Dragan Lukić
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 19
  1. #1

    Dragan Lukić



    Драган Лукић
    (30. новембар 1928 - 1. јануар 2006)

    Рођен је у Београду 1928. од оца Александра и мајке Томаније. Отац му је био штампарски машиниста, па се Драган већ од најранијег доба дружио са свеже одштампаним књигама.

    У јесен 1946. већ почиње да објављује прве радове, а почетком педесетих већ је постао афирмисани дечји песник и 1952. објављује своје прве књиге (поеме-сликовнице): Велика трка и Звери као футбалери.

    1954. је завршио студије књижевности на Филолошком факултету у Београду, а затим почео да предаје дечју књижевност у Школи за васпитаче. После осам година запослио се као уредник програма за децу на Радио Београду и ту је радио све до пензионисања.

    Писао је песме, приче, романе, драмске текстове, теоријске расправе о литератури, водио емисије на радију и телевизији. Уређивао је часопис "Змај". Био је редовни учесник најзначајнијих манифестација за децу на просторима некадашње Југославије. Његови сапутници у том мисионарењу најчешће су били: Десанка Максимовић, Бранко Ћопић, Душко Радовић, Арсен Диклић, Љубивоје Ршумовић, Перо Зубац, Добрица Ерић и други.

    Објавио је преко стотину књига, међу којима су најпознатије: Како се коме чини, Мој прадед и ја, Овде станују песме, Вагон прве класе, Фифи, Како расту ногавице, Шта тата каже, Од куће до школе, Ловац Јоца, Вожња по граду. Објавио је романе: Небодер Ц17, Три гускетара, Бомба у кафи итд. Познат је и по лектири за 3. разред ученика основне школе, "Небом града".

    Целокупним својим делом, за које је добио највише награде и признања, био је и остао у самом врху југословенске и српске књижевности намењене младим нараштајима.

    Добио је велики број награда: Нeвeн, Змajeвa нaгрaдa, Kурирчeк, Mлaдo пoкoлeњe, Нaгрaдa Пoлитикинoг зaбaвникa итд. Био је почасни председник Змајевих дечјих игара од 1993. па до смрти, пре њега били су то Вељко Петровић у периоду 1964-1967 и Десанка Максимовић у периоду 1967-1993.

    После дуже и тешке болести преминуо је у Београду 1. јануара 2006.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #2

    Odgovor: Dragan Lukić

    FIFI


    Ovaj čas,
    ovaj čas
    jedan pas
    na uzici od svile,
    sa noktima lila,
    s mašnicom od tila
    prolazi kraj nas.

    Jedna žena stara
    sa njim razgovara:

    - Fifi, gledaj pravo,
    Fifi, digni rep.
    Fifi, pazi drvo.
    Fifi, nisi slep.
    Fifi, mašnu pazi.
    Fifi, lepo gazi.
    Fifi, to ne njuši.
    Fifi, gore uši.
    Fifi, ti znaš ko si.
    Fifi, ne prkosi.
    Fifi, jezik niže.
    Fifi, hodi bliže.
    Fifi, ne skakući.
    Fifi, sad ćeš kući.

    Tako Fifi živi
    na uzici od svile,
    sa noktima lila,
    sa mašnom od tila.
    Tako žena stara
    sa njim razgovara.
    Tako ovaj čas
    prođoše kraj nas.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #3

    Odgovor: Dragan Lukić

    IMENJACI


    Ima kod nas jedna baka
    sa tri mala imenjaka.
    Ona ima mačka Žuću,
    pseto Žuću
    i unuka Žuću.
    Svakog jutra baka ove
    imenjake na rad zove.
    Mačak misli:
    pseto zove.
    Pseto misli:
    dete zove.
    Unuk misli:
    mačka zove.
    Kad na ručak zove baka
    sva tri čuju imenjaka.
    Mačak kaže:
    - mene zove.
    Pseto kaže:
    - mene zove.
    Unuk kaže:
    - mene zove.
    Ko da su im zečji kraci,
    začas stignu imenjaci.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #4

    Odgovor: Dragan Lukić

    KO SE BOJI MRAKA JOŠ


    Č. Čupiću

    Ja sam noćas mrak čuvao,
    dok ga nisam oduvao
    jutros s praga.

    (A to znači -
    od mraka sam jači).

    Ja sam svetlost noćas bio,
    nad mrakom sam stalno bdio
    sve do jutra.

    (A to znači -
    od mraka sam jači).

    Jurio sam strašne snove
    što kroz crni mrak zaplove
    sve do zore.

    (A to znači -
    od mraka sam jači).

    Hrabrost mi je takva dana,
    zato spavam preko dana.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #5

    Odgovor: Dragan Lukić

    MALI GROF U TRAMVAJU


    Jedna je žena
    u tramvaju
    digla graju.

    Čupkala je muf
    i vikala: - Uf!
    Kakav je to red
    da tu sedi ded
    i još ne znam koj'
    a ne sinčić moj!

    A sinčić je mleo
    kao žrvanj beo:
    - Mama, ja bih seo.
    Mama, ja bih seo.

    Ustao je ded
    da ne kvari red.
    Sinčić rek'o: Of!
    I seo k'o grof.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #6

    Odgovor: Dragan Lukić

    MAMINO SRCE


    U srcu moje mame
    i moje srce kuca.
    Kad njeno kucne - tak,
    moje se čuje - tik.
    Njeno je oko toplo
    k'o oko žutog sunca
    i u tom toplom oku
    stanuje i moj lik.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  7. #7

    Odgovor: Dragan Lukić

    ON


    Zazvoni telefon,
    tata viknu: To je on,
    prijatelj me traži.
    Mama viknu: To je on,
    to me krojač traži.
    Baba viknu: To je on,
    to me deda traži.
    I ja viknuh: To je on,
    to me drugar traži.

    Uze tata telefon,
    a iz njega viknu - on:
    Izvinite me, mili moj,
    pogrešan je broj.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  8. #8

    Odgovor: Dragan Lukić

    RADOZNALA PESMA


    Šta to radi
    pripijena za dno mora
    školjka plava?

    - Spava.

    Šta ježevi morski rade
    kad ih gleda
    neko dete?

    - Prete.

    Šta ribice male rade
    kad ribari
    bace mreže?

    - Beže.

    A kad ja sa stene skočim,
    šta to kaže
    more plavo?

    - Bravo.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  9. #9

    Odgovor: Dragan Lukić

    SANOVNIK


    Neka se probude deca,
    tumačimo san:
    Ko je sanjao zeca
    trčaće ceo dan.
    Ko je sanjao mrava
    imaće posla dosta.
    Ko je sanjao reku
    preći će preko mosta.
    Ko je sanjao dimnjak
    naći će dva dinara.
    Ko je sanjao loptu
    geometriju odgovara.

    Ko nije imao snova
    ne treba ništa da pita
    i danas ovu pesmu
    ne mora da pročita.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  10. #10

    Odgovor: Dragan Lukić

    SITAN VEZ


    Četiri člana posade
    umire od dosade.

    A šta radi peti?

    Pet članova posade
    umire od dosade.

    A šta radi šesti?

    Šest članova posade
    umire od dosade.

    A šta radi sedmi?

    Sedam članova posade
    umire od dosade.

    A šta radi osmi?

    Osam članova posade
    umire od dosade.

    A šta radi deveti?

    Devet članova posade
    umire od dosade.

    A šta radi deseti?

    Deset članova posade
    umire od dosade.

    A šta radi kapetan?
    kapetan je dosadan.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  11. #11

    Odgovor: Dragan Lukić

    SVAKOGA DANA


    Svakoga dana kad s posla dođe
    moj tata meni kosu čupne,
    moj tata mene šakom lupne
    i kaže: - Jak si kao gvožđe.

    Svakoga dana kad pere ruke
    on nasapunja sestri lice,
    i prska vodom kanarince,
    i s našom mačkom igra žmurke.

    Svakoga dana kad za sto sedne
    moj tata brata za nosić dirne,
    moj tata bratu na uvo svirne
    i vadi neke bombone medne.

    A posle ručka, svakoga dana,
    kapetan tata i mi mornari
    uzmemo samo najpreče stvari,
    sednemo žurno na kauč stari
    i isplovimo iz našeg stana.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  12. #12

    Odgovor: Dragan Lukić

    SVEJEDNO


    Legao Joca
    sinoć u krevet.
    Probudio se
    jutros u devet.

    Zevnuo dvaput
    toga jutra
    pa rek'o: - Neka,
    ustaću sutra.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  13. #13

    Odgovor: Dragan Lukić

    ŠAPUTANJE


    Od kuće do škole,
    od škole do kuće,
    uvek se ponešto
    šapuće, šapuće.

    Tiho, tiše,
    tiho, tiše,
    tiho - k'o padanje kiše.

    Šapuću se pisma
    i šapuću tajne,
    šapuću se zakletve
    velike i trajne.

    Tiho, tiše,
    tiho, tiše,
    tiho - k'o padanje kiše.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  14. #14

    Odgovor: Dragan Lukić

    ŠKOLA


    Škole su velike mirne ovce
    koje okače veliko zvonce
    pa zvone, zvone i decu gone
    u žute male avione.

    Škole su velike i dobre mame,
    stotinu dece neguju same,
    napamet znaju svu svoju decu,
    i bajke pričaju o mesecu.

    Škole su veliki čudni dvorci
    koje osvoje hrabri osnovci
    svakog septembra puščanom paljbom
    i olovkama - dugačkom sabljom.

    Svakog septembra
    kad jesen stupi
    po dva su borca
    u školskoj klupi.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  15. #15

    Odgovor: Dragan Lukić

    ŠTA JE OTAC


    Molim vas, recite
    otac šta je.
    Da li je otac tata
    ili - sudija za prekršaje?

    Mene otac stalno ispituje
    i želi ovo i ono da čuje.
    I kad sam u školu pošla,
    i kad sam iz škole došla,
    i zašto je ovo ovako,
    i zašto je ono onako,
    i zašto je ovo ovde
    - zašto ono nije onde,
    i kako sam smela ovo,
    i kako sam smela ono,
    i znam li ja da sam već velika,
    i znam li ja da nisam više mala,
    znam li ja šta je karakter tvrđi od čelika
    i znam li ja pošto je šnala?

    I zašto nisam mislila,
    i kako nisam pazila,
    i šta sam opet zgazila,
    i kako, kako,
    i zašto, zašto,
    i smem li, smem li,
    i znam li, znam li?
    Pa zato pitam
    otac šta je.
    Da li je otac tata
    ili - sudija za prekršaje?
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Dragan Lakićević
    Autor zosim u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 30.07.2013, 22:28
  2. Dragan Jovanović
    Autor Goga u forumu Film, pozorište i televizija
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 14.03.2009, 18:08

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •