Filip Petrović - pesme
Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 33
  1. #1

    Filip Petrović - pesme

    DOZIVANjE

    O usne pohotne groznice krvave
    što igrom varke dana zapadnog pred noć javljate se;
    ne skrivajte snove
    haljinom kad u mraku skida se.
    Mirišljava vam kora pozlate mesečeve.

    To po telima milovanje svitaca
    raspuklo se cvetom buktinje, našim sećanjem brokot,
    kokot poljubaca.
    Rasplinuo se drhtajem lokot;
    sada slobodan je prolaz viknu divna noćca.

    Nađoh te tada tu klonulu pod setom.
    Kad ugledala me gde dolazim vrisnula od straha,
    ganuta tim mestom
    ushićena mirisima praha,
    polenom trava selica što vinu se letom.

    Kada zastru oči veđe u dnu čela
    tada pokora gnevna isplivaće nad događajem,
    da pokorno snila
    ti spokojna, predelima bivaš;
    slika nevinosti, gasiš vatru sa tog vrela.

    Dopuštam da odraz, krv gorda poželi;
    lik svoj utisne u nežno tkanje svile.

    Filip Petrović

  2. #2

    Odgovor: Filip Petrović - pesme

    U očnim daljinama iskra dozvana…

    U očnim daljinama iskra dozvana
    da nemir sna raznese prostorom.

    To buđenje novog dana vrelo
    u vatri rađanja čini me nemoćnim.

    Filip Petrović

  3. #3

    Odgovor: Filip Petrović - pesme

    Ne okleva više dotaknuta uspomena…

    Ne okleva više dotaknuta uspomena.
    Krasno se razli k’o pogled po mraku.

    Tek poljubac blagi,
    srcu čar ljubavni.
    Iz zasede – sjaj zvezdani.

    Na izvoru – žubor-pitanje:
    „ Reči, ta gde ste se slile“?


    Filip Petrović

  4. #4

    Odgovor: Filip Petrović - pesme

    Iznudjuješ od vremena…

    Iznuđuješ od vremena da gubi kategoriju trajanja.
    Raspored misli postaje bespredmetan u tvome prisustvu;
    pojavom desežeš granice, kada od žudnje suze mi naviru.

    Zamišljena, dok krećeš se svojim prostorom, pokušavam zid usnulosti da probijem;
    uznemireno predviđam rastojanje između granica jasnosti.
    Dodir je suvišan pred neizmernošću osećanja.


    Filip Petrović

  5. #5

    Odgovor: Filip Petrović - pesme

    Sumnjam u pokret…

    Sumnjam u pokret, u reč, u misao.
    Razapet krik između nemira i slutnje.

    Ne uviđam gde razbija se talas o sprud ravnoteže.
    Strah ostaje kao dokaz izgubljenih iluzija.

    Dozvoli nemiru da spozna gde ponire smisao,
    ti koja sa sobom nosiš svu gorčinu moj povređenosti.


    Filip Petrović

  6. #6

    Odgovor: Filip Petrović - pesme

    Pratim tragove tvoga prisustva…

    Pratim tragove tvoga prisustva sa strahom, otopiće se,
    jer seta gde prebiva, zavesa spokoja pada.

    U razotkrivanju pronađen izgubljeni san
    kad ostvari se želja da postaneš misao.

    Bojim se da će reči da povrede sećanja,
    trebao bih možda da osećam tiše.


    Filip Petrović

  7. #7

    Odgovor: Filip Petrović - pesme

    Premeravani pogledi…

    Premeravani pogledi kao i pokreti.
    Ne postoji potreba da reči iskazuju misao.

    Nakit sam od osmeha s’ vremenom naučio da stvaram,
    ali smisao je izgubila moć da poklanjam ga.

    Vreme je strast, uvek kasno spoznata.
    Tu sam samo jedan od načina tvoga prisustva.


    Filip Petrović

  8. #8

    Odgovor: Filip Petrović - pesme

    Tek sunce spazih, da kraj je dana…

    Tek sunce spazih, da kraj je dana,
    da čudno duva sa gore povetarac.
    Šapućemo sneno na livadi cvetnoj.
    Pokazaćeš mi noćas zvezde gde sijaju setno,
    zabludu moju pod ovom krošnjom neba
    da u snovima tišina vlada večna.



    Filip Petrović

  9. #9

    Odgovor: Filip Petrović - pesme

    PRISUSTVO

    Kakva sublimacija tuge u večnost!

    Da li će vetar u naletu jednom;
    svo lišće… drveće nagim da učini?

    A misao sapeta cvećem
    za svetlom što u mraku žudi?

    A ova prašina noći
    usred dana što sjakti k’o noću zvezde?

    Čaj gorak pojem!
    Ko med tražio je?


    Filip Petrović

  10. #10

    Odgovor: Filip Petrović - pesme

    TIŠINA REČI

    Uđem, tražim, ne nađem;
    kad tišina iz ugla drugog,
    onog istog.

    Gledam, ne razaznajem, vidno polje se rasplinjava;
    tišina negde iza leđa zašla,
    misli pokorava.

    Rečenica se u panici bez smisla sklopila;
    da prodre, ko do nje?
    Ja, pogledom.

    U sam brid noći dovukosmo se nepoželjni;
    mahniti, dovukosmo se do obale;
    opsednuti.


    Filip Petrović

  11. #11

    Odgovor: Filip Petrović - pesme

    SAVRŠEN

    Kamen sam izbrusio;
    zaslepljen je sjajem sopstvenim.

    Govor sam izoštrio;
    reči britke žanju nemilice.

    Kroz okce igle misao provlačim;
    jastučnicu snova prošivam.

    Savršeno sam sposoban
    javu u snu da odsanjam.

    Od suza bisere da pravim,
    ogrlica sreću da uliva.

    Savršen; savršeno nespokojan.


    Filip Petrović

  12. #12

    Odgovor: Filip Petrović - pesme

    SVEST

    Mističan prostor
    u kome se ogleda raskršće iluzija.



    CVET

    Trenutak lepote
    u prostoru bola.



    LjUBAV

    Njena prolaznost me ubija.
    Njena nestvarnost me sahranjuje.



    POEZIJA

    Iznalaženje stvarnosti
    u imaginaciji ogledala.



    STRAST

    Ne.
    Ne možeš mi ništa.



    ODLUČNOST

    Ne objašnjavam.
    Rešen sam.



    SVEĆA

    Dah kraj me? Ni prh!
    Pazi! Topim se.
    Od miline; vitka, tanana.


    Filip Petrović

  13. #13

    Odgovor: Filip Petrović - pesme

    Skokom sa vrha podaće se moru…

    Skokom sa vrha podaće se moru,
    kip isklesan od stene. Vrisak-nebo.
    Strah je ruke svojom snagom prozebo,
    prekaliće taj štit udarac-zvezda.
    Od podneva ponoć, tog se traska da,
    misao puna odzvanjanja zvona.
    Tek zasja svest sa bleskom iz zaklona
    i razvuče dubinom života pramen;
    što širi krilima treptaj prostorom.
    Okret ka suncu, da usne mrmorom
    svežem vazduhu iskažu pohvalu,
    koji za tren je vratio moć telu.
    Skakač odlazi, sen mu na umoru.



    Filip Petrović

  14. #14

    Odgovor: Filip Petrović - pesme

    Reči po telu njenom bih da usnim…

    Reči po telu njenom bih da usnim,
    sebi snagu dam, da zapevam strasno,
    glasom ptica što cvrkuću prekrasno,
    šumorom šuma gore u brdima
    gde grane se viju, miju rukama.
    Mašnom sreće mašem, nadom kraj kama,
    vatre sećanje što gori mislima.
    Setan plovim predelom plamenova
    tiho u noći lepe koja spava.
    Pokušaj da kradom zvuk joj dodirnem
    prene uvek kada koprenu skinem.
    I što magla želja sada po njoj pada,
    tren je radosti kao nadoknada.
    Duboko žudim miris njen da usnim.



    Filip Petrović

  15. #15

    Odgovor: Filip Petrović - pesme

    Noćas bih želeo da pokrijem sne…

    Noćas bih želeo da pokrijem sne
    brezama što predu nežnost-tišinu,
    da gledam njihovih tela belinu,
    kako u vihoru plešu zanosno.
    Lepršave senke plove nemirno.
    To divlja lišće, lebdi naokolo,
    oživi vetrom, a mrtvo je bilo.
    Jednom obraz bi uz njen skut prislonjen
    u dozivanju san meni namenjen.
    Samo hladan dodir beše tada sve,
    da uzavrele suze sledi ih sve.
    I ostah srećan, jer ona me čeka,
    pružajući ruke tako doveka.
    Noćas bih želeo da pokrijem sne.



    Filip Petrović

Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Bezobrazne pesme
    Autor memento u forumu Humor i zabava
    Odgovora: 15
    Poslednja poruka: 10.08.2012, 17:57
  2. Filip Delavo (Philippe Delaveau)
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 24.12.2011, 19:12
  3. Filip David
    Autor tetkaD u forumu Književnost
    Odgovora: 5
    Poslednja poruka: 22.02.2011, 00:38
  4. Traži se prevod pesme...
    Autor 123Rich u forumu Poezija
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 06.03.2010, 17:37
  5. Pesme i priče za laku noć
    Autor NSdjanka u forumu Roditeljski kutak
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 16.01.2010, 22:02

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •