Svi ozloglašeni diktatori koji su sprovodili tiraniju nad svojim narodom imali su zajedničke karakteristike. Da bi neko bio uspešan tiranin mora da ima verne sledbenike, odane podanike i vrhovnu moć. Evo 10 razloga koji dokazuju da Aleksandar Vučić prati u praksi proveren recept najpoznatijih diktatora.

1. Mala ili zatvorena država
Srbija je i mala i relativno zatvorena država. Upravo u takvom državnom ambijentu šanse su veće da se izrodi diktator. Naročito je Srbija podložna diktaturi jer je u prošlosti već imala ličnosti koje su se predstavljale kao oličenje vrhovne moći. Narod je već navikao na takvo državno uređenje.

2. Siromaštvo
Plodno zemljište za uspeh jednog tiranina jeste siromašno stanovništvo. Imajući u vidu to da je Srbija jedna od siromašnijih država u Evropi i svetu, potencijalni diktatori uvek koriste nezavidan ekonomski položaj naroda. Istorija beleži i ličnosti koje su samoinicijativo osiromašile svoj narod kako bi njima lakaše vladali. Od dolaska Aleksandar Vučića na vlast, nezaposlenost se povećala, a bruto domaćeg proizvoda je opao u odnosu na 2008. godinu.

3. Nada
Hitler je bio taj koji je osiromašenom nemačkom narodu ponudio nadu. Upravo osiromašeni ljudi, koji su uvek u većini, traže utehu u nekoj ličnosti koja se izdvaja od ostalih i uliva nadu. Jedino šta je Aleksandar Vučić uspeo da realizuje jeste da stvori lažnu nadu kod ljudi pri tom ne učinivši ništa da poboljša socijalni status građana.

4. Sledbenici
Osiromašeni narod često postaje instrument kojim se potencijalni diktatori služe u cilju postizanja vrhovne moći. Svaki tiranin mora da ima sledbenike koji će ga kroz kvazidemokratske institucije i procese postaviti na čelo da njima upravlja i kojeg će oni da sleduju.

5. Podanici
Diktator nikada nije jedinka. On mora da ima svoje verne podanike koji će izvršavati naređenja vrhovnog vođe iako znaju da je to možda neispravno bez mnogo zapitkivanja. Osoba koja im se suprotstavi završava u zatvori što je slučaj i sa Aleksandrom Vučiće. Svako ko mu se suprotstavi iz njegovih redova bude etiketiran kao kriminalac i potom završi u zatvoru bez utemeljenih dokaza. Svaki diktator je pao sa čela države kada mu je narod odbio poslušnost.

6. Moć
Gorenavedeni koraci uzrokuju da samo jedna osoba u državi dobije ogromnu moć. Ta moć može biti konstruktivna ili destruktivna. Istorija nalaže da se velika moć nikada nije konstruktivno koristila.

7. Vrhovna vlast
Svaki diktator mora da ima vrhovnu moć. Prvi potpredsednik Vlade nije vrhovno mesto u državi. Izbori su raspisani da Aleksandar Vučić postane premijer. Predsednik države ima samo ceremonijalnu ulogu u Srbiji jer su mu nadležnosti Ustavom organičene. Predsednik Skupštine, u ovom slučaju, Nebojša Stefanović, ne predstavlja nikakav autoritet iako je Narodna Skupština vrhovno telu u Srbiji. Međutim, vladavina je prepuštena Vladi. Aleksandar Vučić upravo pretenduje na mesto predsednika Vlade, a Skupština je tu samo da “demokratski” verifikuje njegovu samovolju.

8. Ulivanje straha
Svi diktatori ulivaju strah. Svaki protivnik režimu jednog diktatora biva uhapšen i zatvoren. Međutim, da bi ta hapšenja bila opravdana, potrebno je da diktator ima čvrste dokaze za optužnicu što nikako nije slučaj sa Aleksandrom Vučićem. Gotovo svi politički protivnici koje je uhapsio nalaze se na slobodi jer ne postoje čvrsti dokazi za optužnicu. To nam govori da je reč o klasičnom ulivanju straha.

9. Kontrola vojske i bezbednosnih snaga
Kako bi jedan dikatator zaštitio svoju poziciju na čelu države, potrebno je da u svojim rukama pod kontrolom drži organe bezbednosti. Vučić je bio ministar odbrane, ali je podneo ostavku. Međutim, ostao je na čelu protivustavnog tela koje nosi naziv “Biro za koordinaciju bezbednosnih službi”.

10. Ličnost i ego
Svaki diktator je bio poznat po svojoj ličnosti i egoizmu. Egoizam Aleksandra Vučića je neopisiv. Do te granice da je raspisao vanredne izbore samo godinu i po dana nakon redovnih izbora kako bi on i njegova stranka zauzeli vrhovne položaje u državi bez potrebe stvaranja koalicije sa ostalim strankama.

Aleksandar Vučić je ipak kadar Vojislava Šešelja od kojeg je i naučio zanat.