Čitanje iz dlana
Kad umreš, i metnu te u zemlju,
I oči ti popiju mravi, ovako,
I dušu ti pozoblju bube, ovako,
Samo tvoja kosa ostaće da živi,
Jer kosa je nešto drugo nego ti:
Kosa ti je čovek u čoveku,
Neki sveti vetar u čoveku,
Brate glupavi.
Pa kad opet umreš, i metnu te u zemlju,
I crvi ti srce posrču, ovako,
I krtice posisaju pamet, ovako,
Samo tvoji zubi ostaće da žive,
Jer zubi su nešto drugo nego ti:
Zubi su ti čovek u čoveku,
Neka glad za samo lepim stvarima,
Zubi su ti tvoje zlatno ujedanje
Sa zvezdama,
Brate glupavi.
I kad umreš još jedanput,
I još jednom metnu te u zemlju,
I korenje progrize ti jezik,
I usne ti izrastu u travi
Da se ljubiš talasavo i zeleno
S vetrovima,
I od čela postanu ti stabla
Bela kao breze i topole, ovako,
I od srca postanu ti cvetovi
Da miriše ceo svet na tvoju ljubav,
Ovako,
Samo tvoji nokti ostaće da žive,
Jer nokti su nešto drugo nego ti:
Nokti su ti čovek u čoveku,
Neki večni prkos u čoveku,
Brate glupavi.
Vidiš da ti stoji zla sreća u dlanu.
Gadno ti se piše.
Kosa ti je prljava.
Zubi su ti žuti.
Operi bar ruke, brate glupavi,
Pa da onda vidimo
Neku bolju sudbinu.