Federico García Lorca (Federiko Garsija Lorka)
Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 39
  1. #1

    Federico García Lorca (Federiko Garsija Lorka)

    Federico García Lorca
    (1898-1936)

    Prilog 73

    GARCIA LORCA [gars'ia l'orka], Federico, španj. pjesnik i dramatičar; r. 15. VI 1899. u Fuentevaqueros, Andaluzija, u. 19. VIII 1936. u Granadi. Studira književnost i pravo; ujedno pokazuje živ interes za muziku, slikarstvo i kaz. umjetnost. God. 1921. izveden je u Madridu njegov dramski prvijenac Leptirove čarolije. Iste godine objavljuje Libro de poemas (Knjiga pjesama). Renome stječe zbirkom Canciones (Pjesme, 1927) i patriotskim komadom Mariana Pineda. God. 1928. izlazi njegova najbolja knjiga stihova Romancero gitano (Ciganski romancero). U toj je zbirci dao sintezu španj. lirskih inspiracija (duh pučke poezije, kojim se nekada napajao Lope de Vega, i blistavu raskoš Gongorina jezika). God. 1930. održava niz predavanja u SAD. Na povratku iste godine piše knjigu Pjesnik u New Yorku (1940), u kojoj se nalazi čuvena oda Waltu Whitmanu. Od 1931. direktor je ambulantne kaz. trupe Barraca, koja obilazi sve španj. pokrajine igrajući djela španj. klasičnog teatra (Lope de Vega, Calderen,Cervantes). U tom periodu sav se posvećuje pisanju za kazalište: Don Cristobalovo malo kazalište (1928 ); Čudesna obućarka (1930); Ljubav don Perlimplina i Belise u njihovu vrtu; Dona Rosita neudata (1935); vrhunac njegova dramskog stvaranja predstavlja trilogija: Bodas de sangre (Krvava svadba, 1933); Yerma (1934); La Casa de Bernarda Alba (Dom Bernarde Albe, 1936). U spomen svoga prijatelja (torera) piše tužaljkuLianto por Ignacio Sanchez Mejias (1935). U augustu 1936. uhapsili su ga i strijeljali pripadnici Francove civilne garde. G. L. jedan je od najvećih španj. lirika uopće. U španj. poeziju svoga vremena, zajedno s ostalim pjesnicima, on je unio novi, moderniji izraz i dah istinskog lirizma. 'Andaluzijski slavuj' skladno je spojio modernizam s tradicijom. U nas je mnogo prevođen i igran. Znatan je njegov utjecaj na naše mlado pjesničko pokoljenje.
    Poruku je izmenio Cecara, 10.11.2011 u 12:36 Razlog: kodovi
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  2. #2

    Federico Garca Lorca

    A POSLIJE

    Iščezavaju
    labirinti
    što ih vrijeme stvara.

    (Samo pustoš
    ostaje.)

    Iščezava
    srce,
    izvor želja.

    (Samo pustoš
    ostaje.)

    Iluzija zore
    i poljupci,
    sve iščezava.

    Samo pustoš
    ostaje.
    Pustoš
    valovita.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  3. #3

    Federico Garca Lorca

    IZLAZAK MJESECA

    Kad mjesec izlazi,
    zvona nestaju,
    a javljaju se staze
    neprohodne.

    Kad mjesec izlazi,
    more prekriva zemlju,
    a srce se osjeća
    otok u beskraju.

    Nitko ne jede naranče
    pod punim mjesecom.
    A treba jesti voće
    zeleno i hladno.

    Kad mjesec izlazi
    sa sto jednakih lica,
    srebrni novčići
    u džepu jecaju.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  4. #4

    Federico Garca Lorca

    OPROŠTAJ

    Umrem li,
    ostavite balkon otvoren.

    Dijete naranče jede.
    (Vidim sa svog balkona)

    Kosac žito kosi.
    (Čujem sa svog balkona.)

    Umrem li,
    ostavite balkon otvoren!
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  5. #5

    Federico Garca Lorca

    PJESNIK MOLI SVOJU LJUBAV DA MU PIŠE

    Ljubavi moje krvi, smrti živa, nijema,
    zalud očekujem riječ pisanu tvoju
    i mislim s cvijetom koji gubi boju,
    kad živim bez sebe, bolje da te nemam.

    Uzduh je besmrtan. Stijena, mira puna,
    ne poznaje sjenu nit se od nje krije.
    Srcu unutrašnjost odp opotrebe nije
    onaj med smrznuti što ga toči luna.

