***
Pišem joj baladu
dok snijeg pada u gradu na riječi
dok topimo male ledene kristale
na prozorima zamrznutim
i mislimo o ptici
pišem joj baladu
o svemu što je htjela
o njenom tijelu okupanom
koje toplo mami
dok nas dvoje u tami jedne sobe
u plavetnilo padamo zauvijek
pišem joj baladu
i ne čujemo ništa osim nas
njeno srce otkucava
ljubav po ljubav
vani je snijeg i noć
a oči nam toplo gledaju
i tako ja nikad
svoju baladu neću zgotoviti
jer nas dvoje
imamo i važnijih stvari
ali prije nego što ostari
mi moramo jednom biti sretni.
***