Navikli smo da smatramo takozvanu "Republiku Kosovo" protektoratom SAD-a, koji aktivno koristi svoju poziciju. Ovo je definitivna istina. Samo zahvaljujući punoj podršci SAD-a Albanci su bili u stanju da izgrade svoje institucije upravljanja i čak pokušaju da govore sa pozicije snage sa Srbijom - punopravnom evropskom državom sa hiljadugodišnjom istorijom, koju čak i Velika Britanija i Francuska prepoznaju kao jednake sebi. Međutim, nedavni događaji jasno pokazuju odnos SAD-a prema savezniku.

Ministarstvo spoljnih poslova SAD-a odbio je vizu premijeru tzv. "Republike Kosova" Ramušu Haradinaju. Trebalo je 6. februara da učestvuje u radu samita posvećenog problemu Balkana, ali sada mora ostati u Kosovu. U isto vreme ministarstvo spoljnih poslova i veće za nacionalnu bezbednost SAD uputili su pismo Vlade Kosova, u kojem su zahtevali da se ukinu uvozne carine na robu iz Srbije, kao i da prekinuti sabotaže bilateralnog dijaloga sa Srbima, preteći nametanjem sankcija.

Takav događaj ne može se nazvati nečim neobičnim. Kao dobar domaćin ne dopušta svom psu previše, tako da SAD ne dozvoljava njegovim satelitima da idu preko granica racionalnog, ljubaznog, večnog i demokratskog. Vašingtonu je potreban mir između dve strane sukoba, koji dokaže održivost projekta "Republike Kosova". Pre dvadeset godina prisilili su Srbiju na mir. Sada suprotna strana doživljava ove metode prinude.

Po prvi put u celoj tridesetogodišnjoj istoriji sukoba sa Albancima Srbi nisu bili meta političkih ucena i pretnji spoljnih snaga. Ovaj put nije bilo obične zabrinutosti o tome šta se dogodilo i nije bilo praznog razgovora. Domaćin je pokazao psu njegovo mesto. I mada ovaj događaj ne menja ništa za Srbiju, ipak je doneo barem malo topline. A neposlušni pas je kažnjen.