CAR FRANCUZA (1804-1814 i 1815), strateg bez premca, Napoleon je proširio svoju dominaciju nad čitavom Evropom. Stvorio je Francuske pravne i administrativne institucije i dao zemlji pravu ekonomsku i političku stabilnost,poslije 10 god. revolucije od koje je zadržao neke tekovine, iako je svu vlast uzeo za sebe. Njegov konačan krah može se objasniti samo njegovom prekomjernom ambicijom.
REVOLUCIONAR
Roen 1769, Napoleon Bonaparta je drugi sin Šarla Bonaparte i Leticije Ramolino. Proistekao iz nižeg korzikanskog plemstva, bliskog Francuskoj, postaje poručnik artiljerije 1785. Izjasnio se kao Jakobinac, a 1793 igra odlučujuću ulogu u oslobaanju Tulona od rojalista koji su bili u savezništvu sa Britancima. Neko vrijeme je proveo u zatvoru poslije pada Robespjera. Zahvaljujući Barau, kojem pomaže da uguši rojalističku pobunu 13. vendemijara (5. oktobra 1795),nominovan je za glavnokomandujućeg armije koja je kretala u pohod na Italiju, nekoliko dana prije vjenčanja sa Žozefinom de Boarne u brilijantnoj italijanskoj kampanji (1796-1797), koja će inaugurisati njegovu karijeru stratega, suprostavlja se kako veteranima, tako i voama direktorijuma. Vlast u Francuskoj ga tako udaljava od Pariza, poveravajući mu komandu ekspedicije o pohodu na Egipat ( 1798-1799) koja ima cilj da presječe Englezima put za Indiju. Obavješten i spoljašnjim teškoćama kroz koje Francuska prolazi, vraća se u Pariz i zajedno sa Sijeom organizuje zavjeru protiv direktorijuma.