Naravno da idem na zelenu pijacu. Obišao sam mnoge pijace u raznim gradovima. Najviše mi se dopada splitska pijaca, u neposrednoj blizini Dioklecijanove palače. Posebno uoči dana Svih svetih (ako se ne varam) kada je prepuna raznobojnih hrizantema i ostalog cveća...
Kao mladić sam čak ponekad pomagao jednom rođaku da prodaje robu po pijacama. To mi je jako lepo, a, rekao bih, i korisno iskustvo...
Danas, svake subote idem na pijacu. Šema je gotovo indentična. Sir, krompir i crni luk kupujem kod Mire, brokole, blitvu i španać uzimam kod jednog Dalmatinca, koji mi svaki jesni kući donosi i futoški kupus, dok papriku, paradajiz, beli luk, šargarepu, zelen i celer nabavljam kod braće blizanaca iz jednog susednog mesta. Alevu papriku kupujem kod jedne bake Mađarice, kao i mladi luk i krastavce s proleća, a kod nje naručujem i domaća kokošija jaja...
Svi oni me dobro poznaju i subotom obavezno popričamo, bar na kratko. Pošto godinama kupujem kod njih, doživljavam ih gotovo kao neke rođake...