...nisam primetio da ste pomenuli Rundeka, Djuleta i Caneta...tim redosledom...
...meni lichno jako odgovaraju tekstovi Vuche iz Darkwood-a...
...nisam primetio da ste pomenuli Rundeka, Djuleta i Caneta...tim redosledom...
...meni lichno jako odgovaraju tekstovi Vuche iz Darkwood-a...
A sta cemo sa legendom Duskom Trifunovicem? Njega ste zaboravili? Ili vam nije dovoljno dobar? Pa on je "tata" za 99% nasih cool stihoklepaca.
Pa Dzoni Stulic ... A od stranih Dz.Morison i td. itd.
Poruku je izmenio silvia, 29.06.2008 u 22:11 Razlog: 2 uzastopna posta
Nikola Vranjković, trenutno najbolji srpski textopisac. Amin.
Na svu sreću, ja ti ne mogu pomoći
i umoran sam od traženja rešenja,
koje je uvek na dohvat naših kratkih ruku.
I prolazi vreme, ruke nam jačaju,
ali ne rastu.
A da zakoračiš?
Ne, ne smeš prva,
a ja ne mogu biti ispred tebe.
Da krenemo skupa?
Ko bi se toga setio?
Ne kradi mi međuvreme,
ako već ne osećaš svoje.
Postaću hladan i promeniću se,
ali kad-tad ću eksplodirati.
Ko će da skuplja parčiće? Ti?
Pa ti ne možeš da me skupiš ni sastavljenog.
Ne kradi mi međuvreme.
Ono nije naše.
Ono je moje.
I nije između nas.
Ono je između mene i mene.
Ne kradi mi međuvreme,
bojim se - upašćeš u njega.
Ne kradi mi sebe od mene,
budalo glupa.
Postaćeš međuvreme
i ostaćeš zauvek sa mnom bez mene.
Da, Vranjković, ali, dodala bih i Babića
Zelim svaki dan biti radostan - Branislav Babić
Sasvim dobar dan, nigde nikoga, ocigledno nisam smeo, prica zamara
Oduvek sam zeleo da se saberem, ti ces da razumes, ove korake
Nisam siguran sta se dogadja, vuku me za ruke, smesno izgleda
Moram sve da znam, vrata staklena, voda baca kljuc, zato prati trag
Svidja mi se glas, tih i uredan, pomalo je spor, kako da ga znam
Govori sve vreme mogao boravaka,tokovima kojim kruzim brzog auta
Lice od papira, belo kao sneg, pocinje da pravi,dugom drvored
Mirise mi cvet, more ili slag, jedan mali poklon srcem pakovan
Zelim svaki dan biti radostan
Bas sam danas fin,preterani lik, zivot koji zivim, jedan novi strip
Voleo sam sve ili svakoga, bes i bol sam ostavio sve se pomera
imama dobar plan, da sumrak svitanja, ofarbam po staklu tvojih prozora
Obojeno jutro, nesto najlepse, zvoni mi telefon, san se prekine
Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.
Kebra? Pf. Ništa posebno. Mislim da ni on nema pojma šta hoće da kaže. Nego, evo još jedne Nikolicine...(jesam li pomenuo da sam ga onomad gledao uživo i da je to jedan od 2 najbolja koncerta kojima sam prisustvovao?)
Svetlost na mom dlanu,
potreban je lek za slobodan minut.
Kreni-stani,
idemo natrag na put.
Lepršaju kose, vetar nam krade šešire.
I nizvodno, pa gde stignemo.
Obaveze stalno prekidaju bajku.
Neću više da znam koliko je sati kod nas.
Otvori flašu s vinom i poželi nam sreću.
Polako, ne juri,
imam u glavi vrlo precizan plan.
Podigni čašu, zažmuri,
Ovo je samo prvi običan dan.
I možda niko neće ni znati,
i možda nikog nećemo sresti.
I možda niko neće ni zvati,
upomoć.
Dolazi noć.
A noć blaga, smiruje vetar,
srebrne vile nam mašu sa neba.
Umor, početak velikog sna.
Kapetan vezuje brod.
I niko ovde neće da nas traži.
I ako želim biću pijan do smrti.
Nema pravila i zakon ne važi,
trčim u krug, a sve se igra, sve me vrti.
Srećan sam, to je čudesan dar.
Hiljadu zvukova, a ni z od zla.
Jos samo korak i savladaću strah,
sve je prošlo, sve je iznad nas.
Potpuno drugacije od koncerata.
Nista dragocenije ne videh!
PJ, hvala
i caj i sve
Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.