    No ja to potrpjeh. Razdrijeh vene za te,
    a tigar i golub u tvojem struku
    od bola ujeda i ljiljana pate.

    Stog riječma ispuni moju ludu muku,
    ili me pusti da živim u tišini,
    u noći moje duše vječnoj pomrčini.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  6. #6

    Federico Garca Lorca

    NARCIS

    Narcise.
    Tvoj miris
    i dno reke mirne.

    Zelim da uz tebe budem,
    cvete ljubavi,
    narcise.

    Setnim ti okom kruze
    vali i zaspale ribe,
    Ocima mojim
    leptiri i tice.

    Ti majusan a ja velik.
    Cvete ljubavi,
    narcise.

    Na miru ne ostavljaju
    ljiljane, andjeoski bele,
    ogledalo sto ogleda
    zanose nam iste.

    Moj bol
    i sustinu bola.
    Narcise?
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  7. #7

    Federico Garca Lorca

    Devojcica i mesec
    (mojoj sestri Izebeli)

    Veče pevusi

    snivaljku narandzama.

    Sestrica peva:

    zemlja je narandza!

    Proplaka luna:

    Htela bih i ja

    da budem narandza!

    Zalud si samo rumenila lice!

    Od tebe ne bi moglo biti,

    draga moja,

    čak ni limunče!

    Jako mi je zao!
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  8. #8

    Federico Garca Lorca

    ŽELJA

    Samo tvoje toplo srce,
    i ništa vise.
    Moj raj je polje
    bez slavuja
    i lire,
    s jednom skromnom rijekom
    i malenim vrutkom.

    Bez ostruge vjetra
    u hvojama,
    bez zvijezde što bi htjela
    listom biti.

    Golema svjetlost
    koja bi bila
    krijesnica
    druge svjetlosti,
    u nekom polju
    skrhanih pogleda.

    Čisti počinak
    i tamo cjelovi naši,
    zvonki madeži jeke
    rastvorili bi se
    u daljini.

    I tvoje toplo srce,
    i ništa više.
    Poruku je izmenio Cecara, 25.03.2010 u 13:55
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  9. #9

    Federico Garca Lorca

    NOCAS BIH MOGAO NAPISATI STIHOVE


    Nocas bih mogao napisati najtuznije stihove.
    Napisati, na primjer:
    "Noc je posuta zvijezdama,
    Trepere modre zvijezde u daljini.
    Nocni vjetar kruzi nebom i pjeva."

    Nocas bih mogao napisati najtuznije stihove.
    Volio sam je,
    a ponekad je ona i mene voljela.
    U nocima kao ova bila je u mom narucju.
    Ljubih je, koliko puta,
    Ispod beskrajnog neba.

    Voljela me, a ponekad i ja sam je voljeo.
    Kako da ne volim njene
    Velike nepomicne oci.
    Nocas bih mogao napisati najtuznije stihove.
    Misliti da je nemam,
    osjecati da sam je izgubio.

    Slusati noc beskrajnu,
    jos mnogo duzu bez nje.
    I stih pada na dusu kao rosa na pasnjak.
    Nije vazno sto je moja ljubav ne sacuva.
    Noc je posuta zvijezdama i ona nije uza me.

    To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
    Dusa je moja nesretna sto ju je izgubila
    Kao da je zeli pribliziti moj pogled je trazi.
    Srce je moje trazi, a ona nije uza me.
    Ista noc u bijelo odijeva ista stabla.
    Ni mi, od nekada, nismo vise isti.

    Vise je ne volim, sigurno,
    ali koliko sam voljeo!
    Moj glas je trazio vjetar da takne njeno uho.
    Drugome. Pripasce drugome.
    Ko prije mojih poljubaca.
    Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oci.

    Vise je ne volim, zaista,
    no mozda je ipak volim?
    Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug!
    I jer sam je u nocima poput ove
    drzao u narucju,
    dusa je moja nesretna sto ju je izgubila.

    Iako je to posljednja bol koju mi zadaje
    i posljednji stihovi koje za nju pisem.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  10. #10

    Federico Garca Lorca

    NOKTURNO



    Strahujem stalno
    od suva lisca
    i od livada
    kad pada rosa.
    Idem da spavam;
    ne prenes li me,
    srcem cu biti
    kraj tebe skoncan.

    Sta iz daljine
    to jeci? Ljubav.
    Vetar po oknu,
    ljubavi moja!

