danas sam se setila ovog filma. Linč, to je dovoljno...
danas sam se setila ovog filma. Linč, to je dovoljno...
Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.
Jedna od kategorija koje obožavam su uznemirujući filmovi. Međutim, 90% tih lista na kojima sam tražio potencijalne kandidate navode sve neke benignosti tipa "Irreversible" ili "Man Bites Dog" koji jedva da imaju išta vredno pažnje u tom kontekstu. Ne sporim da su to sve avangardni, zanimljivi filmovi čija režija ili pak scenario nisu viđeni ni pre ni posle. Ali jednostavno, nije mi to bilo toliko strašno. Pogotovu ne kada sam pogledao ovo:
The Untold Story: Eight Immortals Restaurant (1993)
Ne samo što je film konzistentan u svom deliverovanju užasa, već je i rađen kao džekičenovska komedija iz najboljih dana honkonškog akcionog filma. Takva sinteza stvara čudan osećaj gledaocu i ja zaista ne uspevam da pronađem bolesniji film od ovog ma koliko se trudio.
Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
daleko od savršenog siromaštva
Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
daleko od savršenog siromaštva
Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
daleko od savršenog siromaštva
Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
daleko od savršenog siromaštva
Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
daleko od savršenog siromaštva
Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
daleko od savršenog siromaštva
Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
daleko od savršenog siromaštva
Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
daleko od savršenog siromaštva
Džim Džarmuš smatra se jednim od najbitnijih američkih režisera i, svakako, ključna je figura američkog nezavisnog filma, a zbog vidljivih uticaja evropskih, naročito modernističkih autora, poput M. Antonionija i F. Fellinija, važi za najevropskijeg američkog režisera. Njegov već drugi film Čudnije od raja "Stranger Than Paradise" (nakon Konstantnog gluvarenja (Permanent Vacation)), je definitivno skrenuo pažnju na ovog autora svojim čudnovatim šarmom, najrafiniranijim humorom i fenomalnim korišćenjem klišea, a sam Džarmuš ga je opisao kao “neorealističku crnu komediju u stilu imaginarnog istočnoevropskog režisera”.
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!