Još jedna noć u kojoj te nemam
nemam kao uvek.
Vršljam po sećanjima
zavaravam obećanjima
da neću slušati našu pesmu.
Bar ove noći neću,
al lažem se
i sebe, i tebe, i druge sve
jer znam da slušaću je.
Slušati dok se ne izliže
dok mi se sećanja ne približe
toliko blizu, nadohvat ruke čak
dok mi zaborav ne da znak
da je tu negde...
a neće nikada to znam
I slušaću je iz dana u dan
dok suze ne presahnu,
dok uzdisaji ne izdahnu
dok ne presahne ime tvoje na usnama mojim
kratko rečeno dokle god živim
(nepoznat autor)