    Stavih ti nisku
    alema zore.
    Sto ostavljas me
    sred puta toga?
    Udaljis li se,
    tuzice tica,
    i vina nece dati loza.

    Sta iz daljine
    to jeci? Ljubav.
    Vetar po oknu,
    ljubavi moja!

    Da l ikad znade,
    sfingo od snega,
    koliko silno
    tih praskozorja
    voleo bih te,
    kad pljusti kisa
    i s grana ruse
    gnezda se trosna.

    Sta iz daljine
    to jeci? Ljubav.
    Vetar po oknu,
    ljubavi moja!
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  11. #11

    Odgovor: Federico Garca Lorca

    Neverna supruga

    I odvedoh je na reku
    misleći da je devojka,
    a imala je muža.

    Bilo je to u noći svetoga Jaga
    i kao po dogovoru -
    pogasili su se fenjeri
    i zapalili svici.

    Na poslednjem uglu ulice
    dodirnuh njene zaspale dojke
    i odjednom mi se otvoriše
    kao grane zumbula.

    Njena uštirkana suknja
    zvonila mi je u ušima
    kao komadić svile
    rezan sa deset noževa.

    Bez svetlosti u svojim krošnjama
    drveće je poraslo.
    I horizont pasa
    lajao daleko od reke.

    Pošto smo prošli kupine,
    vrbe i trnje,
    pod velom njene kose
    iskopah jamu u vlažnom pesku.

    Ja skidoh kravatu;
    ona skide haljinu.
    Ja otkopčah revolver,
    ona skide četiri jelečića.

    Ni smilje ni puževi
    nemaju put tako finu,
    ni velika ogledala
    ne blistaju tim sjajem!

    Njena su mi bedra bežala iz ruku
    kao iznenađene ribe
    pola u ognju a pola hladna.

    Tu noć sam projurio
    najlepši put
    jašući kobilu od sedefa
    bez uzde i uzengija.

    Čovek sam i ne dolikuje mi
    da kažem šta mi je rekla;
    savest mi nalaže
    da budem diskretan.

    Prljavu od poljubaca i peska
    odneo sam je na reku.
    Ljiljani su se mačevali
    sa vetrom.

    I ponašao sam se onako
    kao što dolikuje meni pravom Ciganinu.
    Poklonih joj kotaricu
    od žute svile.

    I ne htedoh da se u nju zaljubim
    jer je imala muža,
    a kazala mi je da je devojka
    kad sam je odveo na reku.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  12. #12

    Odgovor: Federico Garca Lorca

    PLES

    Carmen pleše
    ulicama Seville.
    Bijela joj je kosa
    i blistave zjene.

    Djevojčice,
    spuštajte zavjese!

    Glavom joj se svija
    žuta zmija,
    i ona plešuć' sanja
    o draganima prošlih dana.

    Djevojčice,
    spuštajte zavjese!

    Ulice su puste
    i u dnu se slute
    andaluzijska srca
    štono stare bodlje traže.

    Djevojčice,
    spuštajte zavjese!

  13. #13

    Federico Garca Lorca

    Ljepotica i vjetar

    Amfibijskom kristal stazom
    Posutom lovorikama
    Tukuci u mjesec kozni
    Stize vitka ljepotica.
    Bjezeci od ludog zvuka
    Tisina bez zvijuezda pada
    Tu gdje huci pjeva more
    Puno riba noci svoje.
    Na planinskim vrhovima
    Pozaspali su zandari
    Cuvajuci bijele kule
    Tamo gdje zive Englezi.
    Valovi cigani mora
    Dase zabave podizu
    Bijele kucice puzeva
    I zelene grane bora.

    Bubnjajuc u mjesec kozni
    Ljepotica vitka stize.
    Spazivsi je uvijek budan

    Obnazen Kristofor sveti,
    Prepun nebeskih jezika,
    Gleda djevojce I svira
    U sviralu koje nema.
    _ Pusti djevojce da skinem
    tvoje halje da te vidim.

    Plavu ruzu tvog trbuha
    Otvori mi pod prstima.
    Ljepotica def odbaci
    I u divlji bijeg se dade.
    Za njom vjetar muskarcina
    Usijanim macem vija.

    Namrsteno huci more.
    Sjaj maslina bledji biva.
    Pjevaju prisjenka frule
    I blistavi gong od snijegaq.

    Djevojcice trci lijepa,
    Zeleni te vjetar vija!
    Djevojcice trci lijepa!
    Gledaj otkuda dolazi
    Niskih zvijezda satir strasni
    Sa plamenim jezicima.

    Uplasena ljepotica,
    U kucu je uletjela,
    Gore medju borovima
    Gdje engleski konzul biva.

    Uzbunjeni krikovima
    Stigla su i tri zandara,
    S utegnutim plastevima
    I nabijenim kapama.

    Englez cigancici daje
    Salicu toploga mlijeka
    I u casici rakije
    Ali ona to ne pije.

    Dok ridajuc ona prica,
    O svom jadu tim ljudima,
    Crijepovima od skriljavca
    Siloviti vjetar drma.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  14. #14

    Federico Garca Lorca

    Umro od ljubavi

    Sto je to sto tako blista
    Kroz visoke koridore?
    _ Sine moj zatvori vrata;
    jedanaest minulo je.
    _ U ocima bez da zelim,
    cetir svjetla mi blistaju.
    _ Bit ce da ti ljudi tamo
    sjajni bakar ispiraju.

    Luk izblijedjeloga srebra
    Izdisuce lune, baca
    Zlatnih vlasi vlasi pramenove
    Na tornjeve pozlacene.
    Noc trepereci poziva
    Na balkonskim
    Prozorima,
    Gomila je pasa prati
    Al' je nece prepoznati,
    Miris vina i jantara
    Dolazi iz koridora.

    Povjetarac iz trscaka
    I glasova starih jeka
    Pod ponocnim razlomljenim
    Lukom zvone iz daleka.
    Volovi i ruze sniju.
    Samo preko koridora
    Cetir svjetla zazivaju
    Mahnitoscu Svetog Djordja.

    Tuzne zene iz doline
    Silazahu s krvlju muskom,
    Mirnom od ubranog cvijeta
    I gorkom od mladog bedra.
    Stare zene s rijeke placu
    Na podnozju planinskome
    Jednog neprolaznog trena
    Od vitica i imena.
    Vapnene fasade cine
    Noc bijelu i kvadratnu.
    Serafini i cigani
    Na harmonike sviraju.
    _ Majko moja kada umrem
    daj gospodi to na znanje.
    Pa od juga ka sjeveru
    Salji telegrame plave.
    Sedam krvi I jauka,
    Sedam dvostrukih makova
    Lome stakla neprozirna
    U opskurnim salonima.
    Puno ruku odsjecenih
    I krunica od cvjetova,
    Sa obala ko zna kojih
    More zvoni zakletvama.
    Zalupilo nebo vrata
    Oporom rumoru sume,
    Dok su svjetla zazivala
    Kroz visoke koridore.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  15. #15

    Federico Garca Lorca

    Romansa crne tuge

    Trnokopima pijetlovi
    Trazili su gdje je zora,
    Kada je niz mracno brdo
    Sisla Soledad Montoja.
    Njena put bakreno zlatna
    Na konja i sjenu vonja.
    Pjesmu jece njene grudi
    Usijana dva nakovnja.
    _ Soledad za kime tragas
    bez pratnje u ove sate?
    _ Za kim tragam ja da tragam
    reci: sta je vazno za te?
    Dodjoh trazit to sto trazim ,
    Svoju radost, sebe samu.
    _ O Soledad mojih tuga,
    konj koji se razuzdao
    I dospio sve do mora
    Potonut ce sred valova.
    _ Ne podsjecaj me na more
    jer se crna tuga ova
    radja usred maslinjaka
    ispod rumora listova.
    _ O Soledad kako patis!
    Duboka je tuga tvoja!
    Places sok limuna gorak
    Od usana i cekanja.
    _ Prevelika mojA tuga!
    Trcim kucom kao luda.
    Po tlu vucem pletenice
    Od kuhinje do loznice.
    Kakva tuga! Crn prah pade
    Po mom tijelu i odjeci.
    Aj, kosulje moje bijele!
    Aj, bedra od divljeg maka!
    Soledad okupaj tijelo
    Vodom seva i seboja
    Pusti srce da utone
    U mir Soledad Montoja.

    U dolini pjeva rijeka
    Trak od neba I listova.
    Nadosla se svjetlost kruni
    Bundevinim cvjetovima.
    O ciganska tugo crna!
    Tugo cista usamljena.
    Tugo skrivenog kanjona
    I dalekog prosvitanja.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Gabrijel Garsija Markes (Gabriel García Márquez)
    Autor Kalina u forumu Književnost
    Odgovora: 12
    Poslednja poruka: 19.05.2010, 23:12

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •