imam nekoliko zapochetih, a nikako vremena da ih zavrsim..
jedna od njih je 'Poslednja Kineska carica'..
sta vi citate?
imam nekoliko zapochetih, a nikako vremena da ih zavrsim..
jedna od njih je 'Poslednja Kineska carica'..
sta vi citate?
HOBO Zorana Cirica (NIN-ova nagrada kritike za roman 2001) i GOSPODA I DAME by Terry Prachet
Trenutno citam roman Izmedju dve vatre, pisao je jedan savremeni ceski pisac Mihal Viveg. Cista melanholija, ali jako lepo upakovana u pricice kojima pratimo sudbinu nekoliko srednjoskolaca od tinejdz perioda pa do cetrdesetih. Jako mi se dopada, uskoro je zavrsavam, te je toplo preporucujem.
p.s. Saro Nijagaro, dobila si 5 bambija od Squaw I'm Terry Prachet junky.
Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid
SQUAW kaže:
Hm, thank you, thank you very much Pracet je zakon. Drago mi je sto nisam jedina.
Zavrsih i Kandze, Marka Vidojkovica. Pravi REBEL YELL, posle kojeg sigurno ne ostajete ravnodusni, bilo to u pozitivnom ili negativnom smislu. Moja preporuka je da ako nemate zivaca (ili volite neko "na note" stivo) da pratite nadrkanog pankera koji je 24/7 u erekciji i razbija se od trave, ne zapocinjete ovu knjigu. Mene je vratila u 1996, ali skroz.
Radnja ove moderne bajke odigrava se za vreme burnih građanskih protesta (1996/ 97.) u Beogradu. Glavni junak je student prava koji se fanatično bori protiv izborne krađe. Izgladneo i izneveren od ostatka sveta, svakodnevno odlazi na demonstracije i na taj način bezglavo uleće u situacije opasne po život. Sve se menja kada sreće neobičnu devojku, koja se od drugih ne razlikuje samo po izgledu, već i po načinu mišljenja. Roman Kandže na nov način govori o studenstskim demonstracijama i o tačnosti tvrdnje da je u ljubavi i u politici - sve dozvoljeno.
Evo vam i jedan odlomak, malo pristojniji:
"Napolju je sijalo sunce i bilo je petnaestak stepeni. Od kuce do Pravnog sam plakao, a ispred platoa sam se jedva uzdrzavao. Nista ne moze bolje da natera suze na oci od plavog neba i pticica koje cvrkucu. Vecina je bila u slicnom stanju. Ogromna energija bila je utrosena da dobijemo gradonacelnika i smenimo rektora. Meseci i meseci na ulici, prebijeni ljudi, istraumirani, iznemogli, poludivlji demonstranti ostali su sami sebi. Nemoguce je ziveti u ovakvoj zemlji posle ova tri meseca. Treba bezati. Ali vojska ti ne da pasos. Jedino gde mozes da pobegnes je u svoju sobu, ili da izadjes napolje i pocnes goloruk da srljas na sve sto ti se ne dopada. A ovde mi se manje-vise nista nije dopadalo. Gomila bolesnih iluzija, bratstvo i jedinstvo, srpstvo, komunizam, pravoslavlje. Jahaci apokalipse, koji su od mene i mojih vrsnjaka napravili govanca bez zivota. Jedino sto smo mi sa nasih dvadeset godina naucili jeste kako se hraniti kod keve bivse ribe i kako studirati fakultet koji mrzis iz dna duse, spremajuci se za posao koji ces mrzeti iz dna duse, u zemlji ludaka, tirana i ratnih zlocinaca."
Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid
Kod mene je uvek sto zatrpan sa mnogo zapocetih knjiga, cije je citanje u toku. Trenutno raspolozenje utice na to koju od njih tog dana citam. Ipak, jednoj se uvek vracam i svakodnevno joj posvetim bar nekoliko minuta: Beograde dobro jutro - Dusan Radovic.
'sestre po metli' od vec spomenutog Pracheta...
a najdrazi deo mi je sto je sama knjiga stigla od jedne sestre po metli
"Dervis i smrt" neponovljivi Selimovic
i to zahvaljujuci nasoj dragoj Squaw
"...Ne osvajamo zemlju, vec grumen za svoju stopu, ni planinu vec sliku u svome oku, ni more vec njegovu gibljivu cvrstinu i odsjaj njegove povrsine. Nista nije nase osim varke, zato se cvrsto drzimo za nju.
Mi nismo nesto u necemu, vec nista u necemu, nejednaki s tim oko sebe, ne isto, nespojivo. Razvitak covjekov trebalo bi da ide ka gubljenju svijesti o sebi. Zemlja je nenastanjiva, kao i mjesec, a mi sebe varamo da je ovo nas pravi dom, jer nemamo kud. Dobra za nerazumne, ili za neranjive. Mozda ce biti izlaz covjekov da se vrati unazad, da postane samo snaga..."
You're not your job. You're not how much money you have in the bank. You're not the car you drive. You're not your fucking khakis. You're the all-singing, all-dancing crap of the world.
Sis' samo čituckaj, stići će još nije knjiga cd pa da ne mož' se pošalje! Pratchet je naš, mi smo Pratchetove!yige_gui kaže:
Ja završavam "Dnevnik jedne zime" - Srđana Valjarevića, nastavak kultnog "Zimskog dnevnika". Onaj koji vodi dnevnik se oporavlja od polineuropatije koju je prouzrokovao alkoholizam, i kreće da šparta gradom. Pratimo njegov povratak u život i čitamo izvanredne opise svega i svačega sto špartajući sreće ( i onog što pamti iz stacionara), poznate i nepoznate ljude, opisujući sve ono što bi drugima možda promaklo. Srđan Valjarević je ulični hodač No1, koji na Beogradskim ulicama ume da vidi pravo pozorište i da to pretoči u reči. I da se ne naruga nikome, da sve bude toplo u tim rečima. Sa ovom sam se knjigom lepo uspavljivala i budila. Od mene, pet Bambija.
Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid
"Girl With a Peal Earring", Tracy Chevalier
Gather ye rosebuds while ye may...
Gospodar Prstenova-Povratak kralja.
Iako sam gledala sva tri dela, knjiga je nesto sasvim drugo i totalno mi je drugaciji osecaj dok je citam, nego dok sam gledala film. A i zapocela sam citanje "Dvadeseta supruga" - Indu Sundaresan.
"Bupu pi du pu !"