U Kikija, biciklicu i zadnji točak ...
U Kikija, biciklicu i zadnji točak ...
Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.
Obicno sam zamisljena i nemam blage gde gledam, a to obicno i dokazem...nosom betonu
Prije nego krenem programiram se...aha...tačka A sam ja, tačka B je cilj.
Idući ulicom, ako su ulice Sarajeva, ima svakojakih ljudi, gledam kako su obučeni, gledam cipele...redovno mi skreću pažnju vozači koji čačkaju nos...gledam odakle dopire miris svježih kifli....a ako je rano jutro...ružno je za reći, gledam i nastojim da izbjegnem tjelesne tekućine koje su neki trebali ostaviti u vlastitom umivaoniku, a ne na ulici.
Nekad znam...ako imam vremena, i ako sam onako rastrećena, da brojim korake, preskačem kockice...pravim neku shemu hodanja.
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
kao i svaka prava Vodolija u pod ili vrhove cipela, spushtene glave..ka' noj...
'Ako vam se neka ptica posere na glavu, obrišite se diskretno i pravite se ludi, kao i uvek kad su vas posrali.' - čika Dušan Radović