Trenutno citam "Rimske Epigrame" od Sinana Gudzevica. Evo prvog epigrama iz navedene knjige:





Sve sto si vapila, duso, pred tebe se iznelo jutros:
Vecni, jedinstveni Rim, jesenji suncani dan.
Rimom i danasnjim danom do iskapi sladi se duso:
Mani sto danasnja slast sutra je spomen i tist.





a evo i epigrama pod brojem XVI:

Necu vam tajiti, braco, da mnogo sam zahteo puta
K vama da dodjem u Rim, jedan da ostavim plod.

Reci su ove pocetak poslanice svetoga Pavla.
Nesto ih gledam i mnim: svetac sam, braco, i ja.




i jos samo jedan, ovaj je pod brojem XXXVII:

Naglo se pronoc razboleh i padoh u vrucicu groznu,
Uze me drhat i stud, uzbole svakoji ud,
Glavobol primi me strasan i slabost po kostima svima,
Sablastan, potmuo bol podje mi mutiti svest.
Zmiji u procepu nalik ne imajuc mira ni smirka,
Hladan pa topao znoj svunoc sto s mene se li.
Ne dajte, bogovi, nikad da noc mi se povrati takva.
Boli li tako i smrt, ja ne doziveo nju!