DOZIVANjE

O usne pohotne groznice krvave
što igrom varke dana zapadnog pred noć javljate se;
ne skrivajte snove
haljinom kad u mraku skida se.
Mirišljava vam kora pozlate mesečeve.

To po telima milovanje svitaca
raspuklo se cvetom buktinje, našim sećanjem brokot,
kokot poljubaca.
Rasplinuo se drhtajem lokot;
sada slobodan je prolaz viknu divna noćca.

Nađoh te tada tu klonulu pod setom.
Kad ugledala me gde dolazim vrisnula od straha,
ganuta tim mestom
ushićena mirisima praha,
polenom trava selica što vinu se letom.

Kada zastru oči veđe u dnu čela
tada pokora gnevna isplivaće nad događajem,
da pokorno snila
ti spokojna, predelima bivaš;
slika nevinosti, gasiš vatru sa tog vrela.

Dopuštam da odraz, krv gorda poželi;
lik svoj utisne u nežno tkanje svile.

Filip Petrović