudicija, uchenje rechi koje je koristio oshtri sever da opeva svoja mora i svoje macheve, vedrina prijateljstva, galerije Biblioteke, obichne stvari, navike, mlada ljubav moje majke, ratnichke seni predaka, bezvremena noc, ukus sna?
Biti sa tobom ili ne biti sa tobom je mera moga vremena.
Vec se vrch razbija na izvoru, vec chovek ustaje na cvrkut ptice, potamneli su oni koji gledaju sa prozora, ali tama nije donela spokoj.
To je, vec znam, ljubav: nemir i olakshanje kad chujem tvoj glas, chekanje i secanje, uzzas zzivljenja u buducnosti.
To je ljubav sa svojim mitologijama, sa svojim nepotrebnim malim vradzbinama.
Ima jedan ulichni ugao kojim se ne usudjujem da prodjem.
Vojske me vec opkoljavaju, horde.
(Ova soba je nestvarna; ona je nije videla.)
Ime jedne zzene me odaje.
Boli me jedna zzena svuda po telu.
Horhe Luis Borhes