Nisam ni jedna od ovih Ali ovu devojku, ženu na poslednjoj slici isto poznajem, ona isto uživa na keju, kad god nađe vremena
Ovo smo sin i ja na Reciklažnom maratonu, na keju, naravno
Nisam ni jedna od ovih Ali ovu devojku, ženu na poslednjoj slici isto poznajem, ona isto uživa na keju, kad god nađe vremena
Ovo smo sin i ja na Reciklažnom maratonu, na keju, naravno
Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...
Na današnji dan, lane.
Nego, nešto razmišljam: da li zabraniti kafiće na keju?
Odsediš sat-dva uz neko piće, pa posle kažeš 'rekreirao se na keju'. Devalvira se tako znoj onih koji su ga lili časnim naporom.
Već šmeker?
Ima se na keju i za kime okrenuti.
Valja na vreme početi sa vežbanjem.
Evo jedno upozorenje za rupu na putu Super su se setili, jer ni malo nije naivno ako rolerima uletiš u nju
Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...
Kažu da je fotografisanje postalo ubedljivo najzastupljeniji hobi na planeti.
Na keju se to lako uočava, bilo da je objekat Tvrđava, kej ili ljudi na keju...
Ima priličan broj ptica koje se u pesmama i opisima prirode pominju. A ove naše, kontinentalne galebove niko ne pominje.
'Istočna okretnica'
Ne znam da li ima neki naziv ova petlja za okretanje bicikla kod Kanala, pa ja joj dajem ovaj.
Na prilazu 'Luki Novi Sad' je prilično živahno.
Martovsko uredjivanje zelenila.
Opa, sređuje se i taj deo keja...poslednji put kad sam bila, taj deo nije baš bio reprezentativan
Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...
Sunce kasnog popodneva stvaralo je lepe slike i odraze u Dunavu.
Ako mene pitate - ja sam za manje krutosti.
Ljubite se gde god stignete!
Na našem Keju uvek se nadje ponešto zanimljivo za sliku: rekreativci, pecaroši, bele ladje...
Jednog aprilskog jutra svega toga je bilo u pola sata koliko sam se pored Dunava zadržao.