Planete
Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 43

Tema: Planete

  1. #1

    Planete



    Sta je to planeta?

    1.To je telo koje direktno oblece zvezdu, dakle ne kao sto to cine sateliti koji oko zvezde idu kruzeci istovremeno oko drugog tela,
    2.To je telo dovoljno malo da se u njemu ne moze razviti unutrasnja nuklearna fuzija, inace bi to bila zvezda,
    3.To je telo dovoljno veliko da ga njegova sopstvena gravitacije formira u sferni oblik.

    Masa svih planeta zajedno cini 0.135% mase Suncevog sistema.

    Mase u Sunveom sistemu
    Sunce: 99.85%
    Planete: 0.135%
    Komete: 0.01% ?
    Sateliti: 0.00005%
    Asteroidi: 0.0000002% ?
    Meteoroidi: 0.0000001% ?
    Gas i prasina: 0.0000001% ?

    Sunce posmatrano sa:
    (date su srednje ugaone vrednosti)
    1.
    Merkura: 122'40"
    2. Venere: 44'15"
    3. Zemlje: 32'01"
    4. Marsa: 21'
    5. Jupitera: 6'09"
    6. Saturna: 3'22"
    7. Urana: 1'41"
    8. Neptuna: 1'04"
    9. Plutona: 49"



    Podele planeta

    Po svom polozaju planete se dele na unutrasnje i spoljne, a kao granica uzima se glavni asteroidni pojas koji se nalazi izmedju Marsa i Jupitera. Prema tome unutrasnje (engl. inner) planete su: Merkur, Venera, Zemlja i Mars, a spoljne (engl. outer): Jupiter, Saturn, Uran, Neptun i Pluton.

    Ponekad se unutrasnjim planetama (engl. inferior) zovu one koje su blize Suncu od Zemlje (Merkur i Venera), tj. tada je granicnik za ovu podelu putanja Zemlje. Ostale planete od Marsa do Plutona su spoljne (engl. superior).

    Prema strukturi planete se dele na terestricke i jovijanske. Teresrticke (terra = lat. zemlja) planete imaju cvrstu, stenovitu povrsinu, relativno su velike gustine, sporo se rotiraju, nemaju prsten i imaju malo satelita ili ih uopste nemaju (Merkur, Venera). U njih spadaju sve unutrasnje planete: Merkur, Venera, Zemlja i Mars. Od ovih Venera, Zemlja i Mars imaju atmosferu, dok je Merkur prakticno nema - tj. ona je veoma razredjena tako da o njoj i ne mozemo govoriti u ovom nasem, zemaljskom smislu.

    Jovijanske planete su slicne Jupiteru. To su gasni giganti sastavljeni uglavnom od vodonika i helijuma, male su gustine, imaju brzu rotaciju, prstenove i puno satelita i verovatno malo cvrsto jezgro. To su Jupiter, Saturn, Uran i Neptun.

    Pluton se ne uklapa dobro ni u jednu grupu planeta i mogao bi da predstavlj i zasebnu kategoriju. To je ledena planeta sa izduzenom putanjom.
    Velicine

    Po velicini dele se na male (ne treba ih brkati sa malim planetama, tj. sa planetoidima): Merkur, Venera, Zemlja, Mars i Pluton i njihovi precnici ne prelaze 13000 km. Gigantske planete su Jupiter, Saturn, Uran i Neptun. Njihovi precnici prelaze 48000 km.

    Postoji i istorijska podela po kojoj u klasicne planete spadaju sve one koje su poznate od preistorijskih vremena i koje se vide i golim okom. To su Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn. Moglo bi smo reci i da su to prave planete posto su im to ime, planete, dali Heleni. U anticnko doba nije bila poznata priroda ovih tela i uocavalo se jedino njihovo brzo kretanje u odnosu na zvezde, pa otuda i potice naziv planete sto je znacilo lutajuca zvezda. Moderne planete su one koje su otkrivene u novije doba i koje se vide jedino pomocu teleskopa. To su Uran, Neptun i Pluton. Uran je otkrio W. Hersel 1781, Neptun J. G. Gale 1846, a Pluton K. Tomba 1930.


  2. #2

    Odgovor: Planete

    Orbite

    Orbite planeta su elipticne sa Suncem u jednom fokusu. Medjutim ekscentricitet planetarnih putanja je veoma mali te su putanje gotovo kruzne. Izuzetak predstavaljaju Merkur i Pluton cije su putanje u odnosu na putanje drugih planeta naglaseno elipticne. Nagib putanja prema ekliptici su takodje vrlo slicni, sa izuzetkom Plutona.

    Sve orbite gotovo da leze u ravni ekliptike - njihovi nagibi su do 7. Izuzetak je opet Pluton cija putanja prema ekliptici ima nagib od 17,15.


    1

    2 Orbite

    Orbite od Merkura do Jupitera ( 1). U tabeli su brojevima oznacene orbite planeta i vreme u minutima koje je potrebno svetlosnom zraku sa Sunca da stigne do odnosne planete.

    Planeta minuta
    1. Merkur 3,21
    2. Venera 6,01
    3. Zemlja 8,31
    4. Mars 12,67
    5. Jupiter 43,27

    Bela strelica pokazuje smer kretanja planeta posmatrano iznad severnog Suncevog pola (to je smer suprotno od kretanja kazaljke na satu).


    Orbite od Jupitera do Plutona ( 2 ), u tebeli oznacene rednim brojevima. Vreme svetlosnom zraku koje je potrebno da od Sunca stigne do date planete dato je u satima.

    Planeta sati

    5. Jupiter 0,72
    6. Saturn 1,32
    7. Uran 2,66
    8. Neptun 4,17
    9. Pluton 5,48



    Na crtezu su prikazani nagibi ravni ekvatora (crvene strelice) planeta prema ravni njihovih orbita. Prema konvenciji Medjunarodne astronomske unije severni pol planete (oznacen je crvenom tackom) se nalazi iznad ravni ekliptike (narandzasta linija). Iz toga sledi da se Venera, Uran i Pluton rotiraju retrogradno, tj. suprotno od smera rotiranja ostalih planeta. (Crvene strelice pokazuju smer rotacije planete. Unutar svake planete na crtezu dat je i njen graficki simbol).

  3. #3

    Odgovor: Planete

    Merkur( opste)


    Merkur je Suncu najbliza planeta i druga najmanja planeta Suncevog sistema - odmah posle Plutona. Jedno vreme se verovalo da postoji Suncu bliza planeta, pa joj je cak dodeljeno ime Vulkan. Zbog blizine Suncu Merkur je tezak za posmatranje, jer se nikad ne pojavljuje na tamnom nocnom nebu, vec se moze videti jedino u sumrak ili zoru i to blizu horizonta, a ta svetlost prolazi kroz debele slojeve atmosfere koja ometa osmatranje (u drugim prilikama je ili ispod horizota ili ga zasenjuje Sunce). Zbog ovoga Nikola Kopernik, tvorac Heliocentricnog sistema, nikad nije uspeo da vidi Merkur i na to se pozalio pred kraj zivota.

    Za Merkur se znalo jos u praistorijsko doba; poznat od vremena Sumeraca (3 000 godina pre nase ere). Najstariji zapis o posmatranju ove planete pominje poslednji veliki astronom antickog doba Ptolomej (120-180). Radi se o osmatranju od 15. novembra 265. godine pre nove ere. Detaljnije podatke o Merkuru dobijamo tek ovog veka posredstvom americke svemirske sonde Mariner 10. Letilica je lansirana 3.11.1973. da bi 29.3.1974. prosla blizu Merkura i poslala 647 fotografija njegove povrsine.

    U rimskoj mitologiji Merkur je poznat kao bog-zastitnik trgovaca i putnika, dok je u grckoj mitologiji bio poznat pod imenom Apolon kad se video kao jutarnja zvezda, a Hermes, kad se video na nebu kao vecernja zvezda. On je sin boga Zevsa i Maje, bog pastira i stada, puteva i trgovine, zastitnik lopova i glasnik bogova; vodio je duse umrlih u podzemlje.

    Simbol Merkura:
    Poruku je izmenio vlado, 07.08.2006 u 16:29

  4. #4

    Odgovor: Planete

    Merkur ) Orbita )

    Merkur obilazi oko Sunca, na prosecnoj udaljenosti od oko 58 miliona km, po veoma ekscentricnoj putanji (e = 0,206) za gotovo tacno 88 dana. Dokaz za veliku ekscentricnost njegove putanje je taj da je u perihelu udaljen od Sunca samo 46 miliona km, dok je u afelu udaljen od Sunca cak 76 miliona km.
    Maksimalna elongacija od Sunca gledano sa Zemlje, iznosi samo 280 zbog cega se najvise moze posmatrati tokom dana (specijalnim metodama) i malim delom pre izlaska ili zalaska Sunca (najvise se moze posmatrati 1,5 cas).

    Sve do 1962. godine se verovalo da je jedan Merkurov dan iste duzine kao i njegova godina, tj. da je vreme da se okrene oko svoje ose i oko Sunca, jednako. Ali to verovanje je prekinuto 1965. godine od strane Doplerovih Radarskih Opservatorija. Dokazano je da se Merkur obrne oko svoje ose tri puta za svoje dve godine i to pokazuje da jedan dan na Merkuru traje kao 176 Zemljinih dana.

    Rotacija i revolucija Merkura


    Dok nacini jedan obilazak
    oko Sunca Merkur se dva
    puta obrne oko svoje ose.



    - Nagib putanje Merkura prema ekliptici je 7

  5. #5

    Odgovor: Planete

    Na Merkuru

    Merkur je pust svet, sparusen vrelim Suncevim zracima. Njegov reljef neodoljivo podseca na reljef Meseca iako mu nedostaju prostrana lunarna mora karakteristicna za nas satelit. Tokom svoje evolucije, bez atmosferskog omotaca koji bi ga stitio, Merkukr je izbombardovan meteoritima koji su izrovali njegovu povrsinu i stvorili bezbroj kratera svih velicina, od mikro do onih gigantskih razmera. Krateri se cesto preplicu i manji i mladji ruiniraju vece i starije. Ponekad su poredjani u citav venac, nekad poravnati u liniju. Neki krateri imaju centralni vrh, a ima i zrakastih kratera. (Slucaj kada iz kratera izviru duge zrakaste pruge prasine nastale laganim talozenjem nakon eksplozije od udara meteorita). Jedan od najvecih kratera na Merkuru predstavlja Caloris Basin koji ima precnik od oko 1300 km.




    Krateri na Merkuru su udarnog tipa, ali nije iskljucena mogucnost da su neki nastali ikao posledica vulkanskih aktivnosti.
    Pogled sa Merkura

    Planine se izdizu i do nekoliko kilometara u visinu, a protezu se stotinama kilometara u duzinu.

    Posetilac sa Zemlje bi ugledao na nebu Merkura, koje je uvek mracno zbog nedostatka atmosfere, Sunce koje je dva i po puta vece nego na Zemlji i dve veoma sjajne zvezde: krem boje Veneru i Zemlju plave boje.

    Merkur ima veoma veliku gustinu, vecu nego Mesec, i ona iznosi 5,43gr/cm3 i to Merkur cini drugu po redu najguscu veliku planetu Suncevog sistema, posle Zemlje.



    Nebo nad Merkurom. Zbog odsustva atmosfere zvezde se vide kristalno jasno cak i po danu. Gore vidimo nebo sa Merkura kako izgleda u noci 23. marta 2001. u trenutku dok mnogi Zemljani osmatraju M objekte u okviru Mesijeovog maratona. Neki od takmicara u istom trenutku posmatraju Merkur.
    Dva nebeska tele dominiraju na gornjoj slici. To su Zemlja (plavicast krug) i Venera (krem). Vidimo ih dok se lagano priblizavaju horizontu. Gore levo su planeta Mars i zvezda Spika.

    U Merkurovoj unutrasnjosti je dominantno veliko gvozdjevito jezgro precnika od 1800 km do 1900 km.

    Sem povrsinskog dela koji je izbusen kraterima, na Merkuru postoje i ravnice za koje se veruje da su nastale jakim radom vulkana koji su izbacivali velike kolicine lave na povrsinu.


    Struktura Merkura

    Atmosfera na Merkuru je veoma razredjena - toliko da se o njoj i ne moze govoriti u ovom nasem, zemaljskom smislu. Povrsinski pritisak iznosi ~10-15 bara. A srednja temperatura je oko 440 k.
    Sastav atmosfere
    Kiseonik (O2) = 42%
    Natrijum (Na) = 29%
    Vodonik (H2) = 22%
    Helijum (He) = 6%
    Kalij (K) = 0.5%
    Moguci tragovi argona (Ar), ugljen dioksida (CO2),
    vode (H2O), azota (N2), ksenona (Xe), kriptona (Kr), neona (Ne)
    Poruku je izmenio HLEBmaster, 08.08.2006 u 18:35

  6. #6

    Odgovor: Planete

    Neki detalji....

    Merkur je osma planeta po velicini u Suncevom Sistemu. U precniku je manji od Titana (Saturnovog satelita) i Ganimeda (Jupiterovog satelita), ali je zato masivniji od njih.

    Precnik Merkura je za 40% manji od Zemljinog, ali je za 40% veci od Mesecevog precnika.

    Za Merkur se zna jos u praistorijsko doba; poznat od vremena Sumeraca (3 000 godina pre nase ere). Najstariji zapis o posmatranju ove planete pominje poslednji veliki astronom antickog doba Ptolomej (120-180). Radi se o osmatranju od 15. novembra 265. godine pre nove ere.

    Faze Merkura prvi je opazio Hevelius u prvoj polovini 17. veka.

    Prve proracune o prelazu Merkura preko Sunca dao je Kepler za 7. novembar 1631. Taj proracun je zatim omogucio Gasendiju da prelaz i posmatra.

    Prelazi preko Sunca se desavaju samo u maju i novembru. U maju do prelaza dolazi kada je Merkur u blizini afela, a u novembru kada je blizu perihela. Novembarski prelazi su cesci (u odnosu 7:3). Najduzi prelaz traje skoro devet sati (i to je majski prelaz).

    Prvi pokusaj mapiranja Merkura nacinio je G. V. Skjapareli na osnovu njegovih posmatranja planete od 1881. do 1889. Skjapareli je zabelezio postojanje vise tamnih oblasti na Merkuru. Skjapareli veruje da je Merkurova rotacija jednaka njegovoj revoluciji.

    Prve kanale na Merkuru je opazio P. Lovel 1896. Kao i sa Marsom Lovel je i u pogledu na Merkur podlegao iluziji.

    Neobicno krtanje Merkura moguce je objasniti jedino Ajnstajnovom Opstom teorijom relativnosti. Naime, jos su astronomi 19. veka uocili sitne razlike izmedju osmatranih i proracunatih vrednosti u kretanju Merkura i tragali su za objasnjenjem. (Jedno vreme se razmisljalo o postojanju jos jedne planete u blizini Sunca - neki su je zvali Vulkan - koja navodno deformise Merkurovu putanju) Radi se zapravo o keretanje citave Merkurove orbite kako je to prikazano na crtezu desno. Ovakvo kretanje moguce je objasniti jedino snaznim dejstvom gravitacije Sunca a u skladu sa Ajnstajnovom teorijom.


    Rotacija putanje Merkura na crtezu je znatno preterana.

    Prve sugestije da Merkur nema sinhronu rotaciju dao je 1962. W. E. Howard na osnovu merenja dugotalasnog zracenja sa Merkura. Pokazalo se da je tamna strana Merkura (dakle, suprotna od one okrenute ka Suncu) mnogo toplija nego sto bi trebalo da bude da je Sunce nikada ne osvetljava. Ovaj nalaz je potvrdjen 1965.

    Kada je u najboljoj poziciji za osmatranje sa Zemlje Merkur nam uvek pokazuje svoje isto lice (tj. okrenut nam je istom stranom).

  7. #7

    Odgovor: Planete

    Venera


    Venera - druga po redu velika planeta (recnik) Suncevog sistema polazeci od Sunca.To je terestricka (recnik) i najsvetlija planeta (posle Sunca i Meseca najsvetliji objekat na nebu). Od svih planeta Venera se najvise primice Zemlji (na 40 miliona kilometara sto je jednoko oko 1000 razdaljina Meseca od Zemlje). Konacno, Venera je unutrasnja (recnik) planeta.
    Predanja i verovanja
    U nasem narodu Venera se zove Vecernjaca i Zornjaca posto se vidi uvece odnosno u zoru. Zovu je i Danica jer se ponekad vidi i po danu. Narod istice njen lepotu pa kaze za lepu zenu da je lepa kao zvezda Danica.
    Veneru pominje i Varon kada kaze da je Eneja, trojanski junak, ploveci ka Italiji, gledao pred sobom danju ovu 'zvezdu'.
    A 1797. nakon sto je Napoleon pokorio Italiju, Venera se videla po danu i to u podne. Napoleonove pristalice su ovo protumacile kao nebeski znak za dela koja je pocinio njihov vodja i ovu planetu su nazvali zvezdom osvajaca Italije.
    Orbita
    Posto Venerina putanja lezi unutar Zemljine orbite oko Sunca za nas je Venera uvek blizu Sunca. Od Sunca se udaljava najvise 47°. Zato Veneru vidimo uvece na zpadu ili ujutro naistoku (ona naime prati Sunce ili mu pak predhodi). Zatim, ovaj polozaj unutrasnje planete omogucaca da vidimo promene mena Venera (sto je prvi opazio Galilej 1610.) kao i kod Meseca. Za posmatranje te pojave dovoljan je i mali teleskop. Vrlo retko se moze pratiti i prolaz Venere ispred Sunca. Zadnji put je to bilo moguse 6. oktobra 1882. a nov prelaz ce biti tek 8. juna 2004. i zatim 6. juna 2012.
    Atmsfera
    Venera ima gustu atmosferu, ispunjenu bljestavim slojem oblaka. Atmosferu je otkrio cuveni ruski nucnik Lomonosov 1761. prilikom prolaza Venera ispred Sunca. Atmosfera se sastoji uglavnom od ugljendioksida (90%), kiseonika i vodene pare (1,5%), te azota (7%). Atmosferski pritisak je za nas pojam izuzetno visok - preko 90 atmosfera. Toliki pritisak vlada u nasim okeanima na dubini od oko 1000 metara. Temperaturne razlike su minimalne na Veneri sto je rezultat staklene baste koja je opet posledica visokog procenta ugljendioksida u atmosferi. Atmosfera se prostire do visine od 400 km.

    Reljef
    Gusti oblaci nad Venerom sprecavaju da se teleskopima sa Zemlje uoce detalji Venerinog reljefa. Ipak reljef ovo planete je danas dosta poznat zahvaljujuci svemirskim sondama koje su upucene ka Veneri. Neke od njih su poslale nesto fotografija sa same povrsine planete. Medjutim, mape Venere su stvorene na osnovu radarskih osmatranja ovih sondi.
    Povrsina Venere je prilicno mlada - najstariji krateri su nastali pre svega 800 miliona godina (racunajuci na starost Suncevog sistema i vreme nastanka planeta to je tek nedavna proslost). Postojanje atmosfere i visok atmosfersk pritisak uzrok su specificnog isgleda udarnih kratera u poredjenju sa kraterima recimo Meseca. Pre svega mali meteoriti nisu u stanju da dospeju do tla Venere jer potpuno sagore u atmosferi. Zbog toga malih udarnih kratera na Veneri i nema. Veliki meteoriti, koji prezive put kroz atmosferu udaraju o tle, ali istisnut materijal se ne rasprostire daleko od mesta udara (kao npr. kod Meseca), vec se talozi oko nastalog kratera. Postoje forme reljefa koje su ocigledno vulkanskog porekla: tokovi lave, male kupole do 3 km u precniku, te velike vulkanski kupe precnika i po vise stotina kilometara.
    Zatim postoje i korone (formacije slicne kraterima) i formacije koje po izgledu podsecaju na paucinu.
    Inace 20% Venerine povrsine cine nizije. To su oblasti koje leze ispod prosecnog nivoa planete (s obzirom da na Veneri nema vode od cije povrsine bi se merila visina, odn. dubina, za tu svrhu se koristi prosecan precnik Venere). Oko 70% je na nivou prosecnog precnika, a 10% cine visoravni, dakle delovi tla iznad prosece visine.
    Osmatranje
    Venera je jedan od rado posmatranih objekata jer se lako pronalazi na nebu, a i malim teleskopom mogu se uociti njene faze.
    Sta cemo i koliko videti zavisi od polozaja Venere u odnosu na Sunce i Zemlju.
    Kada je Venera u gornjoj konjunkciji (recnik) (polozaj 1 na crtezu) njen ceo disk je osvetljen (puna Venera), ali je s druge strane tada on mali, jer je Venera na najvecoj razdaljini od Zemlje. Uglovna velicina Venere u tom polozaju iznosi jedva 10''.



    U polozaju 2 Venera nam je bliza i njena uglovna velicina je veca (15''). Venera se tada nalazi istocno od Sunca, ali je mi mozemo videti uvece na zapadu. Ujutro Sunce izlazi pre nje pa je svojimom svetloscu zasenjuje.
    Kada prodje 221 dan od gornje konjunkcije Venera dolazi u polozaj najvece istocne elongacije (recnik)i tada se za posmatraca sa Zemlje nalazi najdalje od Sunca, a ugao Sunce-Zemlja-Venera je 47°. Venera je tada u svojoj prvoj cetvrti.
    71 dan kasnije Venera stize u donju konjunkciju (polozaj 5). Uglovna velicina je 64'', ali to je faza mlade Venere kada nam je okrenuta njenanocna strana, te u najboljem slucaju od Venere mozemo videti samo njen tanak srp. Venera je inace najsvetlija u polozajima 4 i 6 tj. 30 dana pre i posle donje konjunkcije.
    Ako se nasa planeta nalazi u ravni Venereine putanje u trenutku kada je Venera u donjoj konjunkciji postoji sansa da pratimo prelas Venere ispred Sunca (samo posebnom opremom za osmatranje jer gledanje direktno prema Suncu moze biti fatalno za oci) Medjutim ovaj spektakl se retko dogdadja (vidite podatke gore)
    71 dan posle donje konjunkcije Venera ulasi u fazu druge cetvrti. Tu je Venrea vec zapadno od Sunca i na nasem nebu se moze videti u jutarnjim satima, na istoku pre izlaska Sunca.
    A nakon sledecih 221 danastize Venera ponovo u gornju konjunkciju. Vreme izmedje dva prolaza kroz gornju konjunkciju (ili bilo koju svoju istu fazu) iznosi 583,92 dana i to je sinodicka revolucija Venere

  8. #8

    Odgovor: Planete

    Zemlja

    Razdaljina od Sunca srednja 149,5979 miliona km = 1 a.j.
    maksimalna 152 miliona km =1,0167 a.j.
    minimalna 147 miliona km = 0,9833 a.j.
    Sidericki period 365,256 dana
    Period rotacije 23 h 56 m 04 s
    Srednja orbitalna brzina 29,79 km`s
    Ekscentricitet putanje 0,016719
    Precnik 12 756 km
    Masa (Sunce = 1/M Zemlje) 328 900
    Gustina (voda = 1) 5,517
    Masa 5,976 X 1024 kg
    1. kosmicka brzina 11,18 km`s
    Srednja povrsinska tempetratura 22? C
    Spljostenost 0,003
    Albedo 0,36


  9. #9

    Odgovor: Planete

    Mars( opste )



    Za Mars se zna od pamtiveka. Svojom crvenkastom bojom i jakim sjajem privlacio je paznju jos praistorijskih civilizacija. Zapise o Marsu nalazimo u drevnoj Kini, Asiriji, Egiptu i drugim drzavama starog sveta. U drugom mileniju pre nove ere Vavilonci vec znaju za neobicno kretanje Marsa unazad. On je jedna od pet zvezda koje ne miruju poput ostalih, vec setaju po nebu. Ove zvezde Heleni ce zvati lutajuce zvezde, ili na grckom: planete.

    Vavilonci su Mars zvali Nergal po svom bogu smrti i kuge. Crvenkast sjaj Helene je asocirao na poteklu krv u ratu i oni ce ovu planetu nazvati Arej po svom bozanstvu rata. Za Indijce opet Mars je vatra nebeska.

    Zauzeti ratovanjem i uredjivanjem svoje sve vece drzave Rimljani nisu imali vremena, a ni smisla za originalna dela u filozofiji, umetnosti i religiji. Sve to, pa i bogove uvezli su iz Helade. Samo su bogovima nadenuli svoja imena. Aresa su zvali Mars.

    Jacina sjaja i crvena boja odredili su i simboliku Marsa. Mars je tako olicenje muskosti, snage, volje, agresivnosti.

    Graficki simbol Marsa je:

  10. #10

    Odgovor: Planete

    Mars ( orbita)

    Ako krenete od Sunca do Marsa cete stici nakon sto presecete putanje sparusenog Merkura, vruce Venere i rajske planete Zemlje. U Suncevom sistemu Mars je cetvrta planeta po redu. Poput ostalih planeta oko Sunca Mars se krece po elipticnoj putanji. Ta putanja ima relatvno velik ekscentricitet (0,0934) pa odstojanje Marsa od Sunca prilicno varira: od 206,6 miliona kilometara (kada je Mars u perihelu) do 249,2 miliona kilometera (u afelu). [crtez ispod prikazuje preterano izduzenu Marsovu orbitu]



    Put oko Sunca Mars predje za nekih 687 nasih, zemaljskih dana (suvise dugo rekli bismo, jer mali Marsovci ocito moraju skoro dve nase godine da cekaju na Deda Mraza).

    Svakih 26 meseci Sunce, Zemlja i Mars (tim redom) se poravnaju, tj. Mars se nadje u opoziciji. Tada je Mars cele noci na nasem nebu i to je dobra prilika za njegovo posmatranje. Jos bolje je kad se dogodi da je Mars i u opoziciji i u perihelu, jer je onda najblizi i Suncu i Zemlji (polozaj A na crtezu levo). To se desava svakih 15 do 17 godina. Gledano sa Zemlje Mars je tada najsjajniji i prividno najveci. Od nas je udaljen blizu 56 miliona kilometara, a njegov prividni precnik iznosi 25".

    Mars je od Zemlje najudaljeniji kad ode sa druge strane Sunca i onda nas od njega deli skoro 400 miliona kilometara (kad je Mars u polozaju C, a Zemlja u polozaju A na crtezu).

    U odnosu na ravan ekliptike Marsova putanja je nagnuta pod uglom od 1,85°. Mehanika kretanja Marsa je tako uredjena da se u perihelu Mars nadje ispod, tj. juzno od ravni ekliptike. To znaci da kad nam je Mars najblizi nesto belje se vidi sa juzne nego sa severne Zemljine polulopte.


  11. #11

    Odgovor: Planete

    Mars izbliza

    Mars je mala planeta. Njegov precnik (6794 km) je skoro duplo manji od precnika nase planete. Gledano iz daljine on izgleda kao savrsena bilijarska kugla, medjutim precizna merenja su pokazala da je ta kugla na polovima malo spljostena pa je njen ekvatorski precnik za 44 kilometara veci od polarnog. Zapravo postoje dva jasna ispupcenja na njemu. To su vulkanski predeli Tharsis i nesto manje na suprotnoj strani Elysium. Geometrijski centar Marsa je pomeren za 2,5 kilometara ka jugu u odnosu na centar mase.

    Kod Marsa pada u oci da je tvorcu (ko god on bio), vec ponestajalo teskog materijala kad je gradio ovu planetu. Srednja gustina planeta Suncevog sistema pocevsi od Marsa definitivno opada. Dok prve tri planete (Merkur, Venera i Zemlja) imaju srednju gustinu od preko 5 g/cm3, srednja gustina Marsa je svega 3,93 g/cm3 (Jupiter 1,33, Saturn 0,69, Uran 1,32 g/cm3 itd.). Jasno je da telo male srednje gustine i male zapremine ima i malu masu. Masa Marsa je skoro deset puta manja od mase Zemlje. Shodno tome i gravitacija Marsa je manja od gravitacije Zemlje (tri puta), a brzina koju neko telo mora da razvije ako hoce da napusti ovu planetu je 5,03 km/sec (1. kosmicka brzina).

    Mars se oko svoje ose okrene za 24,6229 sati i to je, dakle, jedan Marsov dan. Marsov dan se inace zove sol. Ovaj dan je jedva nesto duzi od naseg zemaljskog dana koji traje 23,9345 sati. Medjutim Marsova godina je skoro duplo duza (668,6 sola) jer je i put koji Mars treba da prevali oko Sunca duzi.

    Hemisfera
    Duzina

    Juzna Severna
    Dani Solovi
    Prolece Jesen
    146 142
    Leto Zima
    160 156
    Jesen Prolece
    199 194
    Zima Leto
    182 177
    Ukupno 687 669

    Marsova kugla je naklonjena na jednu stranu u odnosu na ravan orbite, (to je slucaj i sa ostalim planetama). Zbog ovog naklona (kod Marsa on iznosi 24,935) na planeti postoje razlicita godisnja doba. Ima jedna zanimljiva stvar sa godisnjim dobima na Marsu. Zbog relativno velikog ekscentriciteta orbite godisnja doba na Marsu su sasvim nejednakih duzina. Tako na severnoj polulopti prolece traje 194, a jesen tek 142 Marsova dana. Na jugu opet prolece traje svega 142 dana itd. Juzna leta su kratka i topla, a severna duga i hladna.

    Osa rotiranja Marsa usmerena je ka maloj zvezdi SAO 33185 seste velicine u blizini sjajnog Deneba (konstelacija Labud). Ta zvezda je Marsova severnjaca i da je malo sjajnija Marsovci bi sigurno nju koristili za orijentaciju. Ali pod uticajem ostalih tela u Suncevom sistemu Marsova osa rotiranja ne miruje, vec pravi krug po nebu pa se tako menja i Marsova severnjaca. Taj krug osa napravi za 97 000 godina.

  12. #12

    Odgovor: Planete

    Mars ( atmosfera )

    Sastav Marsove atmosfere


    Element
    Simbol
    Procenat
    Ugljen dioksid
    CO2
    95.32
    Azot
    N2
    2.7
    Argon
    Ar
    1.6
    Kiseonik
    O2
    0.13
    Ugljen monoskid
    CO
    0.07
    Voda
    H2O
    0.03
    Neon
    Ne
    0.00025
    Kripton
    Kr
    0.00003
    Ksenon
    Xe
    0.000008
    Ozon
    O3
    0.000003

    U poredjenju sa Zemljom Mars ima vrlo tanku atmosferu. Ona cini tek stoti deo vazdusnog omotaca nase planete. Sastavljena je uglavnom od ugljen dioksida, preko 95%. Svih ostalih gsova, azota, argona, kiseonika itd. ima tek oko 4%.

    Oblaci
    Mada je Marsova atmosfera ovako tanka po njoj ipak krstare oblaci. Na velikim visinama formiraju se dugi i tanki oblaci sastavljeni od vodenog leda i to su tzv. beli oblaci. Vode u atmosferi Marsa ima zapravo veoma malo, svega nekoliko molekula na 10 000 drugih molekula. Zbog niske temperature i niskog atmosferskog pritiska voda moze da postoji jedino u vidu leda ili pare.


    Beli, ledeni oblaci visoko u atmosferi Marsa


    Zuti oblaci nasatju kao posledica snaznih pescanih oluja koje bacaju prasinu u atmosferu na visinu od preko deset kilometara.

    Pritisak
    Atmosferski pritisak na Marsu je oko 100 puta manji nego na Zemlji. Zbog velikih visinskih razlika Marsovog reljefa i ovaj pritisak ima velike oscilacije. Najveci pritisak postoji na najnizim terenima jer je tu i vazdusni stub najveci. Tako je u Hellias basenu, koji lezi cetiri kilometara ispod srednjeg topografskog nivoa Marsove povrsine, izmeren pritisak od 8,4 milibara, dok na vrhu vulkana Olimpus Mons, koji je visok 25 kilometra ovaj pritisak iznosi svega 0,5 milibara. Na "nivou mora" (srednji topografski nivo) pritisak je 6,1 milibara stim sto je prosecan pritisak za celu planetu 5,9 milibara.

    Temperatura
    Mars je hladna planeta. Temperature koje vladaju na Marsu su nize nego sto bi se ocekivalo na tom rastojanju od Sunca. Da je Zemlja na istom mestu bila bi opet toplija od Marsa.

    Temperatura zavisi od latitude i od doba dana. Ona se na Marsu znatno vise menja nego u pustinjama Zemlje. Dnevne promene su vece blizu tla zbog velike sposobnosti tla da isijava toplotu tokom noci. Medjutim za vreme pescanih oluja ova sposobnost tla opada pa su i temperaturne razlike izmedju dana i noci tada manje.

    Na visini od nekoliko kilometara dnevne razlike u temperaturi nisu toliko zavisne od tla i vise zavise od ulaznih suncevih zraka. Oscilacije u temperaturi usled dejstva sunca su ovde pravilne, periodicne i potpuno u skladu sa polozajem Sunca na Marsovom nebu.

    Najnize teperature na Marsu javlaju se zimi na polovima: 140 K (-133 C), a najvise na dnevnoj strani u vreme leta 300 K (27 C). Prosecna temperatura inace iznosi 218 K (-55 C). Velike razlike u temperaturi na jednom mestu u toku godine (30 C) posledica su izduzene Marsove putanje.

    Temperatura naravno opada sa visinom. Na Marsu na svakih jeden kilometar visine temperatura opadne za oko 1,5K.

    Vetar



    Erozija tla pod udarima vetra. Detalj sa severne ledene kape pokazuje pescane dine prekrivene injem.

    Dugo se spekulisalo o promeni imidza Marsa. U velikoj zelji da tamo gore na Marsu postoji kakav takav zivot mnogi astronomi su verovali da pojava tamnih pega posmatrano kroz teleskop pretstavlja sezonsko bujanje Marsove vegetacije. Tek 1954. postavljena je teza da ove promene mozda poticu od vetrova koji bacaju u vis velike kolicine prasine. Vasionske letelice koje su posetile Mars ovu pretpostavku su konacno i potvrdile. Globalne pescane oluje u stanju su da prekriju celu planetu na vise nedelja.

    Ali vetrovi na Marsu nisu uvek tako snazni. Prosecno oni duvaju oko 2 metra u sekundi. U stvari, vetrovi zavise od godisnjeg doba, a i od regiona. Jaki vetrovi duvaju u jesen i zimu u blizini polarnih kapa i to ka istoku brzinom i preko 100 metara u sekundi.

    Pescane oluje uglavnom pocinju na juznoj hemisferi i to u vreme proleca i leta. Tada se velike kolicine prasine podignu u atmosferu. Oko ekvinocija, ravnodnevnice, vetrovi su znatno blazi.

  13. #13

    Odgovor: Planete

    Mars( Rana atmosfera )

    Postoje dokazi da je u dalekoj proslosti Mars bio mnogo prijatnije mesto, bar po meri nas Zemljana. Marsom su tekle vode, atmosfera je bila mnogo deblja i gusca a temperatura - gotovo da je bila kao ovde kod kuce. U to vreme, pre vise milijardi godina, Mars je bio dobro mesto za zivot.

    O posotojaju vode u davna vremena svedoce neke goloske formacije koje veoma mnogo podsecaju na nasa recna korita. Neki tereni jos uvek imaju tragova velikih bujica i poplava. A ima i drugih dokaza. Mars Pathfinder je na Marsu pronasao stene konglomerate. To su stene sastavljene od zacementiranog sljunka u pesku, a za formiranje takvog kamena potrebna je voda. Pa i izobilje peska govori o obilnoj vodi u davna vremena.

    Voda je, dakle, tekla na Marsu, ali to je bilo vrlo davno i trajalo je kratko. (Danas je voda na Marsu zaledjena na polarnim kapama i duboko ispod povrsine planete. Postoji, medjutim, teorija po kojoj na velikim dubinama ipak ima tekuce vode jer je unutrasnjost planete zagrejana od radioaktivnih elementa koji isijavaju toplotu. Ali to tek treba dokazati.)


    Reke su tekle Marsom. Mozda je u ovom recnom koritu bilo zivota.
    Snimak je napravio Viking orbiter u podrucju Mangala Valles
    .

    Postojanje tekuce vode u proslosti dokaz je da je nekada atmosfera na Marsu bila mnogo bogatija nego danas. Jer voda u tecnom stanju ne moze da postoji bez odgovarajuceg atmosferskog pritiska. Ako ste nekad bili na visokim planinama, gde je atmosfera razredjena i pritisak manji, mogli ste videti da voda kljuca na nizoj temperaturi nego u podnozju, cak i na sobnoj temperaturi. U uslovima koji danas vladaju na Marsu voda moze da postoji jedino u obliku leda ili u vidu gasa.

    Dakle, u vreme kada je na Marsu bilo tekuce vode atmosferski pritisak je morao biti mnogo visi sto znaci da je atmosferski omotac bio mnogo bogatiji nego danas. To je opet znacilo i da je temperatura bila visa zbog efekta staklene baste. Mars je bio prijatno mesto.

    Efekat staklene baste

    Jedan manji deo vidljivih (kratkotalasnih) Suncevih zraka se odbija od oblaka dok mnogo veci stize do tla planete i zagreva ga. Kratkotalasni zraci zapravo lako prolaze kroz vodu i gas ugljen dioksida.
    Tako zagrejano tlo isijava energiju u vidu infracrvenih (dugotalasnih) zraka. Ovi zraci nisu toliko prodorni kao kratkotalasni i tesko prolaze kroz gasove vodene pare i ugljen dioksida koji se nalze u atmosferi, pre svega u oblacima. Veci deo infracrvenih zraka se odbija od oblaka nazad ka tlu i tako ostaje zarobljen dodatno zagrevajuci povrsinu planete.

    Ali, sta se desilo sa Marsovom atmosferom? Kako to da je danas ona tako oskudna?

    Pa, glavni razlog lezi u Marsovoj slaboj gravitaciji koju gasovi mogu lako da savladaju. Iz istog razloga ni Mesec nema atmosferski omotac. Kada molekuli gasa iz nekog razloga dobiju dovoljno ubrzanje oni su u stanju da napuste planetu.

    Ovo ubrzanje cestice Marsove atmosfere su u izobilju dobijale u ranoj istoriji Solarnog sistema kada su planete bile izlozene cestim razornim udarima asteroida. Tragovi udarnih kratera danas u izobilju postoje na Marsu. Pri udaru asteroida u planetu dolazi do snazne eksplozije koja je u stanju da citave stene odbaci u medjuplanetarni prostor. Razume se da je dobar deo Marsove atmosfere na isti nacin odlutao sa planete.

    Uporedo sa ovim Mars je poceo da gubi i svoju toplotu, jer je na njemu otpoceo proces obrnutog efekta staklene baste. Toplota koju Mars prima od Sunca je relativno mala pa su se u davna vremena vodena isparenja kondenzovala u obliku tekuceg pokrivaca na tlu. Gasoviti ugljen dioksid je poceo da se rastvara u vodi i zatim hemijski vezuje za stene. Uklanjanje nesto ugljen dioksida iz atmosfere doveo je do slabljenja efekta staklene baste, posto su sada infracrveni zraci sa tla lakse nalazili svoj put kroz atmosferu. To je opet dovelo do snizavanja temperature na celoj planeti. Zbog nize temperature vodena para se vise kondenzovala te se i vise ugljen dioksida rastvaralo, odnosno vezivalo za stene i - planeta se dalje hladila.

    S druge strana Mars nije sposoban da, kao Zemlja, nadoknadi izgubljeni ugljen dioksid. Na njemu nema proizvodjaca ovog gasa. Ono sto je od ugljen dioksida danas ostalo omogucava Marsovoj staklenoj basti da podigne temperaturu za svega nekih pet stepeni. Mars je zapravo od pocetka bio osudjen na ledenu pustos

  14. #14

    Odgovor: Planete

    Marsovi kanali

    Godine 1877. Djovani Virginius Skjapareli, direktor opservatorije u Milanu, je objavio vest da je na Marsu uocio duge, tamne, uzane i prave linije. Ove linije nazvao je canali. Skjapareli nije rekao da su te linije irigacioni ili neki drugi kanali kojima tece voda. Medjutim rec canali ipak je na engleski nesrecno prevedena kao canals umesto channels. Sve tri reci na nas jezik se mogu prevesti kao "kanali", ali rec canal na engleskom oznacava vestacki tvorevinu, vestacki kanal.

    Kako priroda medjutim ne pravi vestacke kanale vest je postala senzacionalna. Ona je znacila da na Marsu postoji zivi svet dovoljno inteligentan i tehnoloski razvijen da gradi kanale planetarnih razmera. Ideja da u susedstvu imamo komsije i to mozda pametnije i sposobnije od nas samih postala je golicava. Prostrujala je svetom i dosla do Persivala Lovela .


    Percival Lowell

    Persival Lovel je bio srecan spoj bogatog Amerikanca i strasnog ljubitelja astronomije. U mladosti je dosta je putovao po Dalekom istoku i ta svoja putovanja je opisao u nekoliko knjiga. Devedesetih godina proslog veka, inspirisan Skjaparelijevim radom, odlucio je da zivot posveti izucavanju Marsa. U tu svrhu podigao je sopstvenu opservatoriju na jednoj planini u Arizoni i zatim proveo bezbroj noci piljeci kroz teleskop. Za sobom je ostavio ispisane beleznice sa preciznim crtezima kanala na Marsu.

    Lovel je bio sasvim siguran u postojanje kanala. Bio je ubedjen da kanale gradi visokorazvijena i mudra civilizacija kako bi sa ledenih polova dovela vodu u suve ekvatorske predele. Kanali su dugi i 3000 km i Marsovcima su bile potrebne snazne crpke da poteraju toliku vodu preko planete. Lovelova Mreza kanala koju je video na Marsu i koju je ucrtavao u svoje beleznice postajla je vremenom sve preciznija, slozenija i veca.

    Kanale su videli i drugi astronomi. Cesto su crtali gotovo iste kanale kakve nalazimo kod Lovela. Cinilo se da covecanstvo nije bilo nikad blize otkricu jedne vanzemaljske civilizacije nego tada. Jedan pariski casopis je 1900. godine ponudio nagradu od sto hiljada franaka onom ko uspostavi kontakt sa vanzemaljskom civilizacijom, ali kontakt sa Marsovcima se cinio tako lakim da je Mars bio iskljucen iz ove nagrade.

    Nisu medjutim bas svi astronomi videli te famozne kanale. Neki su cak dokazivali da je nemoguce sprovoditi vodu sa polova na Marsu jer bi ona vrlo brzo isparila. A navodjeni su i drugi dokazi.

    Ipak u to vreme covecanstvo je bilo sklono verovanju u vanzemaljce. Zemljani su tih decenija i sami gradili velike kanale - Suetski 1869, Korintski 1893, Panamski 1914. Mars se u to vreme cinio veoma slican nasoj planeti. Njegov dan traje koliko i nas, jos 1783. Hersel je utvrdio da Marsove polarne kape menjaju velicinu sa promenama godisnjih doba i da Mars ima atmosferu, a i klimu koja je slicna nasoj zemaljskoj itd. i cinilo se da je Mars veoma pogodan za zivot. Iz tog perioda (1897.) potice i veoma popularna knjiga Rat svetova H. Dz. Velsa u kojoj je opisana invazija Marsovaca na nasu planetu (kasnije ce O. Vels po toj knjizi emitovati radio dramu u vidu vesti sto je izazvalo paniku medju hiljadama slusalaca koji su poverovali u stvarnu najezdu osvajaca sa Marsa).

    Medjutim pouzdanih dokaza za kanale na Marsu ipak nije bilo. Nije bilo ni sigurnih protivdokaza. Sa Zemlje je zapravo i nemoguce tacno utvrditi reljef na Marsu. Bez obzira na kvalitet teleskopa slika koja se kroz njega vidi nikad nije dovoljno jasna zbog debelih slojeva nase atmosfere kroz koju putuju zraci iz svemira. Ta atmosfera je u stalnom komesanju jer se mesaju tople i hladne naslage vazduha. Sem tog u atmosferi uvek ima cestica prasine koje kvare sliku u teleskopu. Da bi se tacno videlo kako Mars stvarno izgleda bilo je nuzno prici mu blize. Mnogo blize. To je bio posao za svemirske brodove.

    A oni su poleteli sezdesetih godina ovog veka. Obleteli su Mars i poslali hiljade fotografija. Fotografije su podvrgnute detaljnim analizama. Na nekim od njih vide se cak i sasvim sitne crte reljefa. Vide se planine, kanjoni, brda, ostaci recnih tokova, samo vestackih kanala nema.

    Kako se moglo dogoditi da iskusni astronomi vide nesto nepostojece? Pravi odgovor na to pitanje tesko je dati. Izgleda da su svi oni samo strasno zeleli da vide kanale i da su podlegli optickoj varci. U maloj titravoj slici u okularu teleskopa neke crte reljefa Marsa oko posmatraca nesvesno spaja u linije koje zapravo ne postoje. To je izgleda jedino objasnjenje.

  15. #15

    Odgovor: Planete

    Na Marsu


    Mars je fantastican svet. Za nas pojam nedostaje mu zubor vode i njihanje zelenih grana, ali sem toga on pruza pogledu raznovrsne i zadivljujuce predele: ogromne hladne pustinje, beskrajno duboke kanjone, presahla recna korita, isusena jezera, velike kratere, visoke ugasene vulkane iznad kojih lebde tanki, paperjasti ledeni oblaci, strme litice koje se gube u izmaglici.... jednog dana Mars ce biti glavna turisticka atrakcija.

    Ako zenemarimo ledene Marsove polarne kape citav Mars izgleda kao da je sastavljen od dve razlicite polulopte. Juzna (zauzima dve trecine planete) je nesto visa od srednjeg topografskog nivoa, za kilometar ili dva, obiluje kraterima iz najranije istorije Marsa i donekle podseca na Meseceve visoravni. Severna trecina Marsa je opet nesto ispod srednjeg nivoa, ima manje kratera i njena povrsina je mladja. Tu se pruzaju blage i prostrane ravnice, nastale verovatno dejstvom erozije i poplava lave. S druge strane ovde su smestene velike i visoke vulkanske visoravni.

    Otkud poticu ove razlike izmedju dve Marsove polulopte jos uvek je misterija. Moze biti da su u kreiranju ovakvog reljefa glavnu ulogu odigrali udari velikih asteroida u davnoj proslosti. Ili su u pitanju neke unutrasnje aktivnosti u periodu formiranja Marsove kore.

    Granica izmedju ovih oblasti nagnuta je u odnosu na ekvator za nekih 30 stepeni. Granica je siroka i strma.



    Jug

    Krateri juzne hemisfere su stari tri do cetiri milijardi godina. Ima ih nekoliko karekteristicnih tipova: velikih sa ravnim dnom, malih dobro ocuvanih sa naglasenim peharom, zatim tu su krateri sa jakim i sirokim bedemima, te krateri na ciji izgled je uticala erozija vetrova. Najveci prepoznatljiv udarni krater je Hellas basen koji ima oko 1600 km u precniku.

    Tu je i neobicna mreza malih dolina koje nalikuju na nase, zemaljske drenazne sisteme, zatim isarani ispreturani tereni, ponekad zatrpani erozivnim dejstvom, predeli potopljeni vulkanskom lavom....

    Najupadljiviji predeo je sigurno ogromna pukotina Valles Marineris, koja se cini kao da je nesto veliko i mocno ogromnom kandzom zagrebalo planetu. Oko 4500 km je dugacka, blizu 600 km siroka i 7 do 10 km duboka.

    Sever

    Na severnoj polulopti padaju u oci dve velike oblasti ogromnih vulkana: Tharsis i Elysium.

    Tharsis je siroka vulkanska zaravan velicine nekih 4000 kilometara koja se dize do 10 kilometara iznad srednjeg povrsinskog nivoa. Manjim svojim delom zahvata i juznu polovininu Marsa.

    Nesto dalje je i Elysium, zaravan visine oko sest kilometara sa tri manja vulkana: Hecates Tholus, Elysium Mons i Albor Tholus.

Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Planete i homoseksualnost
    Autor Crazy Angel u forumu Astrologija
    Odgovora: 5
    Poslednja poruka: 13.08.2008, 05:11
  2. Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 31.07.2008, 18:25

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •