JUŽNA SRBIIJA - MALO PORED REKE PČINJE
Kraj juna sam znao kao najlepše vreme za letovanje i putovanja - dugi dani, bujna priroda prijatna temperatura... No, već nekoliko godina uzastopce nije tako.
Južnu Srbiju malo ili uopšte ne poznajem. Putovanje ka Ohridu isplanira sam da nešto od tog nepozntog vidimo. Plan je bio da granicu sa Makedonijom predjemo kod manastira Prohor Pčinjiski, odnosno, umesto da putujemo autoputem prodjemo jednim delom pored reke Pčinje.
Iz Vranja nas je kiša oterala, a teški oblaci su nas pratili. Uslova za lepe fotografije nije bilo, ali ipak sam nešto nakupio da prikažem sa tog dela putovanja.
U pripremanju za put našao sam da je blizu Trgovišta stara crkva kategorisana kao spomenik kulture velikog značaja.
Stao sam da šklocnem ovaj slikovit predeo. Kasnije sam ustanovio da je u slici i crkva koju sam tražio iako je tada nisam ni zapazio.
Na usponu ka crkvi - u daljini je Trgovište a u dolini reka Pčinja.
I u drugom pravcu - tok Pčinje nizvodno od crkve.
"Vražja Crkva"
U blizini Trgovišta, tačnije u selu Donja Trnica, nalazi se crkva iz XIV veka posvećena Bogorodici. Crkva se nalazi na vrtoglavoj visini iznad reke Pčinje, na uzvišenju koje je okruženo kamenim figurama sličnim figurama iz Đavolje Varoši. Meštani ove kamene figure nazivaju vražjim kamenjem. Postoji priča da se još od izgradnje niko ne venčava niti krštava u crkvi jer je, po legendi, prvi par koji se venčao poginuo odmah nakon izlaska iz crkve - konj koji ih je nosio se "uštrkljao" niz padinu. Zbog ove legende crkva je još poznata i kao vražja crkva. (sajt Prolesje)
''... Декоративност зидања особито је изражена на апсиди и постигнута коришћењем опеке која на фасадама образује цик-цак орнамент... Живопис је делимично сачуван и обухвата зону стојећих фигура и циклус Великих празника проширен одабраним сценама из живота Богородице, патрона храма... Услед непостојања других извора, ова црква се по својим архитектонским и сликарским одликама датује у период између 1350. и 1380. Тек у XIX веку је уз стару цркву дограђена припрата, која јој је прилагођена ширином и висином. (Споменичко наслеђе Србије, Завод за заштиту споменика културе РС, 2007.)
Do Trgovišra nismo otišli jer smo zbog čekanja da kiša prestana izgubili dosta vremena. A bogato rascvetane livade nisu ni niski oblaci sakrili.
U povratku na put koji vodi prema Makedoniji naišli smo na selo Sveta Petka. Prolazeći pored crkve učinilo mi se da može biti zanimljiva pa smo zastali.
''Село Света Петка се налази у околини Врања. Током 19 века под отоманском влашћу оно припадала Врањској нахији. После 1878 је посталоо део Прешевске нахије, а остало је на самој граници Србије до Балканских ратова.
Сеоска црква представља сложену целину која је формирана кроз целу другу половину 19. века. Храм Свете Петке, по коме је и село названо, изграђен је 1855-58. на темељима старије цркве...''
''...Иконостас су осликали зографи Вено и Зафир касније, године 1868. Сликари Македоније зоографског правца интензивно су ангажовани на овом подручју. Изградња иконостаса и иконографскг програма спадају у типичне решења преградних зидова 19. века, као што се може видети у области Јужне Србије...'' (Према сажетку на енглеском језику уз дело Зарић Ирене)
Prelazeći prevoj prema manastiru Prohor Pčinjski slikao sam tablu.
Ubrzo se sa visine povremeno video manastir.
Manastir Sveti Prohor Pčinjski se nalazi na šumovitim obroncima planine Kozjak, na levoj obali reke Pčinje, u blizini sela Klenike, 30 km južno od Vranja. Prema predanju, podigao ga je u 11. veku vizantijski car Roman Diogen u znak zahvalnosti Svetom Prohoru Pčinjskom, koji mu je prorekao da će postati car...''
''...Jedna od najopsežnijih obnova zasluga je kralja Milutina, koji je angažovao 1316. ili 1317. godine solunske slikare Mihaila i Evtihija da oslikaju novi hram. Posle kosovske bitke manastir su razorili Osmanlije, a 1489. godine obnovio ga je Marin iz Kratova. Tada je oslikan freskama koje se ubrajaju u najznačajnije umetničke tvorevine svog vremena...''
''Značaj za Republiku Makedoniju
Dana 2. avgusta 1944., u manastiru Sveti Prohor Pčinjski održano je zasedanje Antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Makedonije (ASNOM) koje je odlučilo da se osnuje makedonska država kao članica federalne Jugoslavije. Ovaj događaj se u Makedoniji slavi kao Dan državnosti...'' (Vikipedija)
Poslednjih decenija obeležavanje ovog događaja u manastiru bio je jedan od povoda za sukob Srpske pravoslavne crkve i vlasti Republike Makedonije.
''...У манастирском комплексу су два стара конака. Доминира врањски конак монументалних размера и лепоте, изграђен између 18541862. понајвише заслугом Хаџи-Михаила Погачаревића, трговца из Врања...''
Vranjski konak je godinu dana pre naše posete dat u zakup kao turistički smeštajni objekat.
''... Део фресака, са потписом Михаила, откривен је на северном зиду. После турских разарања храм је заслугом ктитора Марина из Кратова обновљен и осликан фрескама 1489, које се по стилским одликама сврставају у најзначајнија сликарска дела с краја XV века у Србији. Капела са јужне стране цркве осликана је у XVI веку фрескама високих уметничких квалитета. Садашња монументална вишекуполна црква, сазидана 1898, обухватила је добрим делом старија здања...'' (Споменичко наслеђе Србије, Завод за заштиту споменика културе РС, 2007.)