Krik u noći…

Krik u noći; san u zoru presečen.
Gladan pas tužno od zime jauče,
dok vetar bičem po polju fijuče.
Sa prozora pružila avet ruke,
dohvata dušu i baca na muke.
To mrak želi u pesnicu da zbije,
pa snagom straha u podsvest zarije.
I vatra nova u srcu da gori
vulkan sećanja misli da razgori.
Ka srcu, topla, bučna praskozorja,
rana svitanja kad život buja,
letnjeg dana dok zvezda se probija
do očiju iznenađenog kraja.
Suknu plamen i mraz beše utučen.



Filip Petrović