Pre neki dan, 17. avgusta, u 78. godini umro je poznati pesnik, kompozitor, slikar, prvi jugoslovenski kantautor i čovek koji je na ovim prostorima zabavnu muziku opismenio, Arsen Dedić.
Moram priznati da ga kao dete nisam baš voleo slušati. Međutim, uz roditelje, nekako sam se navikao na Arsenove pesme, a kao puberetlija počeo sam otkrivati u njegovim muzičkim numerama jedam neobičan svet misli i reči koji mi je sve više i više prijao i tako do dana današnjeg. Kako reče Igor Mandić, Arsen je bio filozof u haiku formi.
Snimio je preko dvadeset albuma, napiso preko 30 zbirki poezije, komponovao za filmove, serije, a na početku karijere glumio je i manje uloge u nekoliko filmova. Svoj prvi koncert održao je pre pedeset godina u Beogradu. Imao je dvoje dece, Sandru iz prvog braka i Matiju (dobio je ime po Matiji Bećkoviću) sa Gabi, Hvarankom iz poznate porodice Novak. Njegovi prijatelji, što u šali što u zbilji umeli su da kažu za Arsena - Jako je voleo žene i sve ih je voleo, a lagao je samo svoju Gabi.
Rođen je u Šibeniku, gradu u kojem sam proveo deo svoje mladosti pa valjda zato možda i najviše volim pesmu O, mladosti, koju je Arsen napisao pre ravno 44 godina. Iako vremenski period od četiri decenije nije beznačajan ni za jedan ljudski vek, postoje muzičke numere kojima vreme uopšte ne smeta. Naprotiv. One traju iz godine u godinu, iz decenije u deceniju, sve lepše, zrelije i bolje, dok ih brojne generacije pevuše i prisvajaju kao da su baš za njih spevane. Takve pesme se po pravilu ne mogu vrednovati, jer su jednostavno neprocenjive, pošto su univerzalne, da ne kažem savršene....
O, mladosti
Poklanjala si, al' si krala,
I nevjerna si bila ti.
Ne, suviše mi nisi dala -
O, mladosti, o, mladosti.
O, mladosti moja...
To škrto sunce što je palo,
Ta ljubav jadna, kratki sni,
Za uspomene to je malo -
O, mladosti, o, mladosti...
Daj stani na čas i daj mi snage
Da oprostim se bar od nje,
I da mi društvo pjesmu svrši,
I da se čaša ispije.
Još prepun nade, što da radim ?
Na pola puta tek smo mi,
A jutros već su drugi mladi -
O, mladosti, o, mladosti.
O, mladosti moja...
Pa zbogom, budi bolja s drugim
I daj mu više nježnosti,
Jer to je ništa što ja gubim -
O, mladosti, mladosti...
Daj stani na čas i daj mi snage
Da oprostim se bar od nje,
I da mi društvo pjesmu svrši,
I da se čaša ispije...
Arsen Dedić (1971)