Svirala sam tamburicu, pardon ''prim'', na poziciji
''prim1''... to je bila sekcija u okviru doma kulture... bili smo medju jačim orkestrima u vojvodini... tako da sam nakon desetak godina aktivnog sviranja, dobila diplomu niže muzičke škole i danas, kad čujem tamburaše, prsti sami krenu...
bilo je super i to, što je moj brat svirao a - basprim, tako da smo činili mali kućni orkestar
sigurna sam da su komšije uživale
Krenula sam posle i na solo pevanje (ja imam fantastične glasovne mogućnosti
), ali sam ga ubrzo ''batalila'' - dosadno mi bilo raspevavanje, koje je naravno neophodno , a i postpubertet (koji još uvek traje) je učinio svoje - izlasci, zezanje...