jako sam kriticna....ali takodje i samokriticna....sve mora da bude po pravilu i po propisu....
jako sam kriticna....ali takodje i samokriticna....sve mora da bude po pravilu i po propisu....
Ono za cim zudimo,a ne ono sto dobivamo, govori o nama kakvi smo.
Ako nesto mrzim ,to su osobe koje vole da kritikuju druge,a sebe ne gledaju.Vide samo tudje greske,a svoje ne zele da priznaju
Najlakše mi je kada sam samokritična i kada korigiram samu sebe. Mislim da mogu to povezati sa željom da budem što bolja i da što manje ostali imaju potrebu da me kritiziraju. Iako, i da se dogodi kritika, ako ona stoji, prihvatit ću ju.
Isto tako, ako treba, uputit ću kritiku drugima. Od osobe ovisi kako i na koji način.
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
Vise sam samokriticna i surova prema sebi i nekim svojim principima, druge retko kada kritikujem! Ako to i radim, radim na jasan nacin ukazujuci gde grese i zasto, bez neke preterane retoriike.
Kritiku primam, zavisi od koga mi je upucena!
Mnoge mrzimo bez ikakvih razloga, a da ih zavolimo, tražimo čvrste razloge!
Dobronamjernu kritiku prihvaćam...procesuiram i plasiram u vidu samokritike u momentu kada želim da je pustim van.
Konstantne kritike ne podnosim, a tek od ljudi koji se nisu uhvatili u koštac sa vlastitim životom. To im vraćam kao bumerang.
U suštini podnosim kritiku samo svoje majke, koju cijenim, koja mi provjerno ne želi zlo i koja ispaljuje te projektile samo kada smatra da treba da mi skrene pažnju na nešto ili u momentu kada je već 5 do 12h da me osvijesti.
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
Druge ne kritikujem.Ko sam ja da nekom pricam sta i kako se radi ovo ili sta treba da urade?
Kritiku primam ali od ljudi koje cenim i postujem. Svakako da nije lako prihvatiti kritiku sa osmehom na licu.
A zato najvise volim samokritiku.Sebe najvise kritikujem.
Najveca vlast je vladati sobom.
Mislim da sam samokritičan a ponekad imam takvu osobinu da nekom kažem nešto što baš i nije na mestu , mada su mi namere najbolje.
Prvi utisak uvek vara
Najbolje sredstvo za oboje je ogledalo . Prvo se suočite sa onim šta zaista jeste, gde grešite, šta ne valja kod vas samih...i to korigujete ( ako ste iole objektivna osoba).
Zatim to ogledalo okrenete onome koji zaslužuje da se preispita. Ukoliko ta osoba ne podnese takvo suočenje sa samom sobom i stavi vas na listu "smrtnih neprijatelja" zbog tog gesta...onda ćete znati koliko je objektivna i koliko vrede njeni sudovi .
Izgleda lako...ali nije. Međutim, uvek daje rezultat .
Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .
Izbegavam da drugima solim pamet ako nisam sa njima bliska. Ali volim iskrenost i bliskost koji stvaraju osecaj da je taj neko tvoj i da mozete jedno drugom sve reci. Tad volim da kritikujem,pazljivo naravno...Ali sam na prvom mestu samokriticna pa smatram da ako sebi strogo sudim i dozvoljavam i drugima da to cine,onda mogu i ja njima da kazem svoje misljenje koje uvek mora biti dobro potkovano argumentima.
Kritiku tj.savet upućujem ljudima do kojih mi je stalo i sa kojima sam bliska.Kritike prihvatam od ljudi koji se dobronamerno postave prema meni.Ne podnosim ljude koji pokušavaju na silu da kritikom promene neki oblik mog ponašanja.
Samokritika....
Uh,ima je.Mada je ponekad zaista teško sebi priznati greške ili ih pronaći u svom ponašanju.Kada se to desi nemam problem da osudim samu sebe .Nemam problem ni da pričam o svojim greškama sa nekim ko će ih ne opravdati,već pokušati razumeti.
Neophodno je biti samokritičar, a kričar može biti samo onaj ko je spreman da pomogne.
Kritika i ne može da bude drugačija. Ako jeste, onda to nije kritika, već obmana.Ja retko kritikujem ljude i kada to činim uvek je dobronamerno.
Samo kiritiku onoga koga ja uvažavam.Čiju kritiku uvažavate?