Šarl Bodler (Charles Baudelaire) - Strana 2
Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 45
  1. #16

    Odgovor: Šarl Bodler

    Egzotični miris

    Dok udisem miris tvojih toplih grudi,
    sklopljenih ociju, u jesenje vece,
    ja ponovo vidim te obale srece
    gde jednolicnoga sunca oganj rudi;

    lenjivo ostrvo gde priroda nudi
    svoje divlje voce i cudno drvece;
    ljude cije telo vitko se pokrece,
    zene ciji pogled iskrenoscu cudi.

    Vodjen tvojim dahom u predeo zarki
    vidim luku punu jedara i barki
    jos uvek smorenih morskim talasima,

    dok sa tamarinda zelenih se rusi
    miris koji kruzec nozdrve nadima
    i s pesmom mornara mesa se u dusi.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #17

    Odgovor: Šarl Bodler

    Vino samotnika

    Osobiti pogled zavodljive zene
    Sto po nama klizi kao bijela zraka
    Koju luna salje, nemarna i laka.
    Na jezero medju uzdrhtale sjene,

    U ruci igraca posljednji cekini,
    strastveni poljubac tanke Adeline,
    Muzika sto takvim uzbudjenjem sine
    Ko da cujes ljudski vapaj u daljini.

    Sve to nije ravno
    Slasti sto je dajes u opojnom grcu
    Pokvarenu srcu pobozna pjesnika!

    Tocis mu nadanje, besmrtnost i mladost!
    I divnu oholost, tu prosjacku radost.
    Koja s bogovima izravna bijednika.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #18

    Odgovor: Šarl Bodler

    Litanije Satani

    Anđele mimo drugih lep, mudar i uzvišen,
    bože sudbinom stvaran i hvalospeva lišen,

    Satano, sažali se na ponor bola mog!

    O, kneže u izgnanstvu, prevaren i uvređen,
    ti što se jače dižeš otkako si pobeđen,

    Satano, sažali se na ponor bola mog!

    Ti što sve znaš, o kralju podzemnoga prostranstva,
    iscelitelju vični svih strepnji čovečanstva,

    Satano, sažali se na ponor bola mog!

    Ti što ljubavlju učiš parije odgurnute,
    pa čak i ogubale, da ukus Raja slute,

    Satano, sažali se na ponor bola mog!

    Ti što sa starom, krepkom ljubavnicom u klupku,
    sa Smrću, zače Nadu - ovu ludicu ljupku! -,

    Satano, sažali se na ponor bola mog!

    Ti što prokaženome, na tren pred pogubljenje,
    daješ da gleda rulju spokojno i s prezrenjem,

    Satano, sažali se na ponor bola mog!

    Ti što znaš u kom kutu zemlje surevnjivice
    Bog ljubomoran sakri dragulje hrpimice,

    Satano, sažali se na ponor bola mog!

    Ti što lagume mračne proničeš jasnim okom,
    gde narodi metala u miru spe dubokom,

    Satano, sažali se na ponor bola mog!

    Ti čija krupna šaka od mesečara krije
    kolike mu kraj nogu zevaju provalije,

    Satano, sažali se na ponor bola mog!

    Ti kojim čudom mekšaš pijancu kosti jadne
    kada u pozne sate pod konjske noge padne,

    Satano, sažali se na ponor bola mog!

    Ti što čoveku slabom pomože ruke hitre
    pokazavši mu smešu sumpora i šalitre,

    Satano, sažali se na ponor bola mog!

    Ti što nemilosrdnom Krezu svoj žig ledeni
    stavljaš na podlo čelo, ortače prepredeni,

    Satano, sažali se na ponor bola mog!

    Ti što stavljaš u oči i srce devojkama
    obožavanje rane i strast za krpicama,

    Satano, sažali se na ponor bola mog!

    Svećo pronalazača, palico izagnanih,
    ispovedniče sviju bundžija, povešanih,

    Satano, sažali se na ponor bola mog!

    Poočime svih koje, pun crnog gneva svog,
    iz zemaljskoga raja istera Otac Bog,

    Satano, sažali se na ponor bola mog!
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #19

    Odgovor: Šarl Bodler

    ONA SVA

    Kad jutros, jedva krijuc zlobu
    i u klopku me navodeci,
    Demon u moju udje sobu,
    upita: Da l mi mozes reci
    sta je od sviju lepih stvari
    kojim je oko zasenjeno,
    od crnih il rumenih cari
    sto cine ljupko telo njeno,
    najsladje? Ali dusa rece
    Gnusniku: Svaki deo greje
    isto, iz svakog melem tece
    i podjednako drago sve je.
    Ne znam, kad sve me ocarava,
    sto posebno me tu privlaci.
    Ona me kao noc stisava
    i kao Osvit na me zraci;
    i saglas je preveliko
    sto njenim lepim telom vlada
    da obujmiti moze iko
    sve sastojke tog divnog sklada.
    Preobrazaj me tajni pleni,
    sva cula se u jedno slise!
    Muzika struji dahom njenim,
    kao sto njezin glas mirise!
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #20

    Odgovor: Šarl Bodler

    Ja te obožavam

    Ja te obožavam kao nebo noću,
    O posudo tuge, i tvoju mirnoću
    Ja ljubim sve više što mi bježiš dalje
    Pa i makar mislim da te tama šalje
    Da bi ironično razmak povećala
    Što ga je do neba već priroda dala.

    U divljem naletu nasrćem i skačem
    I k'o crv lešinu ne bih dao jačem!
    I meni je draga, u očaju slijepom,
    Čak i ta hladnoća što te čini lijepom.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #21

    Odgovor: Šarl Bodler

    LETA

    Daj da te grlim, bice zlo i pusto,
    ljubljeni tigre, cudoviste sneno,
    drhtavi prsti nek mi opijeno
    i dugo blude tvojom kosom gustom;

    u tvoje skute sto mirisu tobom
    daj da sahranim misli nespokojne,
    da slasni zadah ljubavi pokojne
    udisem, kao sveli cvet nad grobom.

    Da spavam hocu! Da spavam, pa makar
    i ne ziv! U snu slatkom poput smrti
    bez kajanja cu poljupcima strti
    to lepo telo, glatko kao bakar.

    I nista kao ponor tvog kreveta
    jecaje moje nece da uspava:
    tvoja su usta puna zaborava,
    u poljupcima tvojim tece Leta.

    Sudbini svojoj, odsad svojoj slasti,
    pokoricu se ko sudjenoj kobi;
    mucenik krotki, koji nevin dobi
    kaznu da muke plamte mu u strasti,

    svojoj cu mrznji ja dati da pije
    Nepentes, otrov koji duh moj zudi,
    s ljupkih vrsaka tvojih ostrih grudi
    gde nikad srce tamnovalo nije!
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  7. #22

    Odgovor: Šarl Bodler

    Vino ubojice

    Mrtva je! No to sam htio.
    Mogu piti dokle hocu.
    Koliko je puta nocu
    Njezin glas me otrijeznio.

    Ko pravi kralj se osjecam!
    Zrak me moze ponijeti...
    Zaljubili smo se ljeti.
    Tko kaze da se ne sjecam?!

    Zedjanje me rastrgalo.
    Toliko mi treba vina
    Kolika je i dubina
    Njena groba. - Nije malo.

    Lezi na dnu jedne jame
    I jos sam je zatrpao
    Kamenjem, kako sam znao.
    - Mozda je i nema za me!

    U ime svih zaklinjanja
    Danih dok smo se grlili,
    Da bismo se pomirili,
    Ispunili obecanja,

    Jos sastanak muz joj nudi,
    Na cesti, kad noc je pala,
    I dosla je! - Luda mala!
    - Svi smo vise-manje

    Ostala joj je ljepota,
    Al je umor vec bolio.
    Previse sam je volio:
    "Spasi se od toga zivota!"

    Tko od ljudi da me shvati?
    Tko od glupih pijanica
    Bolesna i gnjila lica
    Zna od vina pokrov tkati?

    Olos sav u smradu, gubav,
    Ko masina od celika
    Ne zna koliko je velika
    Jedna ziva, prava ljubav

    Puna crnih opojnosti,
    S uzbudjenjem samog pakla,
    S otrovom i sjajem stakla,
    S lancima i lupom kosti!

    Slobodan sam! O divota!
    Nocas bit ce opijanja
    I bez straha i kajanja
    Tu cu leci pokraj plota

    I spavati kao pseto!
    Kola s teskim tovarima
    I kamenje sve u njima
    Moze bijesno doci, eto,

    I smrviti moju glavu
    Ili me raspoloviti
    Stalo ce mi, bome, biti
    Koliko za Bozju Slavu!
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  8. #23

    Odgovor: Šarl Bodler

    Stranac

    - Koga najviše voliš, zagonetni čoveče, reci? Oca ili majku, sestru ili brata?
    - Nemam ni oca ni majke, ni sestre ni brata.
    - A prijatelji?
    - Do dana današnjega nisam upoznao smisao ove reči.
    - A domovina?
    - Ne znam na kojoj je širini smeštena.
    - Lepota?
    - Rado bih je voleo da je boginja besmrtna.
    - Zlato?
    - Mrzim ga kao što je vama mrzak bog.
    - Pa šta onda voliš, neobični stranče?
    - Volim oblake... što prolaze, tamo... divne oblake!
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  9. #24

    Odgovor: Šarl Bodler

    TMURNO NEBO


    Tajanstvene zjene maglom prekrivene,
    Jesu li ti plave, sive il' zelene?
    Sad gledaju njezno, sad zure okrutno,
    Odrazuju nebo nehajno i mutno.

    Ti si kao mlaki, natmureni dani,
    Kad sred srca grca jad neisplakani,
    A neznane boli po zivcima ruju,
    Sto se duhu snenom ludo ismjehuju.

    Ponekad si nalik na divne obzore,
    Gdje lomace sunca u maglini gore.
    U kakvom si sjaju, oroseni kraju,
    Kad te s nujno svoda ognji obasjaju!

    O zeno opasna, o carobne klime
    Kako snijeg tvoj voljet i stud grobne zime?
    O da li cu od nje, mrazne, neumolne,
    Izmamiti slasti opojne i bolne?
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  10. #25

    Odgovor: Šarl Bodler

    LJEPOTA


    K'o san kamen, smrtni! Ja sam puna cari,
    A grudi, što svakog zanose na svijetu,
    Stvorene su da bi nadahle poetu
    Ljubavlju vjenijom i nemljom od tvari
    U plaveti vladam kao sfinks neshvacen;
    S labudjom bjelinom snježno srce mi je;
    Mrzim pokret koji pomijera linije,
    Nikad se ne smijem i nikad ne placem
    Pjesnici, uz moje oblike goleme,
    Što ih podsjecaju na kipove gorde,
    U ucenju strogom izgubice vrijeme;
    Jer imam, da sludim ljubavnike bodre,
    Ogledala cista gdje sve ljepše dajem:
    Oci, krupne sa vjecitim sjajem!
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  11. #26

    Odgovor: Šarl Bodler

    JEDNOJ PROLAZNICI



    Ulica je zaglušna vripšala oko mene.

    Duga, tanka, u crnini, veličanstvo bola,

    Prošla je neka žena, a ruka joj ohola

    Pridizaše, njihaše skutove svoje;



    Hitra, otmjena, s nogom kao u kakva kipa.

    A ja se napajah, u grču osobenjaka,

    Njenim okom, olovnim nebom olujnog znaka,

    Što zanosnu blagost i smrtonosnu slast sipa.



    Jedna munja? A zatim noc! - Trenutna prelesti

    S čijeg pogleda namah novim životom dišem,

    Zar ću te samo u vječnosti ponovo sresti?



    Drugdje, daleko! Prekasno! Možda nikad više!

    Jer ne znaš kuda ću, ne znam kuda si nestala,

    Ti koju koju sam mogao voljeti, ti što si to znala.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  12. #27

    Odgovor: Šarl Bodler

    Veze

    Priroda je hram gde mutne reči sleću
    Sa stubova živih ponekad, a dole
    ko kroz šumu ide čovek kroz simbole
    ma što ga putem prisnim pogledima sreću.

    Ko odjeci dugi što daljem se svode
    u jedinstvo mračno i duboko što je
    ogromno ko noć i kao svetlost, boje
    mirisi i zvuci razgovore vode.

    Neki su mirisi ko put dečija sveži,
    zeleni ko polje, blagi ko oboje,
    drugi iskvareni, pobednički, teži,

    što u beskraj prostiranje svoje,
    kao ambra, mošus, tamjan, raskoš njuha
    koji peva zanos čula nam i duha...

    Ubica mekog srca.

  13. #28

    Odgovor: Šarl Bodler

    BLAGOSLOV


    K nebu, gdje mu oko vidi tron od zlata,
    Vedri Pjesnik ruke diže, i, od sjeva
    Razgranjenih munja bistrog duha svoga,
    On ne vidi rulju što je puna gnjeva:


    Blagoslovljen da si, Bože moj, što patnju
    Dade nam za lijek grjehova nam kletih
    I da sok nam bude člst, najbolji, koji
    Kr'jepeć u kraj vodi uživanja svetih!


    Znam da mjesto čuvaš Pjesniku gdje sretni
    Redovi se nižu svetih Legiona
    I da ga pozivaš na vječito slavlje
    Trona, i Kreposti, I Dominaciona.


    Znam: samo je patnja plemenitost koju
    Zub zemlje I pakla ne može da dira,
    A za gradnju treba mistične mi krune
    Rad sviju vremena I sviju svemira.


    Izgubljeno blago prastare Palmyre,
    Neznane kovine, biser mora tajnlh,
    I u tvojoj ruci, premalo bi bilo
    Za dijadem taj mi vedri, l'jepi, sjajni;


    Jer će on mi biti samo od čista sv'jetla
    S ognjišta iskonskog, vrela svetih zraka
    S kojih oči smrtne - sjaj kad svoj sav daju -
    Zrcala su plačna, puna polumraka".
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  14. #29

    Odgovor: Šarl Bodler

    Mačke

    I strasni ljubavnici i naučnici umni
    jednako vole, kada u zrelo zadju doba,
    snazne i blage mačke,koje iz toplih soba
    ne miču, ko ni oni, i mrze život sumni.

    Odane nasladama i učenosti, one
    svuda tišinu traže i tminu punu groze;

    Had bi ih zapregao da crna kola voze,
    samo da mogu ropstvu da gordu glavu klone.

    One su, plemenite, kao velike snene
    sfinge u predubokoj samoći ispružene
    i kao da ih neki beskrajni san zapaja;

    niz plodna im se bedra iskri magičan blesak,
    i od zvezdica zlatnih,sićušnih kao pesak,
    zenice su im pune zagonetnoga sjaja.
    Poruku je izmenio Cecara, 11.03.2010 u 22:56

    Ubica mekog srca.

  15. #30

    Odgovor: Šarl Bodler

    Volim da se prosetam Montparnasse-kim grobljem. Uvek me obmota tisina i neki mir...

    Les Fleurs du mal - LXIX. La Musique
    La musique souvent me prend comme une mer !
    Vers ma ple toile...
    (Muzika me cesto odnese kao more !
    Ka mojoj izbledeloj zvezdi...)

    Qui vit content de rien possde toute chose.

Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Charles Bukowski (Čarls Bukovski)
    Autor SQUAW u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 128
    Poslednja poruka: 07.08.2018, 16:51
  2. Čarls Dikens (Charles Dickens)
    Autor Cecara u forumu Književnost
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 08.02.2012, 23:06
  3. Charles C. Finn
    Autor gaga73 u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 05.03.2010, 12:44
  4. Arthur Charles Clarke (Artur Čarls Klark)
    Autor MaNemoj u forumu Književnost
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 24.12.2009, 23:22
  5. Arthur Charles Clarke
    Autor Goga u forumu Književnici
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 10.08.2008, 23:29

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •