Ana Ahmatova - Strana 3
Strana 3 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 31 do 45 od ukupno 47

Tema: Ana Ahmatova

  1. #31

    Odgovor: Ana Ahmatova

    ***


    Djavo ne oda. Uspelo mi je, znači.
    I jasni znaci moći su tu.
    Uzmi mi srce iz grudi i baci
    najgladnijem psu.

    Sve to ni na šta ne liči,
    ni reči neću izgovoriti vama,
    nema sadašnjosti, prošlošću se dičim
    i zagrcnuh se od takvog srama.
    Poruku je izmenio Cecara, 23.03.2010 u 13:06 Razlog: sh, ch, zz

  2. #32

    Odgovor: Ana Ahmatova

    ***


    Ti me izmisli. Takve na svetu nema,
    takve na svetu i ne može biti.
    Dan i noć muči te sablasna scena –
    ni lekar izlečiti – ni pesnik utoliti.

    Sreli smo se u nemogućoj godini,
    kada svetu su presahli i snaga i snovi,
    sve svelo je od jada, sve bi u crnini,
    Sveži su bili samo grobovi.

    Bez fenjera ko crna smola nevski talas.
    Okolo gluva noć ko zid je stajala.
    I kad me je pozvao tvoj glas,
    šta sam činila – ni sama nisam znala.
    A ti mi dodje – ko vodjen zvezdom,
    stupajuci, po toj tragičnoj jeseni,
    u taj zanavek napušteni dom,
    odakle prohujaše jata stihova spaljenih.
    Poruku je izmenio Cecara, 23.03.2010 u 13:07 Razlog: sh, ch, zz

  3. #33

    Odgovor: Ana Ahmatova

    ***


    Rekao je da nemam suparnica
    Da za nj' nisam obična žena
    Nego prijatna svjetlost
    I pjesma neobuzdanog zavičaja
    Kada umrem, da neće tugovati
    Da neće zavapiti, izgubivši pamet:
    ”Uskrsni!”
    Ali će u isti mah shvatit’ da je nemoguće živjeti
    Tijelu bez sunca i duši bez pjesme.
    A šta sad?
    Poruku je izmenio Cecara, 23.03.2010 u 13:08 Razlog: sh, ch, zz

  4. #34

    Odgovor: Ana Ahmatova

    ***


    N. Rikovoj....


    Sve oteto je, razdano, prodano,
    krilo je crne smrti treptalo,
    sve je tjeskobom gladnom izglodano,
    pa zašto nam je svijetlo postalo?

    Odiše danju od daha višnjeva
    ispod tog grada šuma nestvarna,
    a noću novim sazviježdjima sijeva
    dno srpanjskoga neba prozračna.

    I tako blizu dolazi čudesno
    k ruševnim i blatnim kućama...
    Nikome, nikome nije izvjesno.
    već oduvijek je željeno nama.
    Poruku je izmenio Cecara, 23.03.2010 u 13:10 Razlog: sh, ch, zz

  5. #35

    Odgovor: Ana Ahmatova

    ***


    Lenjingradska se beda
    rukama isprati ne da,
    suzama se neće smiriti
    ni u zemlju zariti.

    Čitava vrsta hoda treba
    da se zaobidje ova beda.
    Neću ni pogledom, ni znakom,
    ni prekorom ni rečju lakom,
    ja ću je zemaljskim poklonom,
    u polju zelenom

    Spomenuti.


    ***


    Ništa mi ne ostavljaj za uspomenu.
    Znam ja koliko kratko uspomene traju.


    ***


    Već je i jastuk vreo
    sa obe svoje strane,
    i druga gasne, evo,
    sveća, i krici vrane
    postaju sve glasniji.
    Noćas u san nisam smela,
    kasno je misliti o snu,
    kako je neizdrživo bela
    pruga na belom prozoru.
    Poruku je izmenio Cecara, 23.03.2010 u 13:11 Razlog: sh, ch, zz

  6. #36

    Odgovor: Ana Ahmatova

    ***


    Slušala sam glas, zvučao je utješno.
    Govorio je: "Dodji ovamo
    Ostavi svoj zaostali grešni zavičaj
    Ostavi Rusiju zauvijek.
    S tvojih ruku krv ću sprati
    Tužni sram zimskog sunca
    Iz srca ću ti izvadit’
    Novim imenom ću prekrit’
    Bol poraza i uvreda."
    Ali ja sam hladno i mirno
    Rukama prekrila glas
    Da ne bi tom nedoličnom govoru
    Oskrnavila žalosni duh.
    Poruku je izmenio Cecara, 07.04.2011 u 12:29 Razlog: sh, ch, zz

  7. #37

    Odgovor: Ana Ahmatova

    Iz ''Crnih pjesama''

    Riječi, da te uvrijede
    I. Annenski




    I

    Dobro je što se ne uzesmo,
    i ne nazva me dragom svojom,
    ja sudbom postadoh i pjesmom,
    burom i nesanicom noćnom.

    Ne biste poznali me sada
    na nekoj postaji posljednjoj
    u toj što bjeshe, jao, mlada,
    u toj Parižanki poslovnoj.



    II

    Sva obećanja on minu,
    prsten mi s ruke skinu,
    u zaborav me spremi...
    Ničim mi nisi mogao pomoći,
    pa zašto opet ove noći
    svoj duh šalješ k meni?
    Zgodan je bio, mlad i ridj,
    on je i ženom bio,
    mamio u Rim i Pariz,
    žalosno cvilio,
    bez mene nije mogao,
    makar ljaga, makar propao....

    Ja sam bez njega mogla.
    Poruku je izmenio Cecara, 23.03.2010 u 13:16 Razlog: sh, ch, zz

  8. #38

    Odgovor: Ana Ahmatova

    Za tvoju ljubav ja ne molim.
    Na sigurno je smjesti sad...
    I vjeruj tvojoj da nevjesti
    neću u pismu prolit jad.
    Al' primi mudre sad savjete:
    neka pročita moje pjesme,
    i neka čuva mi portrete, -
    mladoženja to odbit ne sm'je.
    Jer draže takvim je ludama
    saznanje potpune pobjede,
    već prijateljske sve besjede
    i spomen onih nježnih dana...
    A kada groša sreće zbroj
    proživiš s tom dragom zlatnom
    i duši već prezasićenoj
    odjednom bude sve odvratno -
    u moju uzvišenu noć
    ne dolazi. Jer ja te ne znam.
    I kako da ti pružim pomoć?
    Za sreću ni ja lijeka nemam.


  9. #39

    Odgovor: Ana Ahmatova

    ***


    Dok jedni gledaju u drage oči,
    a drugi piju sve do jutra orno,
    ja pregovore vodim svake noći
    sa savješću tom svojom nepokornom.

    I govorim: "Ja nosim tvoje breme
    preteško, znaš sama koliko ljeta".
    Samo što za nju ne postoji vrijeme,
    i za nju nema prostora ni svijeta.

    I opet crna karnevalska večer,
    zloslutni park, i spor kas konja mine,
    i vjetar prepun veselja i sreće
    dolijeće na me s nebeske strmine.

    A iznad mene miran, dvorog pazi
    svjedok...o, tamo, tamo neka budem,
    po drevnoj pokraj paviljona stazi
    uz onu mrtvu vodu i labude.
    Poruku je izmenio Cecara, 23.03.2010 u 13:19 Razlog: sh, ch, zz

  10. #40

    Odgovor: Ana Ahmatova

    Natpis Na Knjizi "Trska"


    M. Lozinskom


    Skoro od sjeni prekoletne
    u času smaka svjetova,
    primite darove proljetne
    zauzvrat boljih još darova
    da se ta, iznad svih vremena
    neslomljiva i odana,
    sloboda duše uzvišena,
    a prijateljstvom uvijek zvana,
    osmjehne meni isto rada
    k'o prije trideset ljeta....
    I Ljetnoga parka ograda
    i Lenjingrad pun snježnog smeta.
    iskrsnu kao sred te knjige
    u magijskih zrcala tmuši,
    i ponad lete što nosi brige
    uskrsnula da trska šušti.
    Poruku je izmenio Cecara, 22.03.2010 u 12:21 Razlog: sh, ch, zz

  11. #41

    Odgovor: Ana Ahmatova

    Cinque


    1.

    Kao na oblaku da stojim
    ja prisjećam se riječi tvojih.

    Od mojih riječi tebi je
    noću, ne danju, svjetlije.

    Otrgnuti od zemlje, viši,
    tako smo, kao zvijezde, išli.

    Ni očaja, a niti stida,
    ni sada, a ni tada, nikada.

    Ali te živog, i na javi
    dozivam, čuješ, da se javiš.

    Ta vrata koja otvori ti
    ja nemam snage zalupiti.

    2.

    Zvuci u etru trunu u letu
    i zora se čini tamom.
    U vječnom zanijemjelom svijetu
    dva glasa: tvoj i moj, samo.
    I prije vjetra s Ladoge tajne,
    skoro kroz odjek zvona spor,
    u duge unakrsne sjajne
    pretvoren noćni razgovor.

    3.

    Ja nisam bila zaljubljena
    da sažaljenje prosim,
    vec idem, kap tvog žaljenja,
    u tijelu, kao sunce, nosim.
    Eto zašto je zora svuda.
    Ja idem tvoreći čuda.
    Eto zašto!

    4.

    Slaviti neću, znaš i sam,
    susreta našeg dan čemerni.
    Što da za uspomenu dam?
    Moju sjenu? A što ćeš od sjeni?
    A spaljene drame posveta
    od koje pepela nemam,
    što ćeš od strašnoga portreta
    što napusti odjednom ram.
    Ili hoćeš najnečujnije
    zvon od brezovine u peći,
    il' to što nitko uspio nije
    o tudjoj mi ljubavi reći.

    5.

    Ne odisasmo snenim makovima,
    tko znade kojom krivnjom zgodjeni,
    pod kakvim smo zvjezdanim znakovima
    na nesreću sebi rodjeni?

    Zar paklenu nam kašu namijenila
    siječanjska tama da nas ponudi?
    Zar sjaj nevidjenoga rumenila
    do svitanja da nas zaludi?
    Poruku je izmenio Cecara, 22.03.2010 u 12:18 Razlog: sh, ch zz

  12. #42

    Odgovor: Ana Ahmatova

    Mili, Ne Gužvaj Mi Pismo Svako


    Mili, ne gužvaj mi pismo svako,
    pročitaj ga do zadnje riječi.
    Dojadilo mi biti neznankom,
    strankinjom koja put ti priječi.

    Ne gledaj me gnjevnog lica,
    ja sam voljena, ona tvoja,
    nisam kraljevna, ni pastirica,
    a ni monahinja nisam ja,

    već ona sam u sivoj halji,
    na tim petama lomnim...
    Ali su uvijek vrući zagrljaji
    i strah u očima ogromnim.

    Mili, ne gužvaj mi pismo svako.
    Ne plači o zavjetnoj laži.
    U svojoj jadnoj torbi lako
    na samo dno ih polaži.
    Poruku je izmenio Cecara, 22.03.2010 u 12:05 Razlog: sh, ch, zz

  13. #43

    Odgovor: Ana Ahmatova

    U Spomen Prijatelja


    Na dan pobede, nežni, magleni
    Zora nam se ko privid osmehuje
    A kao udovica, uz grob bezimeni
    Zakasnelo proleće nešto snuje.


    Ne žuri ono da se ispravlja
    Na noge. Miluje i zemlju i travu
    I leptira s ramena na zemlju stavlja
    I prvi maslačak duva u glavu.

    Poruku je izmenio Cecara, 22.03.2010 u 12:04 Razlog: sh, ch, zz

  14. #44

    Odgovor: Ana Ahmatova

    RASPEĆE
    "Ne oplakuj Me, Majko,
    u grobu jesam"
    I

    Zbor anđela veliki čas slavio,
    Nebesa topiše vatre rujne.
    Ocu reče:"Zašto si Me ostavio!"
    A Majci:"O ne oplakuj Me ...

    II

    Magdalena se tukla, ridala,
    Učenik drag se skamenio,
    A tamo gde je Majka stajala
    Ćutke, niko gledati nije smeo.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  15. #45

    Odgovor: Ana Ahmatova

    ZBUNJENOST, 3

    Kao što nalaže pristojnost,
    Došao si mi, uz osmeh mek
    Polulaskavo, poluleno
    Poljupcem ruku dotaknu tek -
    I zagonetnih, drevnih likova
    U mene pogledaše oči...

    Dest godina mrenja, krikova
    I sve moje besane noći
    U tihoj reči se stopilo
    I ja sam je rekla - uprazno.
    Otišao si, opet je bilo
    U duši i pusto i jasno.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Strana 3 